Desetak godina nakon posljednjih financijskih revizija rudnika uglja, Ured za reviziju u FBIH se 2017. i 2019. ponovo odvažio da siđe u crnu rupu ekonomske dubioze poslovanja 7 zavisnih društava, koja su od 2009. iz Vladinih ruku prešla u vlasništvo vladajućeg društva poznatog kao Javno preduzeće Elektroprivreda BiH. Nakon izvršenih financijskih revizija, 6 od ukupno 7 rudnika je o svom poslovanju dobilo negativno mišljenje koje se daje kada revizori imaju „dokaze da su greške u financijskom poslovanju značajne i sveprisutne“. U prijevodu, kada revizori vide jasne tragove lopovluka. Stoga se ovakvi izvještaji dostavljaju i nadležnim tužiteljstvima.
Nalazi koje su federalni revizori objavili u pomenutim izvještajima, snažno ukazuju na kradljivo upravljanje novcem u rudnicima uglja, u mutnim višemilionskim javnim nabavkama, putem brojnih direktnih sporazuma i pregovora bez obavještenja. U suštini, radi se pouzdanim kriminalnim alatima za izbjegavanje javnih natječaja. U koruptivnoj praksi javnih nabavki, koje su u BiH glavni i redovni izvor prihoda vlastodržaca, a time i njihove moći, ovi direktni sporazumi nisu ništa drugo nego tajni, i izopačeni financijski paktovi, u skladu sa zakonom sklopljeni između stranački instaliranih direktora javnih preduzeća i njima bliskih partijskih biznismena. Pored direktnih sporazuma, tu su i namješteni tenderi, skrojeni za pogodovanje prethodno izabranim firmama, te kleptokratskom srcu bliski i omiljeni pregovori bez obavještenja.
Ova tri načina društveno pogubne krađe javnih sredstava su oprobani lopovski trikovi vlastodržačke uredno podmazane klepto-mašine, uz pomoć kojih se javna preduzeća, nastala u bivšoj socijalističkoj zajednici, pustoše zadnjih 28 godina. Imamo li u vidu da je godišnja vrijednost realizovanih javnih nabavki u našoj zemlji, koja je jedna od najsiromašnijih u Evropi, oko 3 milijarde KM, razlog za zainteresovanost političkih moćnika za upravljanjem ovim javnonabavnim poslom je vrlo jasna. Javne nabavke u rudnicima uglja u FBiH u potpunosti ispunjavaju sve pomenute kriterije za uspješnu krađu javnog dobra. Kako ustvari funkcioniše model direktnih pogodbi?
Direktor ste i sklon ste kriminalu? Slijepo slušate naloge kleptomanskog partijskog vodstva? Imate namjeru da bez javnog oglasa i natječaja, višemilionski tender dodijelite firmi čiji je vlasnik blizak vama ili pak stranci koja vas je imenovala? Sve što je potrebno je da tender procijenjen, i masno precijenjen, na nekoliko miliona, izdijelite na potreban broj manjih tendera, čija pojedinačna vrijednost ne smije preći 6.000 KM. Metodom prostog zbrajanja velikog broja malih nabavki dostiže se zacrtani višemilionski iznos. Iako ste svjesni da pri tome kršite član 15. Zakona o javnim nabavkama koji kaže da „nije dozvoljeno dijeljenje predmeta nabavke s namjerom izbjegavanja primjene odgovarajućeg postupka“, ipak nema mjesta za brigu. Tu je moćna stranka, koja će se putem naših u sudstvu, pobrinuti da kriminal, ako se isti ikad otkrije, bude prekršajno, ali ne i krivično nedjelo.
Po mišljenju revizora, ovakve protuzakonite javne nabavke su u pravilu praćene i odsustvom zakonom obaveznih internih kontrola u rudnicima, što upravama istih daje dodatna kleptomanska krila. Kao rezultat ove pogubne kombinacije nastao je cash-flow kolaps rudnika, u kojima rudari svoje plate sve češće dobijaju tek nakon štrajkova u opasnim jamama ili najava istih. Da bismo vidjeli kako sve pomenuto izgleda u kriminalnoj kakistrokratijskoj praksi, pogledajmo šta su to o javnim nabavkama u rudnicima iskopali federalni revizori, prilikom pregleda financijske dokumentacije.
Direktni sporazumi za uspješan financijski kriminal
“Navedene okolnosti stvaraju sumnju u sposobnost Društva da nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem.“ (izvještaj o finansijskoj reviziji z.d. Rudnici Kreka d.o.o. Tuzla za 2018. godinu)
Uprkos katastrofalnom financijskom stanju u rudnicima Kreka, prikazanom u gornjoj tabeli (akumulisani gubitak veći od 418 miliona KM), uprava ovog rudničkog društva je u koordinaciji sa upravom vladajućeg društva JP Elektroprivreda BiH, punom parom realizovala javne nabavke, za koje je potrošila više od 26 miliona KM. U izvještaju Ureda za reviziju o ekonomskom hororu u rudnicima Kreka, vidi se da je na osnovu nevjerovatna 1.744 direktna sporazuma bez objave javnog natječaja isplaćeno ukupno 2.660.144 KM, a što pruža velike mogućnosti za nezakonito pogodovanje i sticanje protupravne koristi. Pomenuta kriminalna metoda razbijanja velike sume vrijednosti nabavke na male iznose, nije promakla ni federalnim revizorima, te su je dokumentovali u svom izvještaju o poslovanju rudnika Kreke:
„Postupci javnih nabavki nisu provedeni u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama u dijelu sačinjavanja tenderske dokumentacije i u dijelu dijeljenja predmeta nabavke s namjerom izbjegavanja primjene odgovarajućeg postupka nabavke. Navedeno se odnosi na nabavke usluga angažovanja mehanizacije u iznosu od 9.144.734 KM i angažovanje radnika u iznosu od 2.111.667 KM za obavljanje poslova iz redovne djelatnosti Društva.“
Revizori su uočili da je društvo za usluge angažovanja rudarskih mašina isplatilo 6,3 miliona KM, umjesto da je taj novac iskorišten za kupovinu istih neophodnih mašina:
„Za izvršene usluge samo od Junuzović Kopex d.o.o. Lukavac (6.311.400 KM) Društvo je moglo nabaviti značajan broj rudarskih mašina koje su tražene tenderskom dokumentacijom, a neophodne su za obavljanje redovne djelatnosti… Posebno ističemo da su se direktni sporazumi za angažovanje istih mašina sklapali skoro svakodnevno, a u više slučajeva i po dva puta dnevno za usluge iste vrste mehanizacije.“
Pored pitanja opravdanosti i odgovornosti angažovanja tuđe mehanizacije, revizori su uočili i da su rudnici Kreka, pored sopstvenih zaposlenih kopača, električara i bravara „provodili i postupke nabavke za angažovanje radnika u jami, električara i bravara i zaključilo ugovore u ukupnom iznosu od 2.111.667 KM“ sa dvije privatne firme.
I pored svih silnih javnih nabavki, do dana današnjeg, Jama Mramor u sastavu rudnika Kreka, još uvijek nije dobila mehanizovano čelo (stroj za mašinsko jamsko iskopavanje), a rudari u ovoj jami, baš kao i prije stotinu godina, kopaju ugalj krampama, a što je, najavljujući novi štrajk rudara, potvrdio i sindikalni lider Kreke Zuhdija Tokić.
Aktuelni direktor Rudnika Kreka, član stranke SDA, Osman Bleković, je već prije, naravno uslovno, osuđen na godinu i po zatvora (po sporazumu o priznanju krivice) upravo zbog saradnje sa firmom Junuzović Kopex, kojoj je „omogućio protuzakonito sticanje dobiti“, jer je fiktivno prikazivao sate rada mašina ove firme. Po tim fiktivnim potvrdama jedan radni dan je imao 25 sati. Ipak, Bleković je odlukom Nadzornog odbora u maju 2017. ponovo postavljen na direktorsko mjesto rudnika Kreka, a poslovna saradnja sa firmom Junuzović Kopex, teška više miliona, prema revizorskom izvještaju je, još većim entuzijazmom, uspješno nastavljena.
„Značajne neizvjesnosti i okolnosti koje stvaraju sumnju“
“Navedene okolnosti stvaraju sumnju u sposobnost Društva da nastavi sa vremenski neograničenim poslovanjem.“ (izvještaj o finansijskoj reviziji RMU Kakanj za 2018. godinu)
Bez obzira na financijske dubioze, konstatovane u izvještaju Ureda za reviziju (gornja tabela), uprava Društva RMU Kakanj se nije dala smesti, te je u 2018. godini izvršila nabavke roba, usluga i radova u ukupnoj vrijednosti od 16.769.817 KM. U toku iste godine, društvo je uspjelo postići i novi izdašni gubitak od 11,83 miliona KM.
U toku revizije uočena je snažna ljubav uprave društva prema direktnim sporazumima i izuzećima oglašavanja natječaja, teška preko 2,1 miliona KM. Zaključeno je ukupno 839 direktnih sporazuma u vrijednosti od 831.154 KM te izvršene nabavke uz primjenu izuzeća oglašavanja u iznosu od 1.329.095 KM.
Revizori su zaključili da „društvo nije postupalo u skladu sa Zakonom… nije bilo transparentno, jednako i nediskriminirajuće prema kandidatima/ponuđačima, na način da se osigura pravična i aktivna konkurencija i najefikasnije korištenje javnih sredstava u vezi s predmetom nabavke i njegovom svrhom“.
Jednu zanimljivost u poslovanju ovog rudničkog društva revizori posebno ističu. Ponuđač koji je dobio oba ugovora za prevoz uglja u vrijednosti od 531.765 KM nije ponudio niti jedan kamion u sopstvenom vlasništvu, već je svih devet traženih vozila ponudio na osnovu ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji, tj. angažovanju druge firme (podizvođač). Činjenica da ovaj ponuđač nije imao ni potrebne kamione ni vozače, nije bila prepreka da mu se dodijeli ugovor od skoro 532 hiljade KM. Jer povjerenje je najvažnije.
“Ovakav izuzetno težak finansijski položaj Društva ukazuje na postojanje značajne neizvjesnosti u pogledu njegove sposobnosti da nastavi sa vremenski neograničenim poslovanjem.“ (izvještaj o finansijskoj reviziji RMU Zenica za 2016. godinu)
Uznemirujuća revizorska dijagnoza o postojanju značajne neizvjesnosti o budućnosti poslovanja rudnika mrkog uglja Zenica za 2016. nije spriječila poslovno orijentisanu upravu Zeničkih rudnika da u 2016. za javne nabavke potroši iznos 5,79 miliona KM putem 85 zaključenih ugovora. Prijeko potrebno mehanizovano čelo u jami Raspotočje, te 2016. godine nije kupljeno, ali je zato projektna dokumentacija za isto plaćena duplo više od planirane. Mehanizovano čelo će se ipak kupiti 2017. ali će početna cijena od 19,7 miliona KM, navedena u potpisanom ugovoru, nekako narasti na 30 miliona KM. Od juna 2019. ovo mehanizovano čelo je u jami Raspotočje potopljeno podzemnom vodom i najčešće je van upotrebe, pa nije od neke velike koristi.
Da li je postojanje podzemnih voda u jami i uz nju, bilo isplanirano prilikom izrade preplaćenog projekta instalacije mehanizovanog čela, ostaće tajna zakopana duboko u rudničkom mraku Raspotočja.
“Ovakav izuzetno težak finansijski položaj Društva ukazuje na postojanje značajne neizvjesnosti u pogledu njegove sposobnosti da nastavi sa vremenski neograničenim poslovanjem.“ (izvještaj o finansijskoj reviziji RMU Breza za 2016. godinu)
I u rudniku Breza uprava je pokazala zavidne vještine za netransparentne, direktne sporazume sa ugovaračima, kao i pregovore bez objava obavještenja. Prema prezentiranim podacima, u 2016. godini provedeno je 587 postupaka nabavki u ukupnom iznosu od 4.483.819 KM. Ukupno 60% od ove sume je potrošeno na netransparentne načine: 556 postupaka putem direktnog sporazuma u iznosu od 965.536 KM i 10 pregovaračkih postupaka bez objave obavještenja o nabavci u vrijednosti 1.745.560 KM.
Zašto platiti 9,5 kad možemo dati 13,5 miliona eura?
Jama Sretno, rudnika mrkog uglja Breza, jedna je od četiri najopasnija podzemna ugljenokopa u državi. Ipak široko mehanizovano čelo, koje bi smanjilo opasnost po rudare kopače, humanizovalo njihov rad i znatno povećalo proizvodnju još nije postavljeno u ovu jamu. Prema riječima, sada već bivšeg direktora Ćamila Zaimovića (Oslobođenje, 25. maj 2020), tender za nabavku ove opreme se obara 4 godine zaredom i to od strane ponuđača koji je skuplji i koji se ne bavi prodajom rudarske opreme.
Ponuda je u toku četiri godine poništavanja i objavljivanja tendera sa 9,5 miliona skočila na 13,5 miliona eura. Zaimović je, kao direktor rudnika, o ovome pismeno obavijestio resornog ministra Nermina Džindića, upozoravajući ga da neinstaliranje novog čela dovodi rudare u opasnost, i drastično smanjuje proizvodnju. Ministar, zauzet svojim ministarskim obavezama, je pismo elegantno proslijedio upravi vladajućeg društva JP Elektroprivreda BiH. Dok si rekao 13,5 miliona eura, Zaimović i rukovodioci koji su ga podržali, su odlukom uprave JP Elektroprivreda BiH, poslani u prijevremenu penziju. Iako to nije uobičajeno, tokom sve četiri godine, koliko traje tenderska saga o tenderu za nabavku mehanizovanog čela, prema Zaimovićevim riječima, komisija za njegovu nabavku je ostala u istom sastavu, valjda čekajući da se ponuda sa većom cijenom konačno prihvati. U međuvremenu dok se poslovni tenderski interesi ne poklope, rudari u jami Sretno će i dalje kopati ugalj na način na koji se to radilo početkom 20 vijeka. “Izgubili smo najmanje stotinu miliona maraka“, zaključit će Zaimović za Oslobođenje.
“Navedeno ukazuje na postojanje značajne neizvjesnosti u pogledu njegove sposobnosti da nastavi sa vremenski neograničenim poslovanjem.“ (izvještaj o finansijskoj reviziji RMU Đurđevik za 2016. godinu)
Prema prezentiranim podacima, u 2016. godini u rudniku Đurđevik, provedena su 632 postupka nabavki u ukupnom iznosu od 10.326.240 KM. Od toga je pet pregovaračkih postupaka bez objave obavještenja o nabavci 1.937.164 KM i 459 direktnih postupaka u iznosu od 378.207 KM.
Revizori su pri pregledu uočili da „Uprava nije provodila postupke javnih nabavki u skladu sa procedurama propisanim Zakonom o javnim nabavkama u dijelu pravilnog odabira postupka nabavke i izbjegavanja dijeljenja predmeta nabavki u ukupnom iznosu 4.748.123 KM“.
Čini se da su pomenute nezakonite javne nabavke nastavak kriminalne tradicije uprave rudnika Đurđevik. Naime, bivši direktor rudnika Đuđevik Adnan Šabić je u decembru 2019. prvostepeno osuđen na šest godina zatvora zbog malverzacija sa nabavkom goriva od već pomenute i rudnicima omiljene firme Junuzović Kopex, koja je tokom 2006, prema presudi, pribavila protupravnu korist od 740.000 KM.
“Ove okolnosti stvaraju sumnju u sposobnost Društva da nastavi sa vremenski neograničenim poslovanjem.“ (izvještaj o finansijskoj reviziji RMU Abid Lolić, Bila za 2018. godinu)
Tokom 2018. godine u rudnicima Abid Lolić su provedene 82 nabavke za koje su potrošena 4.614.000 KM. Od toga je pet nabavki putem pregovaračkih postupaka bez objave obavještenja o nabavci u vrijednosti od 1.716.008 KM, što čini 37% vrijednosti ukupnih nabavki.
Revizori su i ovom slučaju uočili da „nisu primijenjene odredbe Zakona o javnim nabavkama“. Radi se o slučajevima nabavke usluge prevoza uglja u iznosu od 813.500 KM, kupovine rabljenog minibusa u iznosu od 12.870 KM, električnih detonatora u iznosu od 217.800 KM i HTZ opreme u iznosu od 47.963 KM.
Ekonomsko kriminalna šizofrenija nezapočete energetske tranzicije
Kriminalne javne nabavke su odavno postale najefikasniji način pljačke u javnim preduzećima kojim se stotine miliona KM usmjeravaju u džepove političkih moćnika i njima bliskih firmi. Premijer Federacije BiH i njegov poslovni partner i federalni ministar, uvijek spremni za lansiranje ekonomsko-političkih spinova i ispaljivanje izjava koje se kose sa razumom, često naglašavaju da rudnici nisu više vlasništvo Federacije. Mada to rade sa namjerom da negiraju sopstvenu odgovornost i zataškaju politički sponzorisani kriminal u rudnicima, mora se priznati da je to istina. Rudnici zaista nisu vlasništvo Federacije. Oni su već odavno postali vlasništvo vladajućih političko-mafijaških krugova. Baš kao i mnoga druga javna dobra zakonski oteta od građana.
Bez obzira na odsustvo vizije, znanja i odgovornosti unutar vlasti koju predstavljaju, poslovni tandem Džindić-Novalić, uporno najavljuje restruktuiranje energetskog sektora, koje, eto, samo što nije počelo. „Rudnici uglja su naša sudbina“, „Naše termoelektrane su temelj energetske nezavisnosti“, „Mi smo jedini regionalni izvoznici struje“. Sve su to isprazne fraze koje neodgovorni i loši političari, zloupotrebljavaju za plitku dnevnu politiku, pri tome prešućujući slabu industrijsku proizvodnju u državi kao pravi razlog za viškove struje. Baš kao što prešućuju sve izglednije uvođenje CO2 taksi (trenutno 20 eura/tona) koje će struju iz izraubovanih termoelektrana u Federaciji učiniti nekonkurentnom za izvoz, a ekonomsku isplativost projekta decenije, kako vlast pompezno naziva blok 7 TE Tuzla, dovesti ozbiljno u pitanje zbog mogućih nasukanih sredstava.
Dok je sve ove demokratske godine, vlast dezinformisala javnost i istovremeno kleptokratskim upravljanjem upropaštavala energetski sektor naslijeđen od nedemokratske socijalističke zajednice, milionska pljačka u rudnicima, putem kriminalnih javnih nabavki nikad nije prestala. Vlast još uvijek uporno sprečava da se klupko kriminala u rudnicima počne odmotavati upravo iz razloga što je to klupko sama namotala putem sopstvenog političko-kriminalnog upravljanja lišenog stručnosti, jasne vizije i istinske financijske kontrole. Upravo je taj višedecenijski korupcijski zločin u rudnicima, za sada bez sistemskog sudskog progona, mračna sila koja je ugljenokope nemilosrdno gurnula u beskrajni financijski ambis.
Nedostatak „kvoruma“ ili parlamentarna zaštita kriminala
Izvještaji o finansijskom poslovanju federalnih rudnika u 2018. sa negativnim mišljenjima, koji su korišteni u ovom tekstu su u paketu od 250 izvještaja dostavljeni federalnoj Parlamentarnoj komisiji odgovornoj za reviziju. Na formiranje Komisije za reviziju se čekalo dvije i po godine. Na sjednicu Komisije zakazanu za 5. oktobar 2020, a na kojoj je trebao konačno da započne proces pregleda izvještaja, od četrnaest članova komisije, njih deset nije došlo, tako da je zbog nedostatka kvoruma sjednica otkazana i do danas nije održana. Izvještaji o rudnicima još nisu stavljeni na dnevni red ove komisije.
