Komentari i analize

BAČENE MILIJARDE? – ERS KONSTATOVAO DA JE PODRŠKOM EU RUDARSKIM REGIJAMA OSTVAREN SLAB NAPREDAK U KLIMATSKOJ TRANZICIJI

Prizemna lukavost i varanje samog sebe i svojih građana nisu karakteristika samo političara balkanskih državica, s naglaskom na BiH. Evropski revizori su, naime, uočili da je u pojedinim zemljama EU smanjenjem domaće proizvodnje uglja (s ciljem dostizanja klimatske neutralnosti!) došlo do povećanja uvoza uglja i drugih fosilnih goriva, s područja izvan EU. Npr., Njemačka i Poljska znatno su povećale uvoz uglja u posljednjih 15 godina. Ignorišući činjenicu da se ukidanjem vlastitih rudnika, uz istovremeni nastavak potrošnje uglja iz drugih zemalja, u kontekstu uticaja na klimu, ne mijenja ništa.

Sektor uglja u Evropi posljednjih je desetljeća u stalnom padu. Za podršku socioekonomskoj i energetskoj tranziciji rudarskih regija bila su dostupna finansijska sredstva u okviru kohezijske politike EU: u periodu 2014. – 2020. za sedam rudarskih regija obuhvaćenih revizijom izdvojeno je oko 12,5 milijardi eura.

No, finansijskom pomoći EU rudarskim regijama ostvaren je ograničen efekat i na zapošljavanje i na energetsku tranziciju, stoji u izvještaju koji je 9.11. objavio Evropski revizorski sud. Uprkos opštem napretku, ugalj je u nekoliko zemalja EU i dalje znatan izvor emisija stakleničkih gasova.

Pod „socioekonomskom i energetskom tranzicijom” rudarske regije podrazumijeva se proces preusmjeravanja ekonomije kako bi se zamijenila radna mjesta izgubljena zbog postupnog prestanka upotrebe uglja, ostvarile energetske uštede i prešlo na izvore energije koji su kompatibilni s klimatskim ciljevima EU.

Međutim, iako se proizvodnja uglja znatno smanjila, njegovo izgaranje 2019. i dalje je bilo odgovorno za 15% emisija stakleničkih gasova u EU.

U nedavnom zelenom planu EU postupno ukidanje upotrebe uglja utvrđeno je ključnim za dostizanje klimatskih ciljnih vrijednosti za 2030. i postizanje klimatske neutralnosti do 2050. U okviru Fonda za pravednu tranziciju, koji je uspostavljen u junu 2021., u periodu 2021. – 2027. za regije i sektore koji su u najvećoj mjeri pogođeni tranzicijom prema klimatskoj neutralnosti stavlja se na raspolaganje iznos od 19,3 milijarde eura.

„U okviru Fonda za pravednu tranziciju, jedne od ključnih komponenti zelenog plana EU, rudarskim regijama pruža se znatna količina dodatnih sredstava”, izjavio je Nikolaos Milionis, član Suda zadužen za ovu reviziju. „Evropska komisija trebala bi se pobrinuti da se novcem EU podržava jasan put prema ostvarenju tranzicije s upotrebe uglja uzimajući u obzir previranja na tržištu energenata nakon ruske invazije na Ukrajinu.”

Smanjenje proizvodnje uglja neizbježno je dovelo do pada broja zaposlenih u tom sektoru. U nekim regijama, kao što su Lausitz (Njemačka) i Šleska (Poljska), smanjenja broja radnika postignuta su prirodnim fluktuacijama zaposlenih i penzionisanjima, dok su u drugim regijama, primjerice u Moravsko-šleskoj (Češka), rudarska preduzeća morala otpustiti dio radnika.

Otpuštenim rudarima bilo je dostupno osposobljavanje finansirano sredstvima EU, ali zbog nedostatka podataka o njihovom učestvovanju revizori nisu mogli utvrditi jesu li rudarima ta osposobljavanja pomogla u pronalasku novih radnih mjesta. Revizori nisu primijetili ni da je u regijama koje su ispitali postojao znatan efekat na kapacitet za proizvodnju obnovljive energije. Ulaganjima u uštede energije finansiranima sredstvima EU također je ostvaren skroman efekat ili ih nije bilo moguće kvantificirati.

Prije predlaganja uspostavljanja Fonda za pravednu tranziciju, koji je usmjeren na regije i sektore pogođene u najvećoj mjeri, Evropska komisija nije provela odgovarajuću analizu dostignuća koja su u tim regijama ostvarena prethodnim finansijskim sredstvima EU ili analizu preostalih potreba tih regija. Revizori posebno ističu da postoji rizik od toga da se finansijska sredstva potroše, a da se tranzicija zapravo ne provede. Taj rizik povećava se zbog kratkog vremenskog okvira provođenja programa jer će se za većinu sredstava obaveze morati preuzeti do kraja 2023. te će se ta sredstva morati iskoristiti do kraja 2026. Ruska invazija na Ukrajinu 2022. i njeni efekti na energetsko tržište takođe bi mogli dovesti do kašnjenja u tranziciji s upotrebe ugljena.

Na kraju, konstatujmo da prizemna lukavost i varanje samog sebe i svojih građana nisu karakteristika samo političara balkanskih državica, s naglaskom na BiH. Evropski revizori su, naime, uočili da je u pojedinim zemljama EU smanjenjem domaće proizvodnje uglja (s ciljem dostizanja klimatske neutralnosti!) došlo do povećanja uvoza uglja i drugih fosilnih goriva, s područja izvan EU. Npr., Njemačka i Poljska znatno su povećale uvoz uglja u posljednjih 15 godina. Ignorišući činjenicu da se ukidanjem vlastitih rudnika, uz istovremeni nastavak potrošnje uglja iz drugih zemalja, u kontekstu uticaja na klimu, ne mijenja ništa. (A da ne govorimo o licemjerstvu da istovremeno kažnjavate države koje električnu energiju proizvode iz “prljavih” izvora, a istu i uvozite i sami reaktivirate takve proizvođače unutar EU. No, bogati i moćni jedna pravila imaju za sebe, a druga za ostale. “Mi ćemo da glumatamo a o klimatskoj prijetnji koja se nadvila nad čovječanstvom nek brine neko drugi. Dok se mi bavimo biznisom i socijalnim mirom u svojim državama, kao osnovom za stabilnost svoje vlasti.”).

Uglavnom, zbog ovakvog odnosa tamošnjih političara, ugalj je i dalje znatan izvor emisija stakleničkih gasova, posebno u Poljskoj, Češkoj, Bugarskoj, Njemačkoj, Sloveniji i Rumuniji. Revizori su, dodatno, utvrdili da se emisijama metana iz zatvorenih ili napuštenih rudnika uglja nije posvetila dovoljna pažnja.

(Revizije info: Izvor: ERS)