Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske je, sredinom decembra 2020. objavila izvještaj o prvoj provedenoj finansijskoj reviziji preduzeća „Hidroelektrane na Vrbasu“ a.d. Mrkonjić Grad, u 20 godina postojanja Službe.

„Hidroelektrane na Vrbasu“ su pravno lice sa statusom zavisnog preduzeća koje posluje u okviru Mješovitog holdinga „Elektroprivreda Republike Srpske“ a.d. Trebinje. Osnovna djelatnost Preduzeća je proizvodnja električne energije, održavanje hidroenergetskih postrojenja, kao i vođenje nadzora nad izgradnjom hidroenergetskih objekata na slivu rijeka Vrbasa i Sane. Nadzor nad zakonitošću rada Preduzeća vrši Holding i nadležna ministarstva.

Revizijom, koju je izvršila Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske, obuhvaćeni su nekonsolidovani finansijski izvještaji Preduzeća za 2019. godinu.

Glavna služba za reviziju javnog sektora RS je, nakon provedene finansijske revizije za 2019., „Hidroelektranama na Vrbasu“ dala pozitivno mišljenje i za finansijske izvještaje i za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima.

No, pozitivna ocjena Glavne službe za reviziju u potpunom je neskladu sa nalazima istraživačkih novinara koji su za banjalučki portal Buka, 2018. godine, realizovali seriju tekstova u okviru medijskog pool-a Antikorupcijske mreže organizacija civilnog društva ACCOUNT.

Doduše, tadašnji direktor Nedeljko Kesić, nakon tri mandata na čelu “HE na Vrbasu” podnio je ostavku u novembru 2018. godine. I Glavna služba za reviziju je, zapravo, vršila analizu poslovanja firme u prvoj godini nakon njegovog odlaska. No, rezerva, zbog drastičnosti razlike u nalazima i ocjenama, te, kratkoće vremena za takvu promjenu i skepse da ju je bilo moguće ostvariti tek odlaskom jednog čovjeka, ostaje.

U nastavku, o finansijskim mahinacijama na čije tragove revizori nisu naišli…

KAKO SE IZVLAČIO NOVAC IZ HE NA VRBASU: Milionski poslovi za “MG Mind” (1)

BUKA tim, 23.04.2018.

Uprava ZP “Hidroelektrana na Vrbasu” je u prethodnih 10 godina kroz sistem javnih nabavki zaključila na desetine štetnih ugovora.

Sve to su radili izmišljanjem nepotrebnih, nerentabilnih i štetnih investicija, prenaduvavanjem cijena i raspisivanjem diskriminatorskih tendera, prilagođenih bliskim prijateljima, kumovima ili srodnicima.

Ovo potvrđuju brojni dokazi koji su u posjedu Buka portala, od fotografija do ugovora i javnih oglasa.

Pored toga, sve ovonam je potvrdio i bivši izvršni direktor za organizaciono-pravne i kadrovske poslove u “HE na Vrbasu” Zdravko Kovačević, koji je zbog svog protivljenja mnogobrojnim štetnim poslovima po preduzeće dobio otkaz.

Kako nam je ispričao, za šutnju su mu nudili čak 100.000 KM, koje je on odbio.

3 MILIONA ZA LIVADU

Da krenemo od početka!

Kako se u ovom preduzeću radilo možda najbolje potvrđuje javna nabavka za uređenje nizvodnog korita, odbrambenih nasipa, te zemljišta u posjedu “HE Bočac” (ADA).

Prema dokumentaciji do koje je došao naš istraživački tim, direktor ovog preduzeća Nedeljko Kesić je zajedno sa svojim saradnicima izmislio nepotrebnu investiciju, koja je planirana po cijeni od 2 miliona maraka.

“Ja sam tražio da se ova investicija izbaci iz plana poslovanja, međutim, izvršni direktor za investicije sačinio je lažno obrazloženje opravdanosti koje je plaćeno čak 49.000 KM”, rekao je Kovačević, kada smo ga upitali za ovu investiciju.

Odmah nakon toga, uprkos brojnim upozorenjima o neregularnostima na koje je ukazivao dio uprave i Komisija za javne nabavke, što potvrđuju zapisnici u koje smo imali uvid, donosi se odluka o pokretanju postupka u kojoj su navedeni diskriminatorski uslovi za izvođača radova, koje ispunjava samo “MG Mind” Mrkonjić Grad.

Ovim je svjesno izvršena diskriminacija i izbjegnuta pravična i otvorena konkurencija, da bi se tako postavljenim kriterijumima favorizovao unaprijed odabrani ponuđač, a time omogućila i puno povoljnija cijena radova. Koliko su ovi uslovi diskriminatorski pokazuje da je u tenderskoj dokumentaciji traženo da betonska baza bude udaljena najmanje 25 km od mjesta izgradnje, a u investiciju nije uložena ni jedna lopata betona, što se jasno vidi na terenu. Zanimljivo je da za ove investicije ne postoji ni studija opravdanosti, s obzirom da nije bilo moguće opravdati ulaganje od gotovo 3 miliona KM u ništa.

Da bi se zamaskirao diskriminatorski tender, za najpovoljnijeg ponuđača odabran je “Eko Euro Tim” iz Krupe na Vrbasu, sa kojim je u oktobru 2012. godine zaključen ugovor po cijeni od 2.499.870 KM. Ipak, pošto ova firma ne ispunjava uslove tendera, morali su angažovati “MG Mind” kao podizvođača radova.

I onda dolazimo do najboljeg dijela. Predmjerom i predračunom koje je dostavio izabrani ponuđač “Eko Euro Tim” između ostalog je predviđeno sađenje 870 sadnica breze po cijeni većoj od 56.000 KM. Na terenu potpuno drugačija situacija. Zatim, predviđeno je postavljanje ograde od 58 hiljada KM, koje takođe nema, ali je ona postavljena na privatnim posjedima u blizini, u vlasništvu rodbine direktora “HE Bočac”. Zatim, predviđeno je zelenilo, zasijavanje i humusiranje vrijedno preko pola miliona KM, koje nikad nije završeno. Sve ovo, kao i mnoge prenaduvane cijene rada, dovele su do toga da danas imamo parcelu u koju je investirano 3.037.868,83 KM, a koja ne izgleda ništa drugačije od bilo koje redovno održavane parcele u zemlji.

Livada plaćena preko 3 miliona KM

ŽICA VRIJEDNA 700.000 KM

Još jedna u nizu javnih nabavki koja je sumnjiva je ona iz 2011. godine – izrada zaštite hidromehaničke opreme na bočnom preljevu. Inače, i sam naziv je pomalo kamuflirajući, jer se ovdje radi o običnoj nabavci putarske mreže. Ipak, ovaj tender je procijenjen na 300.000 KM i tako i objavljen.

Ovdje opet možemo da primijetimo već poznat obrazac po kojem se propisuju diskriminatorski tenderski uslovi koje može da ispuni samo jedna firma. Naravno, riječ je opet o “MG Mindu” iz Mrkonjić Grada.

Samim tim, otarasivši se konkurenata, “MG Mind” se prijavljuje kao jedini izvođač i to sa cijenom preko 100 odsto većom od planirane, tačnije 686.911 KM. Na kraju, ova ponuda se prihvata.

Kako nam je potvrdio i sam Kovačević, koji je upoznat i sa ovim slučajem, ni duplo veća cijena nije bila dovoljna, pa su izmišljeni dodatni radovi u vrijednosti od preko 65 hiljada KM.

“Za ove dodatne radove izvršen je pregovarački postupak, bez objavljivanja obavještenja o nabavci. Direktor potpisuje Odluku o dodatnim radovima na izradi zaštite hidromehaničke opreme na bočnom preljevu, koji nije usvojila ni Uprava društva, a na osnovu koje je zaključen ugovor o nabavci dodatnih radova. Po izjavi kompetentnih radnika zaposlenih u javnom preduzeću, nikakvi dodatni radovi nisu rađeni, a plaćeni su u cijelosti. Čak je i Komisija koja je imenovana za prijem izvedenih radova konstatovala više nedostataka i odstupanja od projektnog zadatka, a koji nisu otklonjeni. Najbolji primjer je neizvršenje plana da se putarska žica preklapa jedna preko druge radi veće stabilnosti, a žice su samo poredane jedna pored druge radi uštede u količini. Kao posljedica nedostataka, neposredno nakon završetka radova došlo je do odrona i probijanja žice”, naveo je Kovačević.

2 MILIONA I 200 METARA ZIDA 

Još jedna nabavka odrađena je po istom principu, favorizujući “MG Mind”, koji je ovaj put dobio posao u vrijednosti od 2.303.707 KM. Radi se o sanaciji desne obale u dužini oko 200 metara. Da je ovo i te kako precijenjen i preplaćen posao pokazuje podatak da je radove izvodio podizvođač “Zid art”, čiji je vlasnik izjavio da je sve uradio za 10 odsto cijene.

O čemu se tačno radi najbolje se vidi na fotografiji, gdje vidimo 200 metara potpornog zidića, koji je koštao preko 2 miliona. Primjera radi, izgradnja upravne zgrade Regulatorne komisije u Trebinju od četiri sprata koštala je oko 2 miliona.

Uređena obala

NOVI POSAO ZA “MG MIND” KAO PODIZVOĐAČA

Slično je urađeno i prilikom uređenja lijeve obale. Naime, 2014. godine je pokrenuta je odluka o pokretanju postupka nabavke za uređenje lijeve obale u dužini od 200 metara, koja je po uzoru na ostale pomenute imala diskriminatorske uslove: godišnji promet neproporcionalan predmetu ugovora, pa opet famozna betonara na udaljenosti manjoj od 30 km od mjesta gradnje… Sve ovo je opet kandidovalo samo “MG Mind” kao jedinu firmu kompetentnu za radove.

I onda, kako se to već radilo nekoliko puta, a kako je i navedeno u krivičnoj prijavi podnesenoj Okružnom tužilaštvu u Banjaluci 6.10. prošle godine, koja je u posjedu Buka portala, posao od 2.274.104 KM opet dobija “Eko Euro Tim”, koji ni ovaj put ne ispunjava tenderske uslove. Ali tu je “MG Mind”, koji je takođe učestvovao na tenderu i nije dobio posao direktno, ali ga je na kraju radio kao posrednik. Isto kao u slučaju ADA.

Inače, umjesto planiranog betonskog zida, napravljen je kameni zid, što je dokumentovala naša ekipa po izlasku na teren.

Ovo košta 2.274.104 KM

PRECIJENJENO I RUŠENJE

Zanimljiv je i posao koji je “MG Mind” dobio 2009. godine,  a odnosi se na Rušenje stare upravne zgrade i to po cijeni većoj od 50.000 KM.

Ovo potvrđuje ugovor sa ponuđačem do kojeg smo došli pretragom u arhivi preduzeća, a koji ne bi bio sporan da se ne radi o staroj i dotrajaloj kući  bez betonske konstrukcije, koja je srušena za jedan dan.

Ovo je u svojoj krivičnoj prijavi naveo i Zdravko Kovačević, koji smatra da se moralo znati da cijena rušenja “zgradice” koja je bila trošna  i nije imala ploče ne može koštati 52.650 KM.

“Na ovaj način je preduzeće oštećeno za najmanje 40. 000 KM, a ja sam čak pribavio i mišljenje stručnih lica građevinske struke, kojima je poznato koja je stvarna cijena rušenja starog i dotrajalog objekta”, rekao je Kovačević.

IZRADA PRISTUPNE RAMPE U AKUMULACIJAMA “HE BOČAC”

U toku 2011. godine u konkurentskom postupku javnih nabavki, radovi na izradi pristupne rampe u akumulacijama “HE Bočac” dodijeljeni su “MG Mindu” po cijeni od 47.937 KM.

Kako tvrdi naš sagovornik, problem je što rampa nikad nije urađena na akumulacijama “HE Bočac”, već je salivena jedna ploča na desnoj obali Vrbasa površine 16 metara kvadratnih.

“Ova ploča ne služi ničemu i nema nikakvu funkciju. Cijena izlivanja betonske ploče ne iznosi više od 3.000 KM, a plaćena je skoro 50.000.”

Da je cijena ovih radova i te kako prenaduvana najbolje svjedoči fotografija sa lica mjesta gdje smo zatekli samo jednu betonsku ploču.

Ovo se zove pristupna rampa i košta 47.937 KM

MAGACIN OD 250.000 KM

U 2011. godini prvi put je planirana nabavka pod imenom “Rekonstrukcija postojećeg skladišnog prostora za kabastu i drugu robu po cijeni od 100.000 KM, da bi do 2014. godine ona dostigla cijenu od 200.000 KM. Poskupila za 100 odsto.

Naime, i ovaj put je raspisan tender po već poznatoj praksi koja je predviđala uslove poput asfaltne i betonske baze na 30 km udaljenosti,  kamione kipere – 3 komada, buldožere – 1 komad, valjak – 1 komad, utovarivač – 1 komad, finišer – 1 komad, mikser – 1 komad, pumpa za beton 1 komad…

Sve ovo je traženo za sanaciju objekta veličine 15×10.

Kovačević tvrdi da su ovo teški diskriminatorski uslovi i da je na ovaj način svjesno napravljena diskriminacija svih relevantnih ponuđača, a ujedno favorizovan unaprijed odabrani ponuđač “MG Mind”.

Da nešto nije uredu sa ovom nabavkom pokazuje podatak da je Uprava odbila prvu ponudu MG Minda po cijeni od 196.513 KM, a onda, na sjednici Uprave održanoj 28.4.2015. godine izabrala ponudu iste firme, ali po cijeni od 229.920 KM.

Ovako izgleda magacin u koji je uloženo 250.000 KM

Da zlo bude veće, tokom sanacije, obavljeni su i pregovarački postupci za dodatne radove, pa je ukupna cijena sanacije magacina od 150 metara kvadratnih koštala 254.920 KM bez PDV-a. Ako bismo taj iznos podijelili sa kvadraturom, to je 1.700 KM po kvadratu bez PDV-a.

Inače, po toj cijeni se mogu kupiti poslovni prostori i u Banjaluci.

ISTO SAMO SKUPLJE

Za kraj smo ostavili možda i najzanimljiviji primjer kako se posluje u “HE na Vrbasu”. Naime, tokom javne nabavke “Sanacija desne obale, slapišta i odvodne vode u HE “Bočac”, Uprava društva je nakon provedenog postupka donijela odluku da se radovi dodijele firmi “Mrkonjić putevi” kao najpovoljnije ocijenjenom ponuđaču. Nakon toga, izabrani ponuđač obavještava ovo preduzeće da odustaje od radova, a “MG Mind” kao drugoplasirani ponuđač, čija je ponuda bila skuplja za 40.000, dobija posao.

Možda ovo i ne bi bilo toliko čudno da nije poznato da je vlasnik obje ove firme isti čovjek, Mladen Milanović Kaja.

Prema riječima Kovačevića, ovaj posao je dogovoren između predstavnika navedenih firmi i predstavnika “HE na Vrbasu”, što je naveo i u krivičnoj prijavi.

“Poznato je da je isti vlasnik oba preduzeća i da ova dva preduzeća izvode ugovorene radove, te da je odustajanje bilo samo iz razloga povećanja ionako prevelike i koruptivne cijene”, rekao je Kovačević.

Na kraju, ugovor je zaključen sa “MG Mindom” po cijeni od 893.400 KM, što je 40.000 više od prve ponude.

Zdravko Kovačević naglašava da je u svim ovim postupcima javnih nabavki, pored toga što se u većini slučajeva radi o nepotrebnim i štetnim investicijama, indikativno to da se usluge i radovi uglavnom dodjeljuju istim ponuđačima i to na način da se uslovi javne nabavke unaprijed prilagode ponuđačima koji imaju kumovske i prijateljske veze sa direktorom ili nekim od članova uprave.

„Većinu radova je radio ‘MG Mind’, čiji je vlasnik kum direktora. Oni kada žele da ova firma prođe na tenderu, kao jedan od uslova postave posjedovanje betonske baze 30 km od mjesta gradnje i posjedovanje ekološke dozvole za betonaru. Na ovaj način se u startu vrši diskriminacija svih potencijalnih ponuđača i svjesno izbjegava pravična i otvorena konkurencija“, naveo je Kovačević, koji je zbog svega ovog podnio krivičnu prijavu Okružnom tružilaštvu u Banjaluci.

Direktor “HE Vrbas” Nedeljko Kesić odbacuje sve optužbe koje mu se stavljaju na teret i kaže da nema ništa protiv da odgovara ukoliko pravosudne institucije utvrde da je počinio bilo koje djelo suprotno zakonu.

„Ja sam upoznat da je protiv mene i uprave podnesena krivična prijava. Sad da govorim o čemu se tu radilo, teško je to ovako pojasniti. Ali ko god hoće može ovdje saznati šta se dešavalo i pogledati dokumentaciju. Podnijeto je 38 prijava i evo upravo imam inspektore supa iz Banjaluke koji rade po jednom slučaju. Mi imamo 38 prijava koje je podnio naš bivši izvršni direktor koga je nadzorni odbor smijenio sa mjesta izvršnog direktora za pravne i kadrovske poslove i u međuvremenu je podnio tih tridesetak prijava. On je bio pravnik u zadnjih 12 godina. Tužilaštvo provjerava ove navode i sve što traže mi dostavljamo, još nije podnijeta ni jedna optužnica. Ljudi rade i provjeravavaju. Evo sad se provjerava i za Bočac 2 i neka rade i provjeravaju. Tužilaštvo mora provjeravati, šta će drugo raditi“, rekao nam je Kesić.

On navodi da su sve optužbe koje se odnose na njega rezultat osvete bivših radnika koji su ostali bez posla.

„Sve ovo što mi se podmeće je podnio naš bivši izvršni direktor. A uzrok tome je da sam je, pošto on nije radio svoje poslove, podnio prijedlog nadzornom odboru da njega smjene i postave tu drugog pravnika koji će raditi te poslove koje on ne radi. Nadzorni odbor je to razmotrio nadugo i naširoko i razriješio ga dužnosti. Kad ga je razriješio, onda je on sjeo i počao da tuži, od 2004. godine sve na ovamo. A mi kako Tužilaštvo nešto traži dostavljamo“, rekao je Kesić za BUKU.

Kako kaže, on se ničeg ne boji i rado će sarađivati sa policijom i tužilaštvom, bez obzira da li se tražili dokazi protiv njega ili bilo koga drugog.

„Ja se ne bojim ničega i ja sam radio u supu. Sve i jedan predmet koji je Tužilaštvo zatražilo dobili su odgovor. Pa, mi smo vozili dokumentaciju i kombijem koliko ima dokumetacije u slučajevima o kojima govorite. Ali moram reći da mi imamo postupak nabavke gdje moramo da udovoljimo od planova nabavki, odobravanja uprave, odobravanja izvršnog direktora, odbora za reviziju, nadzornog odbora, vlade, skupštine akcionora i sve to ima svoju proceduru u skladu sa zakonom koje se rade. Opet kažem, ništa nije sporno, tužilaštvo neka radi ako misli da treba i ako utvrde da je neko odgovoran taj neka i odgovara, ako ne utvrde nikom ništa“, poručio je Kesić.

KAKO SE IZVLAČIO NOVAC IZ HE NA VRBASU: Sumnjivi poslovi i pare za rodbinu (2)

BUKA tim, 24.04.2018.

Uprava Hidroelektrana na Vrbasu je u prethodnih 10 godina kroz sistem javnih nabavki zaključila na desetine štetnih ugovora.

Sve su to radili izmišljanjem nepotrebnih, nerentabilnih i štetnih investicija, prenaduvavanjem cijena i raspisivanjem diskriminatorskih tendera prilagođenih bliskim prijateljima, kumovima ili srodnicima.

Ovo potvrđuju brojni dokazi koji su u posjedu Buka portala, od fotografija do ugovora i javnih oglasa.

Pored toga, sve ovo je opširno dokumentovao i bivši izvršni direktor u “HE na Vrbasu” Zdravko Kovačević, koji je zbog svog protivljenja mnogobrojnim štetnim poslovima po preduzeće dobio otkaz.

LADARA OD 80.000 KM

U toku 2014. godine, rukovodstvo „HE Vrbas“ je provelo Izgradnju nadstrešnice za smještaj mehanizacije za čišćenje i održavanje pristupnih puteva. Nakon provedenog pregovaračkog postupka, ugovor je zaključen sa firmom „Grand Prom“ iz Srpca, po cijeni  od 79.853 KM. Ono što je nelogično jeste da su na konkurs pristigle tri ponude, sve tri iz Srpca, i sve tri po istoj cijeni.

Na kraju, umjesto objekta za smještaj mehanizacije, napravljena je ladara, koja nikad nije poslužila svrsi. Inače, objekat nije nikad do kraja završen, odnosno napravljen kako je to predviđeno projektnom dokumentacijom, a danas mještani odlažu sijeno u njemu.

„ZLATNE“ STEPENICE

Nakon provedenog postupka, ugovor o zamjeni gazišta i ograde na stepeništu od montažnog platoa do turbinske etaže zaključen je sa firmom „Integral inženjering“ iz Laktaša po cijeni od 78.701 KM.

Ovi radovi su, prema riječima naših sagovornika iz „HE Vrbas“, bili nepotrebni, a fotografije koje smo dobili na uvid pokazuju koliko je cijena ovog posla naduvana.

Zanimljivo je da je i Upravnik elektrane bezuspješno upozoravao Upravu društva i izvođača radova da se radovi izvode bez ikakve zaštite elektro opreme i generatora od prašine i otpadnog materijala i da se takvim radovima ugrožava rad i životni vijek generatora.

PRISTUPNA RAMPA ILI STEPENIŠTE ZA PRIJATELJE

Direktor i dio uprave „HE Vrbas“ su još jednom nepotrebnom investicijom nanijeli ogromnu štetu ovom preduzeću, kako tvrdi Zdravko Kovačević, nekadašnji zaposlenik ove firme, i to putem javne nabavke „Izrada pristupnih rampi.“

On je o ovome naširoko pisao u krivičnoj prijavi koja još uvijek čeka epilog.

Kako je naveo Kovačević, sam naziv pomenute investicije je kamuflirajući, jer su je nazvali „izrada pristupnih rampi“, a radilo se o jednoj rampi.

„Nakon provedenog fiktivnog postupka, ugovor je zaključen sa ponuđačem „Zid Art“ iz Mrkonjić Grada, po cijeni od 58.312 KM. Ova rampa nije rađena za potrebe javnog preduzeća, jer na mjestu gdje je izgrađena nema nikakve veze sa potrebama preduzeća, nego je izgrađena za potrebe vlasnika jednog motela koji na toj lokaciji posjeduje izgrađene vikendice i čamce, a koji je čak izjavio da mu je izvršni direktor za investicije obećao izgraditi pristupnu rampu i da je ispoštovao obećanje. Inače, izgradnja ove privatne pristupne rampe nije koštala više od 3.000 KM, a plaćena je preko 50 hiljada“, naveo je Kovačević u svojoj krivičnoj prijavi.

Da bi lakše shvatili o čemu se radi napravili smo fotografije pristupne rampe:

Stepenice od 50.000 KM

HORTIKULTURA BEZ REZULTATA

U Planu investicija za 2014. godinu pod stavkom 46. Uprava „HE Vrbas“ je planirala investiciju Oplemenjivanje prostora Ada radovima hortikulture, iako im je bilo poznato da su ti radovi planirani u sklopu investicije Uređenje ADA polje, o čemu smo već pisali.

Kako je naveo naš sagovornik Kovačević, ova nabavka je pokrenuta sa planom da se zasadi 360 sadnica.

„U fiktivnom pregovaračkom postupku, radovi su dodijeljeni „Tamaris Kompani“ Banjaluka po koruptivnoj cijeni od 98.898 KM, iako je planom bilo predviđeno 80.000 KM. Nakon završetka radova, Izvršni direktor za investicije je konstatovao da su radovi urađeni u cijelosti i na vrijeme. Ipak, da to nije tako, pokazuje konstatacija predstavnika javnog preduzeća i predstavnika isporučioca, koji su nedugo zatim obišli lokaciju Ada polje, pri čemu su konstatovali da su se osušile 363 sadnice“, rekao je Kovačević.

RASVJETA ZA KUĆNE POTREBE

Još jedna sumnjiva nabavka je ona od prije 10 godina kada je urađena „Rasvjeta pristupnog puta“.

Kako je naveo Kovačević, ovom javnom nabavkom je pričinjena materijalna šteta „HE Vrbas“.

„Nakon navedenog fiktivnog dogovaračkog postupka, ugovor o izvođenju radova zaključen je sa preduzećem „Miloš impeks“ iz Banjaluke, po cijeni od 68.169 KM. Inače, put je već bio osvijetljen, a ova nabavka je planirana iz razloga što direktor hidroelektrane Nedeljko Kesić pored puta ima porodičnu kuću. Rasvjeta je razdvojena na dva dijela, što znači da je jedan rađen za ‘potrebe elektrane’, a drugi za privatne potrebe“, naveo je Kovačević.

Da ovo nisu samo prazne riječi, pokazuje zapisnik o stanju izvedenih radova, koji je u posjedu našeg portala, a u kojem se navodi niz nedostataka i nepravilnosti.

Naime, prema projektnoj dokumentaciji, trebalo je da se ugradi ukupno 53 stuba, a urađeno je 32. Zatim, projektom je predviđena ugradnja samonosivog kabla  SKS 3×25+61/10 mm, a ugrađeni su kablovi znatno manjeg prosjeka. Takođe, predviđena je ugradnja 110 m pocinčane trake, što nije urađeno. Trebalo je uraditi i sedam zaštitnih letvi uzemljenja, ali ni to nije napravljeno. Ugrađeni su neodgovarajući osigurači, ormari nisu adekvatno zaštićeni…

OSMATRANJE SA ZAKAŠNJENJEM

Jedna od najčudnijih nabavki u kontinuitetu jesu one za geodetsko snimanje brane i obradu podataka.

Naime, „HE na Vrbasu“ je u posljednjih 10 godina  provela postupke geodetskog snimanja na način da se svake godine tender raspisivao za onu prethodnu.

Problem nastaje ako se zna da izvođač osmatranja mora da obavijesti nadležni organ uprave o svim deformacijama i promjenama koje bi mogle da budu znak poremećaja u konstrukciji brane, njenim temeljima ili padinama akumulacije, te da u slučaju neposredne opasnosti preduzme hitne mjere obezbjeđenja predviđene projektom tehničkog osmatranja.

E sad, postavlja se pitanje kako bi ovo neko mogao da napravi ako je posao dobijao sa godinu dana zakašnjenja.

Zbog toga je i bivši izvršni direktor za organizaciono pravne i kadrovske poslove glasao protiv ovakvih nabavki i tražio da se dostave informacije kako je moguće geodetski osmatrati branu za 2014. godinu u 2015. godini i kakvu svrhu ima obrada geodetskih podataka za 2013. u 2015. godini.

Zdravko Kovačević naglašava da je u svim ovim postupcima javnih nabavki, pored toga što se u većini slučajeva radi o nepotrebnim i štetnim investicijama, indikativno to da se usluge i radovi uglavnom dodjeljuju istim ponuđačima i to na način da se uslovi javne nabavke unaprijed prilagode ponuđačima koji imaju kumovske i prijateljske veze sa direktorom ili nekim od članova uprave.

LIČNI I PORODIČNI BIZNIS PREKO JAVNOG PREDUZEĆA

Direktor ZP „Hidroelektrane na Vrbasu“ Nedeljko Kesić je u prethodnih 15 godina oštetio ovo preduzeće za milione maraka, a sebi i svojoj porodici, prijateljima i bližoj rodbini omogućio stotine hiljada maraka imovinske koristi.

Ovo potvrđuje brojna dokumentacija do koje je došao naš portal istražujući poslovanje HE Vrbas!

Zloupotrebljavajući službeni položaj i ovlaštenja Kesić je u više navrata zaključio štetna poravnanja u sporovima za naknade štete u korist užih članova porodice i tako oštetio preduzeće u kome je direktor za najmanje 100.000 KM.

NOVAC ZA BRATA, OCA I MAJKU

Prema dokazima koji su u posjedu portala BUKA, Kesić je naložio sudska poravnanja  u sporovima  za naknadu štete zbog navodnog plavljenja privatnih parcela uzrokovanih režimom rada HE „Bočac“, a koje su pokrenuli Drago, Boro i Mara Kesić, otac, brat i majka direktora HE.

Iako je sudski vještak izjavio da HE Bočac nije uzrok plavljenja spornih parcela, naknade su uredno isplaćivane.

Iz sudskih poravnanja i platnih naloga koja su u posjedu našeg portala vidljivo je da je Boro, brat direktora HE dobio odšetu u iznosu od 9.112 KM, kao i 3.560 KM za troškove parničnog postupka. Takođe, isti dokumenti pokazuju da je Dragi Kesiću na ime štete isplaćen iznos od 29.760 KM, te 2.150 KM troškova parnice. Pored toga, Drago je još jednim sudskim poravnanjem obeštećen sa dodatnih 20.832 KM i 4.515 KM troškova.

Najnoviji slučaj odnosi se na majku direktora HE Vrbas Maru Kesić, koja je sudskom nagodbom  zajedno sa ocem i bratom Kesić Nedeljka, a na ime štete za izgubljene prinose dobila 8,490 KM, od Hidroelektrane koja je obavezna da im nadoknadi i parnične troškove od 15.460 KM.

GORIVO IZ DIREKTORSKE PUMPE

Ovo je samo dio onog šta se dešava u HE „Vrbas“. Naime, Uprava preduzeća je prošle godine usvojila odluku kojom je za najpovoljnijeg ponuđača za nabavku goriva za vozila voznog parka HE na tri godine izabrana benzinska pumpa „MG Petrol“ iz Mrkonjić Grada, inače u stvarnom vlasništvu Kesića, kako su nam to rekli radnici HE „Vrbas“, а potvrdio Zdravko Kovačević, bivši izvršni direktor.  Zvanično, direktor ove pumpe je Milan Đukanović, zaposlenik HE „Vrbas“ i kum Kesića, koji, prema Izvodu iz Privrednog registra prima platu iz Hidroelektrane, a radi na pumpi. Inače, vrijednost ove nabavke je 462.000 KM.

Kovačević nam je potvrdio ove navode i dodao da je izbor najpovoljnijeg ponuđača izvršen na osnovu jedne prstigle ponude. On tvrdi da je u tenderskim uslovima navedeno da je pumpa „MG Petrol“ udaljena 600 metara od garaže „HE na Vrbasu“ zbog čega je ova fimra dobila maksimalan broj bodova, ali da se u cijeloj priči prešutila jedna činjenica.

„Tačno je da se pumpa nalazi u neposrednoj blizini garaže, samo što je taj garažni prostor izdat jednom trgovcu za skladištenje robe i ni jedno vozilo  se ne parkira u toj garaži. I u 2016. godini izabran je „MG petrol“ za nabavku goriva po cijeni od 130.360 KM i kada se sagledaju cijene nabavki i procijenjene cijene u Planovima nabavki očigledno je da Kesić kroji plan nabavki, piše ponude i usvaja odluke o izboru ponuđača za nabavku goriva na pumpi koja je u njegovom vlasništvu i ovo traje godinama, od otvaranja pumpe, pri čemu se namještaju tenderski uslovi da bi se eleminisali svi ostali ponuđači“, rekao nam je Kovačević.

KUPI, PRODAJ, KUPI…

Jedna od većih malverzacija u HE Vrbas, koja bi takođe mogla ići na dušu Kesiću, jeste kupovina placa za garažu.

On je nakon dolska na mjesto direktora kupio zemljište u Mrkonjić Gradu od dotičnog Živka Jotića, a nakon toga isto zemljište prodao Marku Tomiću-Drachleru, sa namjerom da tu parcelu proda „HE na Vrbasu“, što se jasno vidi iz dokumentacije koju posjedujemo. Odmah nakon što je izvršio ovu prodaju, Kesić raspisuje oglas za kupovinu zemljišta za izgradnju garaže i gle čuda, upravo je parcela Marka Tomića- Drachlera jedina ispunjavala uslove oglasa.

Šta se dalje dešavalo saznali smo od Kovačevića, koji je u to vrijeme bio član uprave preduzeća. On kaže da se na sporni oglas prijavio samo Tomić- Drachler sa ponudom od 180.000 KM za zemljište.

„To smo svi u upravi odbili. Jedini za kupovinu zemljišta je bio Kesić. Nakon toga isti ponuđač daje ponudu od 174.000 KM koju je prihvatio Nadzorni odbor, a članovi Uparave ponovo odbili. Nakon odbijanja i druge ponude, slijedi treća po cijeni od 154.000 KM, koju opet svi članovi uprave osim Kesića odbijaju, nakon čega direktor, mimo odluke i volje uprave, po višestruko većoj cijeni od tržišne kupuje zemljište od Marka Tomića- Drachlera“, kazao je Kovačević.

Ovo potvrđuju i dokumenti u posjedu Buka portala, od ponuda do ugovora.

14.11. 2005. Kesić dobija izvode iz odjeljenja za prostorno uređenje Mrkonjić grada i potvrdu da se na parceli može graditi objekat veličine 30×12

8.3.2006 Tomić postaje vlasnik zemljišta

16.6.2006. raspisuje javni oglas

26.6. Tomić šalje ponudu

3.8. potpisuje se kupoprodajni ugovor

PRANJE VOZILA NA RAČUN DIREKTORA

Mnogo se uzimalo i na pranju vozila. Prema podacima do kojih smo došli, Kesić je kao direktor JP planirao usluge pranja vozila preduzeća po cijeni od 4.000 KM koje je povećao na 10.000.

Tako već 10 godina ove usluge obavlja autopraona u sklopu benzinske pumpe koja je u vlasništvu Kesića. Izbor ponuđača se vrši u fiktivnom postupku. Na to su upozoravali i samo rukovodioci u ER Vrbas, međutim ovaj posao i dalje dobija ‘MG Petrol’“.

ZAPOŠLJAVANJE

Takođe, postoji osnovana sumnja da je Kesić zloupotrebljavajući položaj u prethodnih 10 godina nezakonito i protivno aktima preduzeća primao u radni odnos članove svoje porodice i porodica bliskih prijatelja, ali i radnike koji rade na njegovim privatnim objektima i imanju.

Kako nam je ispričao Kovačević, ovi radnici su bez ikakvih kvalifikacija, a neki i sa lažno stečenim diplomama primljeni u radni odnos.

„Kesić je ovakvim zapošljavanjima kroz bruto plate oštetio HE Vrbas za preko 500.000 KM, a tako stekao i protivpravnu korist jer većina tih ljudi radi za njega u njegovim privatnim objektima i preduzećima.“

Inače, kasnije smo došli do podatka da je i sam Kesić je nezakonito izabran za direktora jer su za to mjesto propisani uslovi VSS sedmi stepen: dipl. pravnik, ekonomista, inžinjer elektrotehnike ili mašinstva, što se jasno vidi iz statuta preduzeća, dok je on završio školu za unutrašnje poslove u Zagrebu u trajanju od 4 semestra. Čak je i potpisao izjavu da se na njega ne odnosi član 9. Ustava BiH iako je haški sud protiv njega vodio istragu za ratni zločin etničkog čišćenja.

Prema mišljenju naših sagovornika, Kesić je ovim svim opisanim radnjama oštetio HE Vrbas za najmanje 2.500.000 miliona KM, a sebi i svojim najbližim srodnicima i saradnicima obezbjedio imovinsku korist od preko miliona maraka.

U prilog tome idu i podaci da je direktor „HE na Vrbasu“ vlasnik luksuzne vile i parka, stambeno-poslovog objekta u Mrkonjić Gradu, objekta u kojem je smještena Komercialna banka u Mrkonjić Gradu, benzinske pumpe, dva stana u Budvi, tri stana u Banjaluci i najmanje dva poslovna prostora u samom centru Banjaluke, te reprezentativan vozni park…

Direktor “HE Vrbas” Nedeljko Kesić odbacuje sve optužbe koje mu se stavljaju na teret i kaže da nema ništa protiv da odgovara ukoliko pravosudne institucije utvrde da je počinio bilo koje djelo suprotno zakonu.

„Ja sam upoznat da je protiv mene i uprave podnesena krivična prijava. Sad da govorim o čemu se tu radilo, teško je to ovako pojasniti. Ali ko god hoće može ovdje saznati šta se dešavalo i pogledati dokumentaciju. Podnijeto je 38 prijava i evo upravo imam inspektore supa iz Banjaluke koji rade po jednom slučaju. Mi imamo 38 prijava koje je podnio naš bivši izvršni direktor koga je nadzorni odbor smijenio sa mjesta izvršnog direktora za pravne i kadrovske poslove i u međuvremenu je podnio tih tridesetak prijava. On je bio pravnik u zadnjih 12 godina. Tužilaštvo provjerava ove navode i sve što traže mi dostavljamo, još nije podnijeta ni jedna optužnica. Ljudi rade i provjeravavaju. Evo sad se provjerava i za Bočac 2 i neka rade i provjeravaju. Tužilaštvo mora provjeravati, šta će drugo raditi“, rekao nam je Kesić.

On navodi da su sve optužbe koje se odnose na njega rezultat osvete bivših radnika koji su ostali bez posla.

„Sve ovo što mi se podmeće je podnio naš bivši izvršni direktor. A uzrok tome je da sam je, pošto on nije radio svoje poslove, podnio prijedlog nadzornom odboru da njega smjene i postave tu drugog pravnika koji će raditi te poslove koje on ne radi. Nadzorni odbor je to razmotrio nadugo i naširoko i razriješio ga dužnosti. Kad ga je razriješio, onda je on sjeo i počao da tuži, od 2004. godine sve na ovamo. A mi kako Tužilaštvo nešto traži dostavljamo“, rekao je Kesić za BUKU.

Kako kaže, on se ničeg ne boji i rado će sarađivati sa policijom i tužilaštvom, bez obzira da li se tražili dokazi protiv njega ili bilo koga drugog.

„Ja se ne bojim ničega i ja sam radio u SUP-u. Sve i jedan predmet koji je Tužilaštvo zatražilo dobili su odgovor. Pa, mi smo vozili dokumentaciju i kombijem koliko ima dokumetacije u slučajevima o kojima govorite. Ali moram reći da mi imamo postupak nabavke gdje moramo da udovoljimo od planova nabavki, odobravanja uprave, odobravanja izvršnog direktora, odbora za reviziju, nadzornog odbora, vlade, skupštine akcionora i sve to ima svoju proceduru u skladu sa zakonom koje se rade. Opet kažem, ništa nije sporno, tužilaštvo neka radi ako misli da treba i ako utvrde da je neko odgovoran taj neka i odgovara, ako ne utvrde nikom ništa“, poručio je Kesić.

___________________________________________

Novinarka Žurnala iz Banjaluke Ljiljana Kovačević itekako je upoznata sa “likom i djelom” Nedeljka Kesića te da joj nije ni malo čudno što se ovakve stvari dešavaju u Hidroelektranama. Ona tvrdi da je  direktor “HE na Vrbasu” čovjek koji uvijek bio uz vlast, blizak tajkunima, kao i da uživa podršku jednog od najjačih tzv. političko-poslovnih klanova u RS, “Mrkonjićkog klana”.

“Kesić je čovjek koji se rijetko pojavljuje u javnosti. O njemu niko ništa ne piše i rijetko je pod lupom medija, iako je činjenica da posjeduje enormno bogastvo koje svakako nije mogao steći od direktorske plate koja iznosi oko 1.800 KM. Činjenica je da Kesić posjeduje brojne nekretnine u Mrkonjić Gradu, Banjaluci, pa čak i Srbiji i Crnoj Gori, čija vrijednost se mjeri desetinama miliona maraka. Ono što nije poznato je kako je on zapravo došao do tih nekretnina. Ne postoje transparentni podaci, ali je činjencia da se radilo o sumnjivim poslovima, sumnjivim finansijsko trgovinskim transakcijama i da je Kesić jedan od najbližih saradnika Mladena Milanovića Kaje, vlasnika ‘MG Minda’, ‘Mrkonjić puteva’ i još nekoliko firmi, te da je pod zaštitom ministra finansija Zorana Tegeltije. Kesić je jednostavno uvijek bio uz vlast. Početkom devedesetih godina on je bio visoki funkcioner državne bezbjednosti Republike Srpske, potom direktor Energopetrola, a u posljednjih 15 godina približio se SNSD-u i sad obavlja funkciju direktora ‘HE na Vrbasu'”, rekla je Kovačevićeva.

Prema njenim riječima, Kesić je čovjek koji je sve svoje direktorske pozicije dobro iskoristio i sve što je uradio dobro je naplatio.

“On je zahvaljujući poziciji na kojoj je i svojim vezama sa tzv. ‘Mrkonjićkim klanom’, odnosno Mladenom Milanovićem Kajom i Zoranom Tegeltijom došao u posjed brojnih nekretnina, a ja ću samo navesti neke. Kesić u Mrkonjić Gradu posjeduje objekat koji je izdao u zakup Komerijalnoj banci. Nekada je to bio objekat u vlasništvu fabrike obuće Bosna, ali je zamijenjen za mnogo manji objekat od oko 30 kvadratnih metara čiji je vlasnik bio Kesić. A ako pogledamo još malo unazad vidjećemo da je i taj mali objekat prije Kesića, bio u vlasništvu Državne bezbjednosti na čijem čelu je opet bio Kesić, što pokazuje sve malverazcije u vezi sa ovim objektom. Kesić u Mrkonjič Gradu posjeduje i stanbeno-poslovni objekat sagrađen na zemljištu jednog Bošnjaka koji je izbjegao u Sanski Most. On je u Mrkonjić Gradu sagradio i benzinsku pumpu, a zemljište na kojem je izgrađena je takođe nelegalno prisvojeno. On ima ogromno bogastvo i u Banjaluci gdje je za 1,5 miliona maraka kupio vilu u Gajevoj ulici preko puta robne kuće Boska, čija je stvarna vrijednost mnogo veća, jer samo zemljište na kojem se nalazi vila ima ogromnu vrijednost. Takođe, na banjalučkoj Malti posjeduje ekskluzivni poslovni prostor i zemljište od nekih 1100 kvadratnim metara. Taj plac sa poslovnim prostorom je nekad pripadao firmi ‘Merkur’, ali ga je, prema dokumentima u koje sam imala uvid, Kesić dobio u posjed za milion maraka”, ispričala nam je Kovačevićeva.

“Osim što ima dobre veze sa Mladenom Milanovićem Kajom tvrdi se da on ima jako dobre veze i sa građevinskim preduzećem Krajina iz Banjaluke. Ono što je zanimljvo jeste da Kesić nema nikavu privatnu firmu, samo je na čelu javnog preduzeća i da je i pored toga, naravno, zaobilazeći sve zakonske procedure i nepoštujući procese javnih nabavki došao u posjed imovine koja je veća od 10 miliona maraka”, navela je Kovačevićeva.

Za kraj, naša sagovornica je skrenula pažnju na rečenice sa početne strane internet stranice “HE na Vrbasu”, koje, kako kaže, možda najbolje opisuju način na koji radi rukovodstvo ovog preduzeća na čelu sa Nedeljkom Kesićem:

“Slično kao i u ljudskom životu, i u životu i toku jedne vode i rijeke, nebrojeno puta se nailazi na mnogobrojne ustave. Vrlo često ih čovjek sa lakoćom zaobiđe, baš kao što i voda zaobilazi mnoge.”

“Isto tako, i Kesić, svih ovih godina, sa lakoćom zaobilazi zakonske procedure i tanderske propise, a sve uz podršku pojedinaca iz vladajuće garniture”, zaključila je Kovačevićeva.

(RI)