Usporedno s “travanjskim paketom” pomoći gospodarstvu zbog posljedica epidemije Covid-19 Vlada je donijela i neke odluke o ograničenju potrošnje proračunskih i izvanproračunskih korisnika u odnosu na sredstva predviđena državnim proračunom odnosno financijskim planovima za 2020.
Još uvijek je u najavi i otvaranje razgovora sa sindikatima državnih i javnih službi vezano uz pitanje plaća, ali su jednako tako i dalje “žive” i najave o dodatnim mjerama pomoći za građane. Sve u svemu, igra velikih brojki drastično je na strani financijske težine raznih mjera pomoći, a nemali broj javnih/državnih poduzeća i sam je, kao i privatni sektor, suočen s drastičnim padom prihoda.
Tako iz današnje perspektive vjerojatno nema mnogo koristi ni od konstatacije da upravljanje u javnim i državnim poduzećima i institucijama (otprije) nije baš učinkovito i da u pojedinim područjima upravljanja postoji prostor za racionalizacije, a što sugerira nemali broj izvješća i iz najnovijeg velikog seta izvješća o državnoj reviziji.
Državni ured za reviziju (DUR) je, naime, prošli tjedan objavio izvješća o revizijama koje su se mjesecima (do sredine ožujka) provodile u niz ministarstava, lokalnih jedinica, državnih agencija i ustanova te većem broju nacionalnih parkova, lučkih uprava, studentkih centara, sportskih udruga.
Tako se u skupnom izvješću o državnoj reviziji 23 proračunskih korisnika (od čega ih se 10 odnosi na ministarstva) te HZZO-a i CERP-a, primjerice, uz već uobičajene slabosti planiranja, ističe kako “kod dodjeljivanja i korištenja subvencija, pomoći i donacija, nisu uspostavljeni dovoljno učinkoviti kontrolni postupci”.
U pojedinim revidiranim institucijama “dodaci na plaću zaposlenika financirani iz vlastitih prihoda nisu isplaćivani u skladu s unutarnjim aktima”, a “razni poslovi iz djelokruga proračunskih korisnika povjeravani su vanjskim izvršiteljima na temelju ugovora o djelu”, pri čemu su kod nekih rashodi za te naknade i u 2018. premašili zakonom propisani limit od dva posto sredstava za plaće u tekućoj godini.
Ni primjedbe državnih revizora kako dio proračunskih korisnika nije poduzimao raspoložive mjere za naplatu potraživanja ili ih nije poduzimao pravodobno, nisu nove već uobičajene.
U skupnom izvješću DUR konstatira da su nepravilnosti u vezi javnom nabavom, tj. planovima nabave, samih procedura i evidencija “utvrđeni kod manjeg broja subjekata revizije”, no to ne govori o njihovoj učinkovitosti. Sve u svemu, revizijama utvrđene nepravilnosti ukazuju da sustavi unutarnjih kontrola u pojedinim područjima i dalje nisu zadovoljavajući.
Među primjedbama revizije apostrofirane su i one vezane uz financiranje “provedbe programa i projekata za opće dobro” koje provode udruge, što je područje koje se u javnosti u novije vrijeme često ističe kao zona potencijalnih ušteda.
Državni revizori u vezi s financiranjem udruga ističu kako je davatelj financijskih sredstava obvezan pratiti provedbu programa i projekata, a za one vrijedne više od 100.000 kuna i trajanja najmanje godinu dana obvezna je najmanje jedna terenska provjera, što pojedini proračunski korisnici nisu činili niti su sasavljali zapisnike s ocjenama izvještaja i namjenskog korištenja sredstava.
I u vezi s rashodima za potpore u poljoprivredi državni revizori su iznijeli primjedbe. U 2018. ti su rashodi iznosili više od 5 milijardi (od čega za programe izravnih plaćanja 2,8, a mjere ruralnog razvoja 2,1 milijardu), koje su financirane sredstvima EU u iznosu 3,8 milijardi kuna, a ostatak iz državnog proračuna.
Među ostalim, DUR u ivješću konstatira kako Ministarstvo nema ustrojenu sveobuhvatnu evidenciju ukupnih površina poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.
(Tekst: Jadranka Dozan, Poslovni dnevnik, 09. IV 2020. Fotografija: “Glavni državni revizor Ivan Klešić” – PATRIK MACEK/PIXSELL)
