Komentari i analize

NAKON DVIJE GODINE UPORNOG ODBIJANJA ZIBL-A DA DOZVOLI REVIZIJU, SADA JU JE NALOŽILA I NARODNA SKUPŠTINA

U dosadašnjih dvadeset i šest godine postojanja Glavne službe za reviziju javnog sektora u Republici Srpskoj, do februara 2024. nikad se nije dogodilo da neki subjekat kome je ova služba najavila provođenje revizije, istu odbije. Pritom, ne samo da je ZIBL odbio zahtjeve Glavne službe, nego i Odbora za reviziju NSRS i Skupštine Grada Banja Luka.

Sa 43 glasa za, 5 protiv i 8 suzdržanih, Narodna Skupština Republike Srpske je, na nastavku svoje 17. redovne sjednice, održanom 17.02.2026., na zahtjev svog odbora za reviziju, usvojila odluku kojom se zadužuje Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske da u 2026. godini izvrši posebnu reviziju Zavoda za izgradnju a.d. Banja Luka i o toj reviziji podnese izvještaj.

Pomenuta odluka je donesena nakon pune dvije godine upornog odbijanja ZIBL-a, da dopusti provođenje svoje revizije, najprije za 2023., a onda i za 2024. Pri čemu je ova firma ignorisala i zahtjeve Glavne službe za reviziju i Odbora za reviziju NSRS i Skupštine Grada Banja Luka, negirajući pravo Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske da provede reviziju u njoj, s obrazloženjem da ona nije javno preduzeće i da se ne bavi poslovima od javnog interesa. Iako se radi o preduzeću u 72-postotnom vlasništvu Grada Banja Luka, koje se između ostalog bavilo i naplatom komunalnih usluga.

U dosadašnjih dvadeset i šest godine postojanja Glavne službe za reviziju javnog sektora u Republici Srpskoj, do februara 2024. nikad se nije dogodilo da neki subjekat kome je ova služba najavila provođenje revizije, istu odbije. (U Federaciji se takva situacija desila u više navrata, stim da je Predstavnički dom Federalnog parlamenta nepostupanje po nalozima revizora, svojevremeno, označio kao rušenje pravnog sistema i poretka, nepoštovanje procedura i zakonskih propisa i privatizacijom institucija i preduzeća koja su u vlasništvu Federacije BiH.”)

Ono što je u takvim situacijama fascinantno je da se zabrana provođenja kontrole pravda formalnim razlozima, pri čemu se ignoriše činjenica da naprosto ne može biti da nije od interesa javnosti nešto što je u vlasništvu države u nekom njenom obliku. Pogotovo ako se za to preduzeće godinama vežu razne afere. Te bi svi, osim uključenih u eventualne nezakonitosti u radu, trebali da su zainteresovani za nalaze i zaključke nezavisne revizije.

Pri čemu samo odbijanje provođenja revizije, automatski, izaziva sumnju u nezakonitost rada uprave i onog ko ga kontroliše. Jer, kao što reče jedan od govornika na sjednici, parafraziram: “Ako je stanje u toj firmi tako dobro, kako neki pokušavaju da ga predstave, u čemu je problem da dopustite revizorima da se i oni u to uvjere i potvrde.”

Pritom, kako je neko od poslanika primijetio, problem postoji samo zato što kod nas ne funkcioniše pravna država. Pa i u ovom slučaju, nažalost, nakon dvije godine ćutanja nadležnih (Tužilaštvo nije vidjelo ništa sporno u tome da neko odbije provođenje revizije???), odluku donosi politika.

A s obzirom kakve su nam politike i političari, odnosno koliko oni sami vode računa o javnom interesu, i koliki je stepen licemjerstva kome su skloni, to je, u najmanju ruku, biranje između dva zla. (Kad nam se poslanici vladajuće koalicije, koji su 4 godine vršili opstrukciju da se revizorski izvještaj o Šumama RS pojavi u Skupštini, zalažu za provođenje revizije u firmi povezanoj sa gradom kojim upravlja “opozicionar”, to, je samo po sebi, jadna situacija).

No, bez obzira političke igre, koje su evidentne i koje izlaze iz okvira standardnih podjela na vladajuću većinu i opoziciju, pa čak i bez obzira na sumnje u profesionalnost Glavne službe, odnosno na optužbe o njenoj podložnosti uticaju vlasti, nije se teško složiti sa ocjenom Glavne službe za reviziju da je “u interesu kako Grada Banja Luka (kao većinskog vlasnika), tako i drugih akcionara Zavoda za izgradnju a.d. Banja Luka, kao i javnosti Republike Srpske da se provede planirana finansijska revizija.”

A činjenica da su odbijanja zahtjeva za reviziju preživjela i smjene na čelu ZIBL-a, što dovodi u pitanje tezu o zaštiti ličnih interesa bivšeg direktora, otvara pitanje koga se zapravo štiti ovim opstrukcijama.

Jer interesi javnosti, ili preduzeća i Grada kao njegovog vlasnika sigurno se ne štite. Toliko naivan niko nije.

S druge strane, u zemlji u kojoj političari na vlasti otvoreno krše zakone i Ustav i ne poštuju odluke sudova, ne čude njihovi imitatori na nižim nivoima, nego što ih nema puno više.

 (N.N., Revizije info)