Evropski revizorski sud proveo je reviziju o efikasnosti mjera Evropskog socijalnog fonda (ESF) u borbi protiv dugotrajne nezaposlenosti. Namjera je bila izvršiti procjenu da li je finansiranje ESF-a u period 2014.-2020., kroz svoj prioritet ulaganja „pristup zapošljavanju“, bilo efikasno u borbi protiv dugoročne nezaposlenosti.
Dugotrajna nezaposlenost stalni je problem u radu tržišta nekih država članica EU.
„Dugotrajna nezaposlenost utiče na našu društvenu strukturu. Nezaposlene osobe izložene su većem riziku od siromaštva, socijalne isključenosti, pa čak i zdravstvenih problema“, izjavio je Lazaros S. Lazarou, član Evropskog revizorskog suda zadužen za ovaj izvještaj. „Sud je utvrdio da su mjere koje se finansiraju sredstvima EU dosad doprle do mnogih dugotrajnih tražitelja zaposlenja, ali nisu bile ciljano osmišljene za njih. Zbog pandemije bolesti COVID-19 problem dugotrajne nezaposlenosti mogao bi se povećati. Prema mišljenju Suda bilo bi bolje primijeniti individualizirani pristup na sve dugotrajno nezaposlene osobe kao dio nacionalnih aktivnih politika tržišta rada.”
Ljudi koji ostaju bez posla na duži period suočavaju se sa više problema u pronalaženju posla jer gube motivaciju, samopouzdanje i vještine. Osim toga, poslodavci mogu biti nespremniji da zaposle nekoga ko nije radio duže vrijeme. Dugotrajna nezaposlenost utiče i na društveno tkivo. Istovremeno, sa ekonomskog stanovištva, dugotrajna nezaposlenost ima negativan uticaj na rast i javne finansije.
Prema najnovijim dostupnim godišnjim podacima, u 2020. od 15 miliona tražitelja zaposlenja u EU 35% (5,3 miliona osoba) bilo je nezaposleno najmanje 12 mjeseci. Taj bi se problem mogao pogoršati zbog ekonomskih posljedica pandemije bolesti COVID-19.
U EU su države članice odgovorne za politike tržišta rada. I za odlučivanje i implementaciju odgovarajućih mjera za smanjenje nezaposlenosti. Istovremeno, države članice rade zajedno sa EU na razvoju koordinisane strategije zapošljavanja, posebno na promovisanju kvalifikovane, obučene i prilagodljive radne snage i tržišta rada koja reaguju na ekonomske promene. U okviru strategije, uloga EU uključuje podsticanje saradnje između država članica i podržavanje – i, ako je potrebno, dopunjavanje – njihovih akcija
Evropski socijalni fond (ESF) je glavni finansijski instrument EU za podršku aktivnim mjerama država članica na tržištu rada. U periodu 2014.–2020. za rješavanje pitanja „pristupa zapošljavanju” dodijeljeno je oko 11,4 milijarde eura. Revizori su utvrdili da su se tim mjerama u okviru ESF-a koje se odnose na „pristup zapošljavanju” finansirale različite intervencije provedene tokom perioda 2014.–2020. od kojih su brojni dugotrajni tražitelji zaposlenja ostvarili korist. Međutim, one nisu bile ciljano usmjerene na njih. Umjesto toga, dugotrajno nezaposleni smatrani su dijelom veće grupe koja obuhvata sve nezaposlene i/ili grupe „u nepovoljnom položaju”. Nadalje, mjere u okviru ESF-a nisu nužno odražavale razmjere problema u nekim državama članicama.
Pravilima za novi instrument „ESF+” za period 2021.–2027. uvodi se niz daljnjih mjera, kao što su mehanizmi za profiliranje tražitelja zaposlenja i procjenu njihovih potreba. Međutim, revizori pozivaju Komisiju da ustraje u tome da države članice pri provođenju novih mjera u okviru instrumenta ESF+ primjenjuju pristup koji je ciljano usmjeren na dugotrajno nezaposlene osobe i njihove potrebe u slučajevima kada je to pitanje posebno izraženo, jer postoje velike razlike na nacionalnom i regionalnom nivou. Osim toga, revizori preporučuju Komisiji da ocijeni efektivnost mjera „pristupa zapošljavanju” koje su usmjerene na dugotrajno nezaposlene osobe.
Iako su neke javne službe za zapošljavanje primijenile individualizirani pristup za pojedinačne dugotrajno nezaposlene osobe kao dio svojih nacionalnih aktivnih politika tržišta rada, revizori su utvrdili da nije postojala jasna veza između podrške iz ESF-a za „pristup zapošljavanju” i aktivnosti kojima se odgovara na posebne potrebe dugotrajno nezaposlenih osoba. Nadalje, revizori su utvrdili da je teško pratiti rezultate koji su ostvareni sredstvima iz ESF-a u pogledu dugotrajno nezaposlenih osoba. Razlog za to su i slabosti u okviru ESF-a za praćenje i evaluaciju: nedostatak posebne kategorije rashoda za različite ciljne grupe (kao što su dugotrajno nezaposlene osobe) ne otežava samo utvrđivanje iznosa finansijskih sredstava EU dodijeljenih takvim mjerama, nego i evaluaciju njihovih rezultata i efekta na ciljnu grupu.
(T.H., Revizije info)
