Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju Parlamenta Federacije BiH, pred kolektivni godišnji odmor zakazala je svoju 19. sjednicu u aktuelnom mandatu, tj. od juna 2024. godine, kada je nakon 20 mjeseci vakuuma u radu konačno konstituisana.
Podsjetimo, prošle godine je, umjesto da nakon konstituisanja intenzivno krene sa realizacijom u međuvremenu nagomilanih obaveza – razmatranje preko 250 izvještaja iz tri godine rada Ureda za reviziju i provođenje javnih saslušanja institucija koje nisu dobile pozitivnu ocjenu od revizora – posao odložila za jesen i otišla na odmor. “Odmor od napornog nerada”, konstatovali su tada cinici.
Sličan – mada zbog obima nagomilanih obaveza mnogo manje dramatičan slučaj – imamo i sada.
Naime, nakon što je na sjednici održanoj 25.06. izvršen “Pregled pristiglih izvještaja Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH za 2024. godinu”, na ovoj zakazanoj za 28.07. planirana je tačka “Pregled pristiglih izvještaja Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH za 2024. godinu i dogovor u vezi održavanja javnih saslušanja.”
Ured za reviziju, istina, do sada je objavio relativno skroman broj izvještaja – i procentualno i nominalno najmanje od sve 4 VRI u BiH (čak i od Ureda za reviziju Brčko distrikta, koji ima duplo manji obim planiranih obaveza).
No, već u prvom paketu, objavljenom 02. juna, objavili su redovne godišnje izvještaje o finansijskoj reviziji institucija vlasti u Federaciji BiH, na entitetskom nivou. Odnosno izvještaje o finansijskoj reviziji za 2024. Parlamenta FBiH, Predsjednika i dva potpredsjednika FBiH, Vlade FBiH (Generalnog sekretarijata) i 16 ministarstava.
Na žalost, ni Ured ni Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju nisu tome dali potreban značaj. Niti je Ured organizovao specijalnu press konferenciju tim povodom, niti je Parlamentarna komisija promptno reagovala i organizovala javna saslušanja za Predsjednika i 2 potpredsjednika FBiH i 9 ministarstava, koji nisu dobili pozitivne ocjene za obje komponente finansijske revizije, odnosno, koji imaju mišljenje s rezervom za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima.
Iz takvog pristupa vidljiv je nivo (ne)ozbiljnosti prije svega Parlamenta i njegove komisije odgovorne za reviziju – kao najznačajnijih institucija u postizvještajnom periodu – i prema reviziji i prema svom poslu.
(Ne)ozbiljnost kome je u korijenu služenje stranačkim a ne interesu javnosti i države. Što je demonstrirano i prilikom prošlogodišnjih saslušanja i sramotnim odnosom prema bivšem revizoru a i spornim izborom novog rukovodstva Ureda.
(N.N., Revizije info)