Svjetska zdravstvena organizacija od 1950. godine 7. aprila obilježava Svjetski dan zdravlja kao dan podizanja svijesti o određenoj zdravstvenoj temi, odnosno problemu koji je u tom trenutku označen kao prioritetan i koji zahtijeva pojačane napore društva, a to prije svega podrazumijeva vlasti, za njegovo rješavanje.
LAKŠE SE DIŠE. ALI SAMO U REKLAMAMA ZA BRONHI BOMBONE.
Ovogodišnji Svjetski dan zdravlja obilježava se pod sloganom „Naš planet, naše zdravlje“ kojim se želi podići svijest o uticaju zdrave životne sredine na dobrobit i zdravlje ljudi.
Posebno je akcentirano onečišćenje vazduha.
A podsjetimo da je Svjetska zdravstvena organizacija, još prije nekoliko godina, BiH svrstala među zemlje sa najvećim brojem umrlih od posljedica izazvanih zagađenim vazduhom. A BBC je svojevremeno objavio da je BiH po kvalitetu vazduha druga najzagađenija zemlja na svijetu, odmah nakon Sjeverne Koreje. Dok su Sarajevo, Tuzla, Lukavac, Zenica, Kakanj, Živinice, Banjaluka, Prijedor, Brod, Ugljevik, Gacko,… redovno na listi najzagađenijih gradova u svijetu i tretiraju se kao mjesta opasna za život, čijim se građanima preporučuje nošenje zaštitne maske sa filterima, a boravak vani samo u slučaju nužde.
Upravo zbog ovoga, Ured za reviziju institucija u FBiH je, 2019. godine, proveo reviziju učinka „Aktivnosti nadležnih institucija u FBiH na smanjenju zagađenosti vazduha”, s ciljem da se ispita efikasnost nadležnih institucija u FBiH u ovom kontekstu. Revizijom su obuhvaćene aktivnosti Federalnog ministarstva okoliša i turizma, Federalnog hidrometeorološkog zavoda, Federalne uprave za inspekcijske poslove, kantonalnih ministarstava nadležnih za okoliš, te kantonalnih uprava za inspekcijske poslove.
Rezultati revizije su bili, očekivano – katastrofalni.
OSNOVNA LJUDSKA PRAVA – PRAVO NA ZDRAVU OKOLINU I PRAVO NA NORMALNE POLITIČARE?
Revizori su samo jasno adresirali odgovornost i naveli konkretne razloge zbog kojih smo u situaciji za koju nam je svima jasno da u njoj ne bi smo smjeli biti.
Revizija je, dakle, pokazala da nadležne institucije nisu bile efikasne u provođenju aktivnosti na smanjenju zagađenosti vazduha. Da regulatorni okvir koji uređuje ovu oblast uopšte nije uskladen sa EU zakonodavstvom iz oblasti zaštite životne okoline, a konstatovane su i nedorečenosti postojećih propisa.
Konstatovano je i da nije uspostavljen Registar emisija u vazduh, a da dostupni podaci o emisijama pojedinačnih zagađivača nisu pouzdani. Također, nije uspostavljen odgovarajući inspekcijski nadzor u oblasti zaštite vazduha. Ni sveobuhvatno praćenje kvaliteta vazduha u FBiH.
Posebno je akcentirana odgovornost Federalnog ministarstva okoliša i turizma, kome je Federalni hidrometeorološki zavod svake godine dostavljao godišnje izvještaje o kvalitetu vazduha, koji pokazuju da je vazduh u pojedinim dijelovima FBiH izrazito zagađen i da može ugroziti zdravlje ljudi. Međutim, Ministarstvo, iz nepoznatih razloga, ove informacije nije dostavljao Vladi, niti je iniciralo da se pitanje kvaliteta vazduha razmatra na sjednicama Vlade s ciljem preduzimanja adekvatnih mjera u pravcu rješavanju ovog problema, iako je, shodno Zakonu o zaštiti vazduha, to bilo dužno raditi.
Na osnovu rezultata provedene revizije, Ured za reviziju institucija u FBiH zaključio je da „postoji značajan prostor za unapređenje aktivnosti nadležnih institucija na smanjenju zagađenosti vazduha u FBiH“. Što je, zapravo, eufemizam, za stanje u kome ne postoje ni elementarni uslovi za zaštitu stanovništva i dugogodišnje odsustvo bilo kakve ozbiljne reakcije vlasti, ovim povodom.
Pa su revizori vlastima skrenuli pažnju na ključne tačke unutar problema, te, vlasti i institucijama dali niz preporuka za otklanjanje uočenih nedostataka.
Generalni revizor Dževad Nekić, tada je upozorio:
“Neophodno je istaći da je zdrav okoliš preduslov za kvalitetan život i očuvanje zdravlja Ijudi. Pravo na zdravu okolinu jedno je od osnovnih ljudskih prava. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi zagađenost zraka kao najveći ekološki rizik po zdravlje u Evropi. Stoga je važno koordinisanim djelovanjem nadležnih institucija provesti preporuke kojima će se unaprijediti aktivnosti na smanjenju zagađenosti zraka u Federaciji BiH.”
MA PUSTI VAZDUH. ŽIVI SE OD BUDŽETA.
No, do smanjenja stepena zagađenosti vazduha koji udišemo nije došlo. Niti može, kad vlast ovom problemu prilazi krajnje neozbiljno, površno i kampanjski, od jedne situacije opasne po život građana, do druge. Ne postupajući ni po revizorskim ni po preporukama stručnjaka za ovu oblast. Nego, gledajući u nebo i čekajući spas od kiše i vjetra. Ili ne radeći ništa do eskaliranja krize, kada se, zapravo, ništa ozbiljno i ne može uraditi. I tako svaki put. Dok mrtve, koji su posljedica njihove nesposobnosti i nerada, broji samo Svjetska zdravstvena organizacija.
A da ne rade (gotovo) ništa, uvjerili su se revizori, koji su se dvije i po godine nakon obavljene revizije učinka na ovu temu, izvršili kontrolu stepena realizacije tada datih preporuka.
Prije dvije sedmice, naime, objavljen je izvještaj u kome se konstatuje da najveći broj subjekata i, dalje nije preduzeo neophodne aktivnosti na otklanjanju propusta na koje im je prethodno ukazano. Odnosno da je većina preporuka tek djelimično realizovana. I da i dalje ne postoje ni osnovni preduslovi za rješavanje problema.
Naime, i dalje ne postoji odgovarajući regulatorni okvir koji uređuje oblast zaštite vazduha, još uvijek nije uspostavljen ni registar emisija u vazduh koji treba da sadrži pouzdane podatke o izvorima emisija, zagađivačima i zagađujućim materijama koje se ispuštaju. Takođe, i dalje se ne vrši sveobuhvatan monitoring kvaliteta vazduha, jer još nije osigurano praćenje svih propisanih parametara. Nisu utvrđene ni adekvatne mjere, niti su preduzimane konkretne aktivnosti na smanjenju zagađenja vazduha iz saobraćaja. Itd.
Kao posebno porazan podatak, istaknuta je činjenica da Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju i Parlament FBiH nisu čak ni razmatrali predmetni izvjestaj revizije učinka, kako bi svojim zaključcima obavezali nadležne institucije na efikasnu realizaciju preporuka i time povećali njihovu implementaciju.
Imamo dakle autističnu, samodovoljnu, nesposobnu vlast, nezainteresovanu za dobro vlastitih građana. Čiji je plafon i ključni projektovani cilj – krčmljenje budžeta i punjenje vlastitih i stranačkih džepova.
Naravno, ne samo u Federaciji.
BOLJE IŠTA NEGO NIŠTA?
U julu 2020. godine Glavna služba za reviziju javnog sektora RS objavila je izvještaj o provedenoj reviziji učinka “Funkcionisanje sistema zaštite životne sredine”, čiji je cilj bio dati odgovor na pitanje kako funkcioniše sistem zaštite životne sredine, posmatrano kroz primjenu osnovnih upravljačkih mehanizama u institucijama sistema i stepen njihove povezanosti i integrisanosti.
Rezultat provedenog ispitivanja bio je identično porazan kao sličnog u Federaciji.
Zaključeno je da u sistemu zaštite životne sredine nije osigurana sveobuhvatnost ukupnog planiranja a da u donošenju postojećih planskih akata nedostaje primjena hijerarhije, redosljeda i integrisanosti. Preduzimane mjere i osigurani resursi u realizaciji usvojenih planskih akata nisu osiguravali ostvarenje planiranih rezultata i ciljeva. Postojeći obim i struktura izvještavanja ne osiguravaju jasnu i pouzdanu sliku stanja sistema u cjelini i ne pružaju potrebnu osnovu za definisanje adekvatnih mjera i prioriteta u cilju poboljšanja stanja životne sredine.
U stvari, zanemarimo li konkretan problem, rezultat, zapravo, govori da vlast ne radi svoj posao i da to ni ne zna. Navedeni nedostaci ponovo dovode do onog pitanja: Pa kako uopšte, i na osnovu čega, ti ljudi donose odluke? “Nako”?
Revizori su posebno akcentirali činjenicu da je Strategijom zaštite prirode, usvojenom 2011. godine, kao jedan od prioritetnih ciljeva naglašeno smanjenje efekata zagađenja životne sredine na biodiverzitet i gubitak staništa. Projektovano je da će se zaštititi oko 15% teritorije Republike Srpske. Nalazi revizije, međutim, pokazali su da je do kraja 2019. godine zaštićeno tek 1,3%, što ukazuje na probleme u realizaciji definisanih ciljeva.
Takođe, podaci ukazuju na to da je Vlada RS ignorisala svoju obavezu da izvještava Narodnu skupštinu, o stanju životne sredine u cjelini ili zaštiti pojedinih elemenata životne sredine, uključujući i one za koje su usvajane strategije zaštite.
ZAŠTO NAŠA VLAST NE OSJETI ZAGAĐENJE VAZDUHA? ZATO ŠTO SU IM GLAVE ZABIJENE U PIJESAK.
Uglavnom, Svjetska zdravstvena organizacija, koristi Svjetski dan zdravlja, da aktuelizira problem na koji odavno upozorava.
Znamo da njegovo rješavanje nije jednostavno. Ali, znamo i da taj problem neće nestati sam od sebe. Kako to zabijajući glavu u pijesak i u krizama glumatajući da nešto rade, izgleda očekuju naše vlasti. Uzdajući se u hroničnu sklonost amneziji i opraštanju neoprostivog ovdašnjih građana, odnosno onog njihovog dijela koji izlazi na izbore.
A zdravlje planete? Ma dajte… Da parafraziramo Muhameda Čengića: “Planeta ima problema sa zdravljem? Pa, evo i ja sam neki dan imao prehladu. Ubila me promaja.”
(S.Š., Revizije info, 07.04.2022.)
