Razorne nesreće u Černobilu 1986. i Fukushimi 2011., kao i agresivni rat Rusije protiv Ukrajine od 2022., u cijelom su svijetu povećali zabrinutost u pogledu nuklearne sigurnosti.
Pod nuklearnom sigurnošću, inače, podrazumijevamo sigurnost nuklearnih postrojenja, radioaktivnog otpada i prevoza radioaktivnog materijala. U julu 2025. u 31 zemlji svijeta u pogonu je bilo 416 nuklearnih reaktora, pri čemu je oko 40 % njih bilo starije od 40 godina. Zbog široke rasprostranjenosti tih tehnologija i snažnih efekata zračenja u slučaju njihovog neispravnog funkcionisanja efikasne sigurnosne mjere su imperativ.
S druge strane, potražnja za energijom i dalje je u porastu, pri čemu se nuklearnom energijom zadovoljava sve veći dio tih potreba.
EU je kroz istoriju aktivno promovisao međunarodnu saradnju u području nuklearne sigurnosti. Naprimjer, pomogao je u provođenju složenih aktivnosti, prvih svoje vrste, kao što je izgradnja zaštitne strukture iznad uništenog reaktora 4. u Černobilu, koja je potom oštećena tokom ruske agresije.
Djelovanje EU u području nuklearne sigurnosti, uključujući međunarodnu saradnju, temelji se na Ugovoru o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o Euratomu). Izvršna tijela i države članice Euratoma isti su kao i za EU te se većina mjera koje se temelje na Ugovoru o Euratomu finansira iz budžeta EU.
Bespovratnim sredstvima EU iz Instrumenta za saradnju u području nuklearne sigurnosti i kreditima Euratoma pruža se podrška za provođenje širokog raspona aktivnosti, od obrazovanja i osposobljavanja do pružanja stručnog znanja i nabavke sigurnosne opreme, gradnje infrastrukture i obavljanja sanacijskih radova.
EU je od 2014. partnerskim zemljama dodijelio oko 600 miliona eura u bespovratnim sredstvima za osposobljavanje, nabavku opreme, gradnju infrastrukture, stručno znanje i provođenje sanacije, a Ukrajini zajam od 300 miliona eura za poboljšanje sigurnosti njenih nuklearnih elektrana.
Revizori Evropskog revizorskog suda su ispitali način na koji je osmišljen okvir EU za međunarodnu saradnju u području nuklearne sigurnosti, dodjelu finansijske podrške EU u periodu 2014. – 2024., praćenje finansiranih aktivnosti i rezultate koji su postignuti mjerama koje je EU finansirao radi poboljšanja nuklearne sigurnosti u Armeniji, Iranu, Kirgistanu, Tadžikistanu, Ukrajini i Uzbekistanu.
„Kad je nuklearna sigurnost u pitanju, jedna stvar je sigurna: bolje je spriječiti nego liječiti”, izjavio je Marek Opioła, član Suda zadužen za predmetnu reviziju. „Iako je EU i dalje važan globalni partner u saradnji u području nuklearne sigurnosti, trebao bi izraditi ažuriranu i sveobuhvatnu strategiju kojom će se ta saradnja usmjeravati i poboljšati postupke izbora i praćenja mjera koje finansira.”
Nepostojanje takve strategije posebno je značajno kad se uzme u obzir činjenica da je riječ o području koje se tokom vremena znatno razvilo i u kojem djeluje nekoliko aktera koji nastoje ostvariti slične ciljeve.
Prvo, takvom bi se strategijom utvrdila područja u kojim djelovanje EU može donijeti najveću dodanu vrijednost i uzele u obzir inicijative drugih zainteresovanih strana. Osim toga, u njoj bi se na jasan način utvrdili ciljevi koje Komisija želi postići, finansijska podrška koju planira pružiti i zainteresovane strane koje bi bile uključene. U ovom trenutku ne postoje strateške smjernice za sve alate koji Komisiji stoje na raspolaganju, uključujući bespovratna sredstva i kredite.
Drugo, Komisija bi trebala poboljšati postupak odabira mjera koje će se finansirati sredstvima EU. Iako svojim aktivnostima odgovara na postojeće potrebe, prijedlozi mjera koji stižu iz zemalja koje nisu članice EU ne odabiru se s potrebnom transparentnošću jer se ti prijedlozi ne ocjenjuju i rangiraju. Zbog toga je teško garantovati da se finansijska sredstva EU dodjeljuju za provođenje mjera kojima se može ostvariti najveća dodatna vrijednost. Naprimjer, dokazi upućuju na to da su određene aktivnosti u Iranu i središnjoj Aziji, iako usmjerene na konkretne rizike za nuklearnu sigurnost, provedene u prvom redu zbog određenih širih geopolitičkih okolnosti.
Treće, u aktivnostima finansiranim sredstvima EU često se bilježe kašnjenja, a ponekad i prekoračenja troškova. To je posebno bio slučaj s radovima na gradnji i sanaciji velikih razmjera. Iako je veće troškove moguće objasniti složenošću radova, u uzroke se ubrajaju i stalan manjak finansijskih sredstava i nepostojanje podsticaja za uspješnost, pri čemu je ugrožena dugoročna održivost nekih aktivnosti.
I kao četvrto, Komisija je u nekoliko aspekata mogla na bolji način pratiti kako se upravlja finansiranim aktivnostima. Primjer za to je kredit od 300 miliona eura za finansiranje jednog velikog programa koji provodi operater nuklearnih elektrana u Ukrajini. Komisija se za praćenje oslonila na treće strane i isplatila je kredit iako nije dobila garanciju da će se sredstvima finansirati isključivo troškovi povezani s provođenjem tog programa.
(ERS, 04.03.2026. / Revizije info)
