Električnu energiju često uzimamo „zdravo za gotovo” – dovoljno je pritisnuti prekidač i ona je tu. Međutim, iza zidova se kriju vodovi i kablovi dugi 11,3 miliona km kojima se električna energija dovodi do 266 miliona potrošača u EU.
Elektroenergetska mreža EU najveća je takva mreža na svijetu, ali, kao i u drugim naprednim ekonomijama, stari. Prosječni vijek trajanja električnih vodova kreće se od 40 do 60 godina, ovisno o tome obuhvaćaju li podzemne kablove ili nadzemne vodove.
Velika ulaganja u elektroenergetske mreže ključna su za modernizaciju sve starije mreže EU i podršku tranziciji s izvora koji se temelje na ugljiku na zelenu energiju.
„Velik dio elektroenergetske mreže EU potiče iz prošlog stoljeća – gotovo polovina distribucijskih vodova stara je više od 40 godina. Kako bismo garantovali konkurentnost i autonomiju EU, potrebna nam je moderna infrastruktura kojom je moguće podupirati našu industriju i održavati cijene na pristupačnom nivou”, izjavila je Keit Pentus-Rosimannus, članica Suda zadužena za predmetni izvještaj. „Očekuje se da će se potražnja EU za električnom energijom do 2050. više nego udvostručiti, što znači da se znatna ulaganja u mrežu ne mogu izbjeći. Međutim, moramo iskoristiti sve dostupne alate kako bismo potrebu za tim ulaganjima sveli na najmanju moguću mjeru. Nove tehnologije, rješenja za skladištenje i fleksibilnije mreže – sve to može doprinijeti smanjenju troškova.”
Proteklih je godina za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva EU-a osmišljeno nekoliko inicijativa i zakonodavnih paketa. Zbog ruske agresije na Ukrajinu povećala se potreba za alternativama plinu, uključujući elektrifikaciju privrede EU.
Ako se trenutni tempo nastavi, ulaganja koja mrežni operatori planiraju provesti između 2024. i 2050. iznosit će ukupno 1.871 milijardu eura. To je manje od potrebnih ulaganja kako ih je procijenila Evropska komisija, koja se kreću između 1.994 i 2.294 milijarde eura. Modernizacija bi se trebala ubrzati, no otežavaju je neodgovarajuće planiranje mreže, dugotrajni postupci izdavanja dozvola i ograničena prihvaćenost u javnosti, kao i nedostatak opreme, materijala i kvalificirane radne snage. Revizori skreću pažnju na mjere za ublažavanje tog stanja, kao što su bolja koordinacija i integracija praksi planiranja mreže, pojednostavljenje izdavanja dozvola i upotreba moderne tehnologije.
Potrebe za ulaganjima mogu se smanjiti povećanjem fleksibilnosti mreže i elektroenergetskog sistema u cjelini. Evropske ambicije u pogledu nulte neto stope emisija i veće energetske nezavisnosti dobra su prilika za promociju efikasnih rješenja kojima se pomaže smanjiti potreba za velikim proširenjem infrastrukture, kao što su upravljanje potrošnjom, skladištenje električne energije i napredne mrežne tehnologije. Potrošači koji ne samo troše nego i proizvode energiju također mogu imati važnu ulogu u novom, fleksibilnijem energetskom sistemu, te energetske zajednice koje zajednički proizvode i troše električnu energiju.
Pritisak na mrežu može se ublažiti s pomoću fleksibilnijeg prilagođavanja dnevnim, sedmičnim i sezonskim fluktuacijama u potrošnji i proizvodnji energije, čime se smanjuje potreba za većim proširenjem mreže. Tehnologija nudi mnoge prilike u tom pogledu, no neke od tih mogućnosti svejedno znaju biti preskupe. Jačanje međupovezanosti različitih zemalja EU takođe bi bilo od velike pomoći. Alati kao što su pametna brojila mogu biti efikasni u ublažavanju visoke potražnje, ali oni se u nekim državama članicama i dalje uvode sporo.
Za odluke o ulaganjima ključni su regulatorni okviri. Mehanizmi finansiranja posebno su važni u situaciji u kojoj se određeni operatori suočavaju s povećanim kreditnim rizicima te nailaze na poteškoće u pristupu potrebnim početnim ulaganjima. Regulatornim propisima određuje se i koliko operatori zarađuju te kako im se isplaćuju naknade. Potrošači naknade obično plaćaju na temelju mrežnih tarifa, kojima se operatorima obično omogućuje da nadoknade svoja ulaganja u mrežu te istovremeno pokriju amortizaciju imovine i operativne troškove. Međutim, postizanje ravnoteže između potreba za ulaganjima i garantovanja pristupačnosti iznosa računa za električnu energiju za potrošače, posebno domaćinstva i sektore s velikom potrošnjom energije, nije jednostavan zadatak.
Dugoročni efekat ulaganja u mrežu i integracije obnovljivih izvora energije na račune za električnu energiju (koji uz mrežne tarife obuhvaćaju i poreze te trošak same energije) teško je predvidjeti.
(Revizije info / Izvor: ERS)
