Gotovo svaki peti novi automobil registrovan u EU 2021. može se puniti na struju te će do 2035. doći do zabrane prodaje novih benzinskih i dizelskih automobila. To je baterije učinilo jednim od strateških imperativa za EU.
Međutim, evropski baterijski sektor zaostaje za globalnim konkurentima, posebno Kinom, na koju otpada 76 % globalnog proizvodnog kapaciteta. Kako bi pokrenula nastojanja EU da postane svjetska baterijska sila, Evropska komisija objavila je 2018. strateški akcioni plan za baterije, čiji je opšti cilj da Evropa postane svjetski predvodnik u održivoj proizvodnji i upotrebi baterija.
Tim se planom obuhvaćaju različite faze vrijednosnog lanca te utvrđuje niz ciljeva i sredstava za njihovo postizanje. Akcijskim planom utvrđeno je sljedećih šest ciljeva: (1) osiguravanje pristupa sirovinama, (2) podrška evropske proizvodnje baterijskih ćelija u velikim razmjerima, (3) pružanje podrške istraživanjima i inovacijama EU u području naprednih i disruptivnih tehnologija, (4) jačanje radne snage EU i njenih vještina, (5) pružanje podrške održivosti industrije proizvodnje baterijskih ćelija u EU-u, (6) garantovanje usklađenosti sa širim podsticajnim i regulatornim okvirom.
Evropska komisija u većoj je mjeri provela u djelo ključne instrumente iz pomenutog plana, u svrhu podrške sektoru, uključujući strateško vodstvo, zakone i finansiranje.
„EU ne smije biti dovedena u isti zavisan položaj kako je to bio slučaj za prirodni plin. Njena ekonomska suverenost zavisi od toga”, izjavila je Annemie Turtelboom, članica Suda koja je predvodila ovu reviziju. „Time što planira ukinuti prodaju novih benzinskih i dizelskih automobila do 2035. EU igra na kartu baterija. Međutim, možda neće biti sretne ruke u smislu pristupa sirovinama, privlačnosti ulagačima i troškova.”
U periodu 2014.–2020. baterijskom sektoru osigurana su bespovratna sredstva i garancije za zajmove EU u iznosu od najmanje 1,7 milijardi eura, pored državne podrške u iznosu do šest milijardi eura odobrene u periodu 2019.–2021., ponajprije u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. Međutim, revizori su utvrdili da Evropska komisija nema pregled ukupne javne podrške tom sektoru, čime su otežani odgovarajuća koordinacija i usmjeravanje.
Kapacitet EU za proizvodnju baterija strjelovito raste, te, ima potencijal za povećanje s 44 GWh 2020. na 1.200 GWh do 2030. Ta prognoza doduše ničim nije garantovana te bi njeno ostvarivanje moglo biti ugroženo geopolitičkim i ekonomskim faktorima.
Za početak, proizvođači baterija mogli bi napustiti EU i otići u druge regije, posebno SAD, koji im nudi ogromne podsticaje. Za razliku od EU, SAD direktno subvencionira proizvodnju minerala i baterija, kao i kupnju električnih vozila koja su proizvedena u SAD-u upotrebom američkih dijelova.
Osim toga, EU uvelike zavisi od uvoza sirovina, poglavito iz nekoliko zemalja s kojima nema potpisane sporazume o trgovini: 87 % njegova uvoza sirovog litija dolazi iz Australije, 80 % uvoza mangana iz Južne Afrike i Gabona, 68 % uvoza sirovog kobalta iz Demokratske Republike Kongo te 40 % uvoza sirovog prirodnog grafita iz Kine. Iako u Europi postoji nekoliko nalazišta sirovina, potrebno je najmanje 12 – 16 godina od njihovog otkrića do proizvodnje, zbog čega je nemoguće brzo odgovoriti na povećanja potražnje. Međutim, trenutnim ugovornim uslovima snabdjevanje sirovinama obično se osigurava za samo dvije do tri godine buduće proizvodnje. Kako bi promijenila tu situaciju, Evropska komisija ove je godine u martu predložila Akt o kritičnim sirovinama, naglašavaju revizori.
Konačno, konkurentnost proizvodnje baterija u EU mogla bi se dovesti u pitanje rastućim troškovima sirovina i energije. Krajem 2020. trošak jednog baterijskog sklopa (200 eura po kWh) bio je više nego dvostruko veći od planiranog. Samo u posljednje dvije godine cijena nikla porasla je za 70 %, a litija za 870 %.
Revizori ujedno iznose kritike u pogledu nedostatka kvantificiranih, vremenski ograničenih ciljnih vrijednosti. Očekuje se da će do 2030. na evropskim cestama biti oko 30 miliona vozila s nultom stopom emisija te je moguće da od 2035. gotovo sva novoregistrovana vozila budu na baterijski pogon. Međutim, u trenutnoj strategiji EU nije procijenjen kapacitet baterijskog sektora EU u pogledu zadovoljavanja te potražnje.
Cjelokupno gledajući, revizori upozoravaju na dva moguća najnepovoljnija scenarija u slučaju da kapacitet EU za proizvodnju baterija ne poraste kako je prognozirano. Prvi se odnosi na to da bi EU bio primoran odgoditi svoju zabranu vozila pogonjenih motorima s unutrašnjim sagorjevanjem za period nakon 2035., čime ne bi uspio ostvariti svoje ciljeve u pogledu ugljične neutralnosti. U drugom bi se scenariju, kako bi do 2035. uspio raspolagati voznim parkom s nultom stopom emisija, EU u velikoj mjeri morala osloniti na baterije i električna vozila proizvedena izvan EU, na štetu evropske automobilske industrije i radničke snage.
(ERS / Revizije info)
