Oporezivanjem energije mogu se podržati napori koji se ulažu u borbu protiv klimatskih promjena, ali trenutnim nivoom oporezivanja ne odražava se mjera u kojoj se iz različitih izvora energije onečišćuje životna sredina. U pregledu, koji je Evropski revizorski sud objavio prije 5 dana, opisuje se način na koji se porezima na energiju, određivanjem cijena ugljika i subvencijama za energiju doprinosi postizanju klimatskih ciljeva EU. Iako su se u periodu 2008.–2019. subvencije za energiju iz obnovljivih izvora gotovo učetverostručile, subvencije za fosilna goriva ostale su tokom posljednjeg desetljeća relativno nepromijenjene uprkos obavezama Komisije i određenog broja država članica da ih se postepeno ukine. Revizori ističu neke izazove s kojima se tvorci politika suočavaju, kao što su garantovanje usklađenog oporezivanja energije za sve sektore i nositelje energije, smanjenje subvencija za fosilna goriva i usklađivanje klimatskih ciljeva s društvenim potrebama.
„Oporezivanje energije, određivanje cijena ugljika i subvencije za energiju važni su alati za postizanje klimatskih ciljeva. Glavni izazov, prema našem mišljenju, način je na koji jačamo povezanost regulatornih i finansijskih mjera i pronalazimo odgovarajuću kombinaciju tih dviju vrsta mjera”, poručuje, saopštenju Suda, Viorel Ștefan, član Evropskog revizorskog suda zadužen za ovaj pregled. „Sud u pregledu koji je izradio nastoji pružiti svoj doprinos raspravi o cijenama energije i klimatskim promjenama, posebno predstojećoj raspravi o prijedlogu revizije Direktive o energetskom oporezivanju”.
U okviru evropskog zelenog plana, strategije na temelju koje bi EU trebao postati klimatski neutralan do 2050., Komisija planira uskladiti energetsko oporezivanje s klimatskim ciljevima. Evropska unija suočena je s nekoliko izazova pri reviziji zakonodavstva o oporezivanju energije, za koju će ujedno biti potreban jednoglasan dogovor u Vijeću.
Jedan je od izazova garantovanje usklađenog pristupa u cijeloj EU i prema sektorima te nositeljima energije koji su prethodno bili u povoljnijem položaju. U skladu s postojećom Direktivom o oporezivanju energije izvori energije kojima se u većoj mjeri onečišćuje mogu imati poreznu prednost naspram izvora energije čija je efikasnost u pogledu emisija ugljika veća: npr, ugalj se oporezuje manje od prirodnog plina, a neka fosilna goriva znatno manje od električne energije. Osim toga, iako većina država članica nameće visoke poreze na goriva, nekoliko država članica poreze drži na gotovo minimalnom nivou, čime se može narušiti unutrašnje tržište. Niskim nivoom cijena ugljika i poreza na energiju za fosilna goriva povećava se relativni trošak zelenijih tehnologija i usporava energetska tranzicija.
Revizori ističu da iako se neke subvencije za energiju mogu iskoristiti za prelaz na privredu s nižim nivoima emisija ugljika, subvencijama za fosilna goriva ometa se efikasna energetska tranzicija. Subvencije država članica za fosilna goriva dosežu ukupan iznos veći od 55 milijardi eura godišnje, a 15 država članica troši više finansijskih sredstava na subvencije za fosilna goriva nego na subvencije za energiju iz obnovljivih izvora. Postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva do 2025., što je cilj na koji su se EU i njene države članice obvezali, bit će zahtjevna društvena i privredna tranzicija. Točnije, percepcija nepoštenog postupanja prema nekim grupama ili sektorima može dovesti do otpora prema prelazu na zeleniju privredu. Oporezivanje energije može imati znatan efekat i na domaćinstva te dovesti do otpora prema plaćanju poreza na energiju. Iznosi koje domaćinstva troše na energiju znatno se razlikuju: u nekim slučajevima, npr. u slučaju najsiromašnijih domaćinstava u Češkoj i Slovačkoj, više od 20% dohotka troši se na energiju. Kako bi se ublažio rizik od odbacivanja poreznih reformi, revizori upućuju na preporuke koje je iznijelo već nekoliko međunarodnih organizacija, kao što su smanjenje nivoa ostalih poreza i primjena mjera preraspodjele uz istovremeno garantovanje veće transparentnosti u pogledu razloga za reforme i obavještavanja o njima.
Komisija je u julu 2021. u okviru zakonodavnog paketa „Spremni za 55%”, koji obuhvata niz prijedloga s ciljem usmjeravanja EU prema smanjenju nivoa emisija stakleničkih plinova za 55% do 2030., objavila prijedlog revizije Direktive o energetskom oporezivanju. Njime se državama članicama i dalje omogućava da iz okolinskih razloga te razloga energetske efikasnosti i energetskog siromaštva smanje stope poreza na energiju za neke sektore. Paket uključuje i prijedlog za proširenje sistema trgovanja emisijama na pomorski saobraćaj i uvođenje zasebnog sistema trgovanja emisijama za cestovni saobraćaj i zgrade.
Besplatnim emisijskim jedinicama u okviru postojećeg sistema nekim se učesnicima na tržištu omogućava da ne plaćaju svoj dio emisija CO2. Postepeno ukidanje besplatnih jedinica povezanih s rizikom od isticanja ugljika (tj. povećanjem nivoa emisija stakleničkih plinova kao posljedice preseljenja proizvodnje u zemlju s blažim ograničenjima u pogledu emisija) popraćeno je predloženim postepenim uvođenjem mehanizma za ugljično prilagođavanje na granicama. Taj novi mehanizam služi za određivanje cijena emisija ugljika koje potiču od uvoza određene robe.
Revizori ujedno ističu da bi u raspravi o tim prijedlozima tvorci politika u obzir trebali uzeti i klimatske ciljeve i društveni efekat.
Inače, objavljeni dokument „Oporezivanje energije, određivanje cijena ugljika i subvencije za energiju” nije revizorski izvještaj, nego pregled koji se temelji na prethodnim aktivnostima Suda u području energetike, klimatskih promjena i oporezivanja, kao i na javno dostupnim informacijama i materijalima koji su posebno prikupljeni u tu svrhu. Pregledom je obuhvaćen period od 2008. do jula 2021. Revizori su uzeli u obzir dodatne podatke koji su postali dostupni nakon jula 2021. i koji se odnose na cijenu dozvola za emisije na nivou EU (do 30. novembra 2021.) i na subvencije za energiju (podaci iz septembra 2021.).
(Revizije info, Izvor: ERS)
