„Razgovarao“: Samir Šestan (Foto: Abdulamir Albaldavi, Creativo)
R&A: Lideri stranaka vladajuće koalicije, od kako se više ne boje ni OHR-a (a domaće javnosti nikad ni nisu) javno se dogovaraju o imenovanjima čelnika javnih institucija, uključujući i ona čija je nezavisnost od stranačkog uticaja garantovana zakonom. I pritom, osim što uticaj stranaka šire na neprihvatljiv teren, u toj aktivnosti su dogovorili da svaka od stranaka ima diskreciono pravo da na čelo “svojih” institucija postavlja koga hoće. I da ti ljudi, u stvarnosti, samo njima odgovaraju. I tu se vi, zapravo (kao i svi koji pokušavaju poboljšati sistem i rad institucija) nalazite u apsurdnoj situaciji – da očekujete da vladajuće stranke priznaju svoju grešku i sankcionišu ljude koje su upravo oni postavili. I to ne po stručnosti nego po odanosti i spremnosti uključivanja u klijentilistički lanac. Da li je ikad iko kažnjen zbog vaših izvještaja (a da je pripadao vladajućim strankama!)? Da li je iko smijenjen ili sam podnio ostavku nakon negativnih revizorskih ocjena, za svih ovih 20 godina?
NEKIĆ: Jedno od glavnih obilježja modernih demokratija je koncept javne odgovornosti. Demokratija ostaje mrtvo slovo na papiru, ukoliko oni kojima je povjereno upravljanje javnim sredstvima ne odgovaraju javno za svoje propuste, odluke, troškove i politike.
Javna odgovornost i upravljanje javnim sredstvima su koncepti koji se dopunjavaju. Odgovornost je važna kako bi se steklo povjerenje građana, a povjerenje građana je svaki put testirano kada oni dođu u kontakt s javnim sektorom i kada osjete posljedice upravljanja javnim sredstvima.
Loše politike, nagomilani dugovi, netransparentno zapošljavanje, nezakonito poslovanje, sve je to naša realnost, što potvrđuju brojni revizorski nalazi.
Da li je ikad iko kažnjen, zaista nemam provjerenu informaciju, jer ne dobivamo povratne informacije od nadležnih organa za provođenje zakona. Mi dostavljamo izvještaje nadležnim tužilaštvima na kraju revizorskog ciklusa – one koji upućuju na značajne nepravilnosti i one u kojima su data negativna mišljenja. Pored toga, po zahtjevu dostavljamo i druge izvještaje i dajemo izjave u svojstvu svjedoka. Postoje neke naznake da su određeni postupci pokrenuti i da su krivične prijave podnesene na osnovu revizorskih izvještaja, i smatram da takve informacije trebaju biti transparentnije plasirane u javnost jer bi mogle poslati pozitivne poruke građanima i ostalima koji nose javnu odgovornost.
Podnošenje ostavki je jedan moralan čin koji se poduzima kada su odgovorne i kredibilne osobe svjesne svojih grešaka i hoće da snose posljedice svojih loših postupaka. Mislim da taj film, u BiH, nećemo još zadugo pogledati, jer čini mi se da nemamo takvih osoba. Najbitnije je da rukovodioci kojima je ukazano povjerenje i date značajne javne ovlasti, a koji upravljaju institucijama u kojima su revizorskim izvještajima utvrđene značajne nepravilnosti, snose odgovornost i budu sankcionisani.
Napominjem važnu ulogu Parlamenta, koji prema Zakonu o reviziji može, na osnovu nalaza revizije i preporuka datih u izvještajima o reviziji, smanjiti budžet jedne ili više institucija ili preduzeti druge odgovarajuće korektivne radnje. Smatram da ovu mogućnost Parlament nije dosljedno iskoristio (možda je bilo nekih pokušaja u ranijem periodu), ali ovo je nužno u situacijama koje ne predstavljaju krivična djela, kojima bi se inače bavilo tužilaštvo, ili prekršaje koje prate druge nadležne institucije.
Demokratija ostaje mrtvo slovo na papiru, ukoliko oni kojima je povjereno upravljanje javnim sredstvima ne odgovaraju javno za svoje propuste, odluke, troškove i politike.
R&A: Može li revizija (koja funkcioniše na Balkanu a ne u Švedskoj!), ukoliko zaista želi ostvariti svoju društvenu ulogu i doprinijeti pozitivnim promjenama u društvu, biti bazirana tek na dobrovoljnom principu – ako ko hoće i koliko hoće da otkloni grešaka i nepravinosti u radu – bez sankcija, čak ni za ozbiljne propuste, nepravilnosti i nezakonitosti?
NEKIĆ: Mi smo društvo u razvoju i još uvijek nemamo luksuz da baziramo nešto na dobrovoljnom principu, a posebno ne postupanje po revizorskim nalazima i preporukama. Međutim, s nalazima revizije se, zaista, postupa na, kako vi kažete, dobrovoljnom principu. Izostaje prava reakcija zakonodavnih organa, a odgovornost se prebacuje s jednih na druge.
Pogrešno bi bilo reći da su „svi isti“, ima subjekata koji jedva čekaju reviziju i naše preporuke, koji žurno pristupe donošenju plana za uklanjanje nepravilnosti.
Volio bih da dostignemo takav nivo da ne moramo uvijek primjenjivati sankcije/represivne mjere da bismo postigli promjene i osigurali primjenu zakona.
Mediji i političari koriste izvještaje i njihove određene segmente radi „političkih razračunavanja“, a to nije naš cilj niti svrha.
R&A: Sistem “destimulisanja neprihvatljivog ponašanja” ne funkcioniše i zbog nezainteresovanosti tužilaštva, s kojim godinama postoje polemike na tu temu i koje uporno istrajava na izgovoru da vaši izvještaji nisu napravljeni tako da mogu služiti kao dokazni material. Ignorišući činjenicu da vaša društvena uloga nije da njima služite kao istražni organ, koji će im “na tacni servirati” dokaze, ali da bi im rezultati vašeg rada, u određenim slučajevima, mogli biti “osnovana sumnja” za preduzimanje startnih istražnih radnji, nakon kojih bi utvrdili postoji li osnov za tužbu. Hajde da i ovdje postavimo to pitanje – radi li se tu, po vama, o svjesnom izbjegavanju posla, sa političkom pozadinom ili tek o “institucionalnoj ljenosti” i možda defetizmu, na tragu narodne mudrosti “ne može šut s rogatim”?
NEKIĆ: U prethodnom periodu imali smo određene aktivnost s tužilaštvima, kako bismo pojasnili jedni drugima svoje uloge i izgradili bolju saradnju.
Činjenica je da su tužilaštva jedna od institucija kojima dostavljamo izvještaje, koji mogu poslužiti kao indicija za kršenje zakona. Kada je u pitanju njihov posao i rezultati, to ne mogu komentarisati jer ne raspolažem dovoljnim informacijama. Zakon ne predviđa da nas informišu o poduzetim aktivnostima.
Kao što ste rekli, mi nismo ničiji servis niti istražni organ. Očekuje se da sve institucije za provođenje zakona rade u skladu sa svojim nadležnostima.
R&A: Još je iritantnije što su rijetke situacije pozivanja tužilaštava na vaše izvještaje vezane za slučajeve koji imaju dimenziju odmazde nad političkim protivnicima ili “izdajnicima” koji su napustili vladajuću stranku. Pri čemu, naravno, ne dovodim u pitanje opravdanost ni vaših ocjena ni samih tužbi, nego govorim o neprincipijelnosti. O činjenici da su pripadnici vladajućih stranaka startno u poziciji zaštićenih medvjeda. I da su čak i rijetki slučajevi procesuiranja njhovog kriminala najčešće tek segment unutarstranačkih ili unutarkoalicionih obračuna ili izuzetak od pravila, a ne dio odlučne, principijelne, borbe protiv negativnih društvenih pojava.
NEKIĆ: Ured za reviziju je nepolitična institucija, a izvještaji su objektivni i bazirani na međunarodnim standardima za vrhovne revizorske institucije i finansijsko izvještavanje.
Mediji i političari koriste izvještaje i njihove određene segmente radi „političkih razračunavanja“, a to nije naš cilj niti svrha. Takvim odnosom ne mogu se postići pravi rezultati, odnosno veći stepen transparentnosti i odgovornosti.
S obzirom da smo uočili takav trend, izdali smo saopćenje za javnost jer smo htjeli da ukažemo na to da su revizorski izvještaji sredstvo koje treba služiti za poboljšanje efikasnosti i odgovornosti u javnom sektoru, i da ih treba objektivno i istinito prenositi.
Parlament bi trebao da na osnovu naših nalaza zahtijeva odgovornost rukovodilaca i po potrebi sankcioniše.
R&A: Opstrukcije na koje nailazite, neprobojnost bedema koji vladajuće stranke grade oko svojih kadrova, izostanak reakcije drugih institucija,(…) i s tim u vezi slabi efekti vašeg rada, stvaraju animozitet u javnosti i prema vama (slično je i sa nvo, pa i medijima, i čak međunarodnoj pomoći). Ljudi su toliko ogorčeni, umorni od stalnih poraza, od skandala koji ne završavaju adekvatnim kaznama. Dosta im je “priče”, kritike, ukazivanja na greške,… Pitaju: “I?! Šta sad?!!!” Čitao sam i rezignirane komentare na internetu da treba ukinuti reviziju. Ne zato što misle da ne radite dobro svoj posao, nego zato što im je, koliko god vi dobro radili taj posao on besmislen, ako izostaju konkretni efekti. Kako doživljavate to? Da “plaćate” zbog tuđe neodgovornosti i štetočinstva. I da dijelovi sistema koji ne rade svoj posao oduzimaju i vama smisao vašeg rada, a da pritom javnosti više nije bitno zbog čega se nešto (ne) dešava, nego je bitno da se (ne) dešava?
NEKIĆ: Tačno je da su građani svakodnevno bombardovani negativnim vijestima, vijestima koje upućuju na korupciju, bahatost, neodgovornost i da su željni da vide promjenu – da neko odgovara za učinjene propuste i da je adekvatno sankcionisan. Svi imamo želju da živimo u zdravom demokratskom društvu.
Za nas je izazovno u takvom okruženju postizati prave rezultate, ali mi smo odgovorni za ono što mi radimo, a ne za ono što rade ili ne rade ostali.
Pogledajte samo nalaze naših revizija, svega tu ima – od nenamjenskog utroška sredstava i nedovoljne transparentnosti u trošenju bespovratnih sredstava, do neprovođenja zakona. Ali to nas ne obeshrabruje, već daje veći podsticaj jer želimo da budemo pokretačka snaga koja će dovesti do pozitivnih promjena u određenim segmentima našeg društva.
Stava smo da je puno bitnije da postojimo i radimo u skladu sa standardima i ispunjavamo svoje obaveze, ne bi li podstakli na odgovornost, nego da smo društvo bez revizorskih institucija. Postojimo tek 20 godina, dakle jako smo mlada institucija i one najizazovnije godine u smislu rasta i razvoja su iza nas, kada smo nastojali da naučimo raditi u skladu s međunarodnim standardima.
Kada smo to doveli do jednog zavidnog nivoa, ostaje nam borba da okruženje „upoznamo“ koja je naša društvena uloga. Mislim da je to dio našeg razvoja i evolucije iz bivšeg sistema i naša borba koja će tek da uživa plodove.
Jednostavno vjerujem u ono što radimo, u našu misiju, i vjerujem da ćemo kad-tad početi vidjeti prave rezultate.
Šta bi bilo da VRI-a nema nikako?
Tek onda bismo vidjeli da od revizije javnog sektora ipak ima koristi jer djeluje kao kontrolni mehanizam. Vjerujem da sama činjenica da revizija ispituje vladine institucije, korištenje i upravljanje imovinom i zakonitost poslovanja, pozitivno utiče na način rada javnih institucija.
Zakon o reviziji i međunarodni standardi omogućavaju nam da imamo pristup svim potrebnim informacijama i dokumentaciji – i to Uredu daje jedinstvenu poziciju i status.
Samim tim, Parlament bi trebao da na osnovu naših nalaza zahtijeva odgovornost rukovodilaca i po potrebi ih sankcioniše. Tek onda bi se zatvorio krug i postigli pravi efekti – učinkovitiji parlamentarni nadzor i bolje upravljanje javnim sredstvima.
(Kraj drugog od tri dijela intervjua)
