Evropski revizorski sud u novom izvještaju posvećenom digitalnim plaćanjima u EU, ispitao je utvrđuju li se regulatornim okvirom EU pravi uslovi za sigurnija, brža i jeftinija digitalna plaćanja u EU. Pritom je procijenio i je li Komisija analizirala način na koji su regulatorni okvir i njegove mjere uticali na tržište usluga platnog prometa u EU-u. Procijenio je i je li Komisija efikasno provela mjere koje je utvrdila u strategiji za plaćanja malih vrijednosti. Na temelju opažanja i preporuka proizašlih iz revizije Sud nastoji dati doprinos tekućim i svim budućim zakonodavnim prijedlozima u vezi s platnim uslugama.
Termin digitalna plaćanja odnosi se na elektronsku razmjenu novca, često na mobilnim uređajima ili putem drugih digitalnih kanala. Od kartičnih transakcija i kreditnih transfera do digitalnih novčanika, digitalna plaćanja su postala neizostavan dio svakodnevnog života ne samo potrošača već i poslovnih subjekata.
Brzo usvajanje digitalnih plaćanja podstaknuto je sve većom upotrebom mobilnih uređaja, kao i napretkom u tehnologijama plaćanja, omogućavajući besprijekorne prekogranične transakcije i povećanjem ekonomske aktivnosti.
Od 2017. do 2023. vrijednost digitalnih plaćanja u maloprodaji u EU više se nego udvostručila te je za 2023. premašila bilion eura.
Iako su tradicionalna plaćanja karticama i dalje činila 40% plaćanja e-trgovine i 63% transakcija na prodajnom mjestu u 2022. godini, novi trendovi su se već pojavljivali. Beskontaktno plaćanje, za koje transakcije ne zahtijevaju potvrdu PIN-a, postalo je sve popularnije. Krajem 2022. godine više od polovine plaćanja karticama u EU bilo je beskontaktno. Istovremeno, povećana je upotreba digitalnih novčanika, čineći gotovinu manje važnom za svakodnevne transakcije.
Kako digitalna plaćanja postaju sastavni dio njenog ekonomskog okvira, EU ima dužnost osigurati da takva plaćanja ostanu sigurna, efikasna i dostupna svima. Ovo je neophodno za pravilno funkcionisanje unutrašnjeg tržišta EU, posebno kada su u pitanju prekogranične transakcije.
Kad je riječ o naknadama za kartice, revizori procjenjuju da su potrošači EU 2023. platili između 5 i 6 milijardi eura.
Cilj je cjenovnih intervencija EU smanjiti štetne posljedice nepravednog tržišnog takmičenja ili ostvariti određene ciljeve politike, po mogućnosti u korist potrošača. U sistemu EU za digitalna plaćanja među takve se intervencije ubrajaju gornja granica međubankovne naknade za kartična plaćanja, zabrana dodatnih naknada za kartična plaćanja i plaćanja unutar jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA), besplatno pružanje usluga otvorenog bankarstva te cjenovni paritet prekograničnih plaćanja u eurima.
„Utvrdili smo da u temeljnim pravnim aktima o digitalnim plaćanjima nisu određeni jasni kriteriji na temelju kojih bi se procijenilo jesu li cjenovne intervencije opravdane ili koliko bi se dugo trebale primjenjivati. Osim toga, ne postoje zahtjevi za periodičnim preispitivanjima”, izjavila je članica Suda zadužena za ovu reviziju Ildikó Gáll-Pelcz. „Za neke od intervencija povezanih s kartičnim plaćanjima Evropska komisija nije mogla dokazati da pozitivni efekti za potrošače jasno nadmašuju negativne.”
U tom kontekstu revizori napominju i da loše osmišljene cjenovne intervencije mogu dovesti do neefikasnosti za pružatelje platnih usluga, narušavanja ponude i potražnje te, u najgorem slučaju, negativnih posljedica za potrošače i trgovce.
Efekat politika EU u području digitalnih plaćanja i dalje je uglavnom nepoznat jer Komisija nije uspostavila efikasan sistem praćenja i, što je još važnije, nema pristup relevantnim podacima. Međutim, nekoliko mjera EU ima potencijal za poboljšanje transparentnosti, brzine i troškova plaćanja.
Revizori su ujedno utvrdili da u okviru EU za otvoreno bankarstvo postoje dva ključna problema: trećim stranama koje su pružatelji usluga mora se besplatno dati pristup podacima o korisniku plaćanja, što vlasnike podataka o računu može odvratiti od pružanja kvalitetne usluge. Nadalje, ne postoji standardizirani aplikacijski programski interfejs, što navedenim trećim stranama otežava upotrebu takvih podataka. Osim toga, otvoreno bankarstvo dosad se provodilo i pratilo samo na nacionalnom nivou, što znači da nisu dostupni nikakvi pouzdani objedinjeni podaci o otvorenom bankarstvu u EU.
Na kraju, iako je Komisija pojačala napore u borbi protiv diskriminacije na temelju lokacije računa za plaćanje, plaćanja se i dalje odbijaju zbog inozemnog broja računa. Iako je takva diskriminacija zabranjena Uredbom o SEPA-i, i dalje je ozbiljan problem za potrošače širom EU. Revizori napominju da na efikasnost mjera za borbu protiv tog problema utiču regulatorne rupe u izvršavanju zakonodavstva i saradnja nacionalnih tijela.
(Revizije info / Izvor: Evropski revizorski sud, 09.01.2025.)
