Mehanizam za oporavak i otpornost (eng. Recovery and Resilience Facility – RRF) je uspostavljen 2021. kao odgovor Evropske unije na ekonomske i društvene posljedice pandemije uzrokovane koronavirusom. Cilj mu je podsticanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije EU, povećanjem njegove otpornosti, spremnosti na krizu i potencijala rasta, te ublažavanje socijalnih i ekonomskih posljedice pandemije, što uključuje podršku zelenoj i digitalnoj tranziciji.
Njegov početni budžet iznosio je 724 milijarde eura, od čega su do kraja 2024. obaveze preuzete za 650 milijardi eura (359 milijardi eura u bespovratnim sredstvima i 291 milijarda eura u kreditima), jer je određen broj država članica odlučio da neće upotrijebiti kreditnu komponentu koja im je dodijeljena.
Revizori Evropskog revizorskog suda ističu nekoliko problema u vezi s RRF-om u kontekstu trenutnih političkih rasprava o dugoročnom budžetu EU nakon 2027. godine. Za početak, smatraju da RRF zapravo nije mehanizam finansiranja koji se temelji na uspješnosti. Naime, u RRF-u se veći naglasak stavlja na napredak u provođenju. Osim toga, efikasnost trošenja finansijskih sredstava i isplativost RRF-a ne mogu se mjeriti jer Evropska komisija ne prikuplja podatke o stvarnim troškovima, te, jer nema dovoljno informacija o rezultatima.
Revizori naglašavaju da je buduće programe potrošnje važno oblikovati na način koji neće negativno uticati na odgovornost. Uprkos nedavnim poboljšanjima, kontrolni mehanizmi RRF-a i dalje nisu dovoljno pouzdani. Naprimjer, Komisija se za otkrivanje i ispravljanje slučajeva ozbiljnih nepravilnosti te garantovanje usklađenosti s pravilima EU-a i nacionalnim pravilima uglavnom oslanja na države članice, no njihovi sistemi ipak imaju nedostatke. Nadalje, Komisija ne može nametnuti finansijske ispravke, npr. povrat sredstava za pojedinačna kršenja pravila o javnoj nabavki, osim u slučajevima ozbiljnih nepravilnosti kao što je prevara. To znači da Komisija može izvršiti plaćanja u potpunosti čak i ako je u javnoj nabavki bilo nepravilnosti, dok god su dogovorene ključne etape i ciljne vrijednosti dostignute. Nadalje, zbog načina na koji su ključne etape i ciljne vrijednosti postavljene neke zemlje EU primaju znatna finansijska sredstva prije nego što dovrše projekte. To sa sobom donosi rizik za finansijske interese EU jer bi države članice mogle zadržati ta sredstva, a da ne dovrše projekte.
„Donositelji politika EU moraju izvući pouke iz RRF-a i ne smiju dopustiti usvajanje bilo kojeg sličnog instrumenta u budućnosti bez informacija o stvarnim troškovima, krajnjim primateljima i jasnog odgovora na pitanje što građani zapravo dobivaju za svoj novac”, izjavila je Ivana Maletić, jedna od dvoje članova Suda koji su učestvovali u izradi navedenog pregleda.
Iako provođenje RRF-a napreduje, dolazi do kašnjenja, čime se dovodi u pitanje postizanje njegovih ciljeva. Štaviše, većinu će mjera do avgusta 2026. tek trebati dovršiti. Istovremeno, isplata finansijskih sredstava EU nacionalnim budžetima ne znači da je novac zaista došao do krajnjih primatelja i realne ekonomije.
RRF se gotovo u potpunosti finansira zaduživanjem na tržištu. Komisija je uspjela brzo i uspješno prikupiti finansijska sredstva za RRF. U prvih nekoliko godina to je učinjeno kada su kamatne stope bile istorijski niske. Od tada su kamatne stope porasle te bi se troškovi finansiranja mogli više nego udvostručiti u odnosu na prvobitne procjene do 2026. Time će se, zajedno s otplatama, znatno opteretiti budući budžeti EU. Kad je riječ o bilo kakvom budućem zaduživanju, revizori smatraju da je važno da EU na odgovarajući način ublaži kamatni rizik i unaprijed izradi plan otplate kredita kojim će se odrediti izvor tog novca. To nije bio slučaj za RRF.
Revizori su pozvali donositelje politika EU da iz svega navedenog izvuku pouke. Za buduće instrumente koji se temelje na uspješnosti istakli su da je važno da je finansiranje jasno povezano s rezultatima i da ako to nije moguće takav se sistem ne bi trebao primjenjivati. Takođe, da se uslovi plaćanja utvrđuju na usklađen način i dosljedno se primjenjuju na sve države članice kako bi se garantovalo jednako postupanje; da se područje primjene i ciljevi instrumenata jasno utvrđuju kako bi se ostvario najveći mogući efekat finansiranja sredstvima EU i izbjegla preklapanja među različitim programima; da se pružaju pravovremene i transparentne informacije o doprinosu finansiranja postizanju ciljeva instrumenta i načinu na koji se to čini.
(Revizije info / Izvor: ERS)
