Komentari i analize

ERS: FOND EU ZA OPORAVAK VJEROVATNO NIJE ONOLIKO ZELEN KOLIKO SE TVRDI

Doprinos Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF) – glavnog stupa fonda EU-a za oporavak od pandemije – djelovanju u području klime i zelenoj tranziciji nije jasan, zaključuje se u novom izvješću Europskog revizorskog suda (Sud). Najmanje 37 % sredstava iz RRF-a treba se dodijeliti djelovanju u području klime. Europska komisija procijenila je da je do veljače 2024. mjerama kojima se doprinosi postizanju klimatskih ciljeva EU-a dodijeljeno 42,5 % sredstava iz RRF-a, tj. 275 milijardi eura. Međutim, revizori upozoravaju da je taj iznos doprinosa možda precijenjen za najmanje 34,5 milijardi eura, što nije jedina nedosljednost. Utvrdili su nedostatke i u ključnim etapama i ciljnim vrijednostima mjera povezanih s klimom, izvješćivanju o stvarnim rashodima te prihvatljivosti nekih navodno „zelenih” projekata za okoliš.

Jedan je od glavnih ciljeva RRF-a doprinos dostizanju europskih klimatskih ciljnih vrijednosti i zelenoj tranziciji u državama članicama EU-a. Za razliku od prijašnjih oblika potrošnje EU-a, sredstva u okviru RRF-a isplaćuju se na temelju dostignutih ključnih etapa i ciljnih vrijednosti umjesto na temelju stvarnih rashoda. Revizori su utvrdili da, među ostalim nedostatcima, taj model financiranja i relativno kratki rok provedbe RRF-a dovode u pitanje hoće li se svim novcem planiranim za djelovanje u području klime stvarno doprinijeti tom aspektu.

„RRF je velika investicija na razini EU-a i, ako se pravilno provede, trebao bi znatno ubrzati dostizanje ambicioznih klimatskih ciljnih vrijednosti EU-a”, izjavila je Joëlle Elvinger, članica Suda zadužena za izvješće. „Međutim, u povezanim planovima trenutačno se uvelike primjenjuju približne vrijednosti. U RRF-u postoje razlike između planiranja i izvedbe te se njime u konačnici pruža malo dokaza o tome koliko se novca izravno dodjeljuje za zelenu tranziciju.”

Revizori ističu da klimatski doprinos mjera u okviru RRF-a u stvarnosti nije uvijek prilagođen. Kako bi izračunala udio novca koji je namijenjen „djelovanju u području klime”, Europska komisija upotrebljava formulu s „klimatskim koeficijentima”. Za mjere za koje se procjenjuje da imaju znatan učinak na klimatske promjene dodjeljuje se koeficijent od 100 %, za one koje imaju nemarginalan, pozitivan učinak koeficijent od 40 %, a za mjere s neutralnim ili neznatnim učinkom 0 %. Međutim, mnoge mjere nisu bile dovoljno jasne te su revizori utvrdili da su njihovi doprinosi u području klime u pojedinim slučajevima bili precijenjeni. Nadalje, za neke se projekte koji su označeni kao zeleni nakon pomnijeg razmatranja utvrdilo da nisu izravno povezani sa zelenom tranzicijom. Primjerice, jednoj mjeri za poboljšanje gospodarenja vodama dodijeljen je koeficijent doprinosa u području klime od 40 %. Međutim, novac je u stvarnosti potrošen na IT rješenja državne uprave za digitalizaciju vodoopskrbnog sustava, što znači da bi primjereniji koeficijent doprinosa bio 0 %. Kako bi se takvi slučajevi izbjegli, revizori EU-a preporučuju da se projekti relevantni za klimu ubuduće procjenjuju detaljnije i preciznije.

Revizori su utvrdili i da neke mjere nisu bile onoliko zelene koliko se činilo. Jedan projekt kojim se doslovno zamutila voda bila je pumpno-akumulacijska hidroelektrana čiji znatan učinak na okoliš nije procijenjen prije financiranja. Kako bi dostigle ciljne vrijednosti potrošnje u području klime, zemlje u svojim planovima iznose procjene troškova, koje se provjeravaju prije, ali ne i nakon provedbe. Stvarni troškovi svih mjera u okviru RRF-a mogu se znatno razlikovati od procjena, što znači da ne postoji cjelovit uvid u novac potrošen na djelovanje u području klime. Kako bi se te razlike izbjegle, revizori EU-a preporučuju da se pojačaju poveznice između budućih instrumenata i klimatskih ciljnih vrijednosti te da se prikupe i objave cjelovite informacije o tome na što je novac potrošen.

(ERS, 11.09.2024. / Revizije info)