Saobraćajne nesreće čest su uzrok prerane smrti u EU-u. Posebno su ugroženi nezaštićeni sudionici, na primjer pješaci, biciklisti i motociklisti, jer čine gotovo 50 % poginulih na cestama, a nakon njih slijede putnici u automobilima (45 %). Procjenjuje se da na svaki izgubljeni život još pet osoba pretrpi teške ozljede.
Sigurnost na cestama važno je društveno pitanje u EU. U Evropi je stopa smrtno stradalih na cestama najniža u svijetu: od 2000. godine broj smrtno stradalih na cestama u EU znatno se smanjio, konkretno u periodu 2010. – 2020. smanjio se za 36 %, ali to je ipak daleko manje od planiranih 50 %. Postizanje ciljeva EU moglo bi biti još teže jer će biti sve zahtjevnije ostvariti znatna poboljšanja u odnosu na već dobar nivo uspješnosti. Preliminarne brojke smrtnih slučajeva na cestama za 2023. objavljene 8. marta 2024. potvrđuju spor napredak, uz smanjenje od samo 1 % u odnosu na 2022.
„EU je znatno napredovala u području sigurnosti na cestama, ali naše ceste i dalje svaki dan odnose puno ljudskih života”, izjavila je Eva Lindström, članica Suda koja je predvodila reviziju. „S obzirom na trenutnu stopu napretka, cilj smanjenja broja smrtnih slučajeva za polovinu u ovom desetljeću neće se postići. Ako EU i njegove države članice žele ostvariti svoje ciljeve, vrijeme je da svoj rad prebace u višu brzinu.”
EU i njegove države članice dijele nadležnost za sigurnost na cestama, no za potpuno provođenje određenih mjera kojima bi se direktno mogla povećati sigurnost na cestama odgovornost snose nacionalna tijela. Uloga je Komisije koordinirati aktivnosti na nivou EU, posebno u slučajevima u kojima one imaju prekogranični efekat.
Tokom 2022. (posljednje godine za koju su dostupni cjeloviti podaci) na cestama EU poginulo je 20.640 ljudi. Prosječna stopa smrtno stradalih na cestama u EU bila je 46 poginulih na milijun stanovnika: u Švedskoj je zabilježena najniža stopa, s 22 poginula, a u Rumuniji najviša, s 86 poginulih. Kako bi se ostvario cilj za 2030., godišnje smanjenje na nivou EU trebalo bi iznositi 4,6 %, ali u posljednjih pet godina ta je stopa u prosjeku bila samo 2,5 % godišnje.
Ciljevi EU u pogledu sigurnosti na cestama mogu se postići samo ako države članice uspostave potrebne politike i garantuju finansijska sredstva jer su one odgovorne za provođenje određenih mjera kojima bi se mogla direktno poboljšati sigurnost na cestama. Kako bi im pomogla u sprječavanju smrtnih slučajeva i teških ozljeda, Komisija je usvojila višeslojni pristup, tj. „sigurni sistem EU”, koji se temelji na osam stubova, uključujući sigurna vozila, cestovnu infrastrukturu i upotrebu cesta. Revizori smatraju da je taj pristup sveobuhvatan, ali skreću pažnju i na nedostatke. Na primjer, Komisijino praćenje uspješnosti država članica još nije efikasno. Osim toga, mjerama EU nisu obuhvaćena sva rizična područja, kao što je brzina, koja je, zajedno s vožnjom pod uticajem alkohola, vožnjom bez sigurnosnih pojaseva i odvraćanjem pažnje vozača, jedan od glavnih uzroka nesreća.
U periodu 2014. – 2020. EU je osigurao oko 6,7 milijardi eura za projekte koji su doprinijeli sigurnosti na cestama. Međutim, zahtjevi EU ne obuhvataju infrastrukturu s najviše smrtnih slučajeva, kao što su urbana područja, biciklističke staze i ceste koje nisu primarne. Istovremeno među zemljama EU postoje vrlo različiti nivoi napretka u pristupima sigurnosti na cestama. Zanimljivo je da se vrijednost pripisana ljudskom životu znatno razlikuje među državama članicama pri procjeni ekonomske koristi projekata. Osim toga, sigurnost na cestama nije bila ključan kriterij pri odabiru projekata za njeno poboljšanje jer se takmičila s drugim prioritetima kao što je zeleniji saobraćaj. Pored toga, kriteriji za odabir često nisu bili usmjereni na kritične točke na cestama. Budući da bi se u idućim godinama iznos finansijskih sredstava EU za sigurnost na cestama mogao smanjiti, bit će još važnije garantovati da se ta sredstva iskoriste na najbolji mogući način kako bi se spasili životi.
(Revizije info / Izvor: ERS)
