EU je, u okviru RRF-a, dodjelu finansijskih sredstava državama članicama prvi put povezao s provođenjem ekonomskih i socijalnih reformi, među ostalim u području politika rada i zapošljavanja. Kako bi primile sredstva EU, države članice morale su se obavezati na provođenje niza ulaganja i reformi kojima bi se trebalo doprinijeti savladavanju „svih ili znatnog dijela” izazova, na što ih je Vijeće prethodno pozvalo u preporukama za pojedinu zemlju.
Politike rada i zapošljavanja, inače, su u isključivoj nadležnosti država članica EU. Međutim, svake godine tokom ciklusa usklađivanja ekonomskih politika poznatog kao “evropski semester” Komisija iznosi prijedloge preporuka za pojedinu zemlju, a Vijeće ih zatim usvaja i poziva zemlje da preduzmu konkretne mjere kako bi garantovale stabilnost svojih ekonomskih politika.
„Bruxelles upotrebljava finansijska sredstva iz RRF-a kao podsticaj za zemlje EU da provedu važne strukturne reforme i povećaju otpornost svojih ekonomija”, izjavila je Ivana Maletić, članica Suda zadužena za predmetni izvještaj. „Međutim, u području politika tržišta rada reformama su zaobiđena neka strukturna pitanja koja su posebno važna za građane EU. Osim toga, za oko polovinu tih reformi zasad nema dokaza da su dovele do konkretnih rezultata ili uticale na tržišta rada država članica.”
Države članice uključile su u svoje nacionalne planove za oporavak i otpornost gotovo 100 reformi tržišta rada različitog obima i ambicije. Više tih reformi ima potencijal za savladavanje strukturnih izazova, kao što je reforma osiguranja za slučaj nezaposlenosti u Francuskoj. Međutim, manje je vjerojatno da će zahvaljujući nekim od drugih reformi, kao što je privremena mjera „socijalna garancija 2021.” u Njemačkoj, doći do znatnih promjena. Tim je reformama u znatnoj mjeri provedeno samo 40% relevantnih preporuka za pojedinu zemlju, djelimično ih je provedeno 26%, a 34% njih uopšte nije provedeno. Nadalje, reformama u okviru RRF-a nijedna država članica nije u potpunosti provela preporuke za tržište rada, u planove četiri države članice nisu bile uključene nikakve reforme za provođenje tih preporuka, dok su četiri države članice provele te preporuke u znatnoj mjeri.
Provođenje RRF-a je u toku i mnoge reforme tržišta rada tek trebaju biti dovršene, što znači da je možda prerano za to da njihovi rezultati budu vidljivi. Međutim, dovršene reforme nisu bile ključni faktor koji je dosad doprinosio poboljšanju ocjene provođenja preporuka za pojedinu zemlju koju je dala Evropska komisija.
Reformama su generalno postignuta očekivana ostvarenja, što u osnovi znači da su doneseni novi zakoni. Ipak, za oko polovinu reformi, npr. u područjima cjeloživotnog učenja, podrške tražiteljima zaposlenja i poboljšanja pomoći u slučaju nezaposlenosti, države članice nisu mogle dostaviti nikakve dokaze o rezultatima. Osim toga, teško je procijeniti učinak reformi na terenu jer često ne postoje odgovarajući pokazatelji.
U nalazima predmetne revizije jasno se skreće pažnja na to da su potrebne pravovremene informacije i daljnja procjena efikasnosti reformi u okviru RRF-a. Revizori pozivaju Evropsku komisiju da uspostavi okvir za procjenu rezultata tih reformi, garantuje da države članice na odgovarajući način savladavaju ključne izazove te da provjeri obuhvataju li ključne etape i ciljne vrijednosti sve bitne dijelove reformi.
(ERS / Revizije info)
