Nevladine organizacije i druge organizacije civilnog društva jačaju učestvovanje građana u demokratskom oblikovanju politika EU u okviru kontinuiranog dijaloga, koji mora biti transparentan. Kako bi javni donositelji odluka mogli biti pozvani na odgovornost, građani moraju znati kome se i za koju svrhu dodjeljuju finansijska sredstva EU, ali i kako se ta sredstva upotrebljavaju te poštuju li njihovi primatelji vrijednosti EU.
U Ugovoru o Evropskoj uniji se, naime, vrijednosti ljudskog dostojanstva, slobode, demokratije, jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, utvrđuju kao temelj EU i poštovanje tih vrijednosti ugovorna je obveza za primaoce sredstava EU, uključujući nevladine organizacije.
Javni interes za pooštravanje zahtjeva u pogledu transparentnosti za nevladine organizacije povećao se nakon korupcijskog skandala „Katargate” 2022.
„Transparentnost je ključna za garantovanje vjerodostojnog učestvovanja nevladinih organizacija u oblikovanju politika EU”, izjavila je Laima Andrikienė, članica Suda zadužena za predmetni izvještaj. „Međutim, iako je od posljednje revizije koju je Sud proveo ostvaren određeni napredak, situacija u vezi s finansijskim sredstvima EU za nevladine organizacije i dalje je nejasna, jer informacije, među ostalim o lobiranju, nisu pouzdane ni transparentne.”
U periodu 2021. – 2023. nevladinim organizacijama dodijeljen je iznos od 7,4 milijarde eura u okviru ključnih unutrašnjih politika EU kao što su kohezija, istraživanje, migracije i životna sredina. Od tog je iznosa 4,8 milijardi eura dodijelila Komisija, a 2,6 milijardi eura države članice. Međutim, revizori upozoravaju da bi te brojke trebalo uzeti s oprezom, jer ne postoji pouzdan pregled novca EU isplaćenog nevladinim organizacijama. Informacije se objavljuju fragmentirano, što onemogućava transparentnost, otežava analizu toga jesu li finansijska sredstva EU previše koncentrisana na mali broj nevladinih organizacija, te, ograničava uvid u ulogu nevladinih organizacija u politikama EU.
Iako je Komisija ostvarila napredak u prikupljanju informacija o finansijskim sredstvima EU dodijeljenim nevladinim organizacijama, i dalje postoje nedostaci u načinu na koji se te informacije objavljuju. Osim toga, države članice ne prate ta sredstva niti izvještavaju o njima, a na temelju očekivanih regulatornih poboljšanja neće morati izvještavati o plaćanjima.
Inače, definicija nevladine organizacije razlikuje se među zemljama EU i rijetko je uključena u nacionalno zakonodavstvo. EU je 2024. u načelu definisao nevladinu organizaciju kao neprofitnu organizaciju koja je nezavisna o vladi. Iako je to korak u pravom smjeru, samom definicijom ne može se garantovati pravilna klasifikacija nevladinih organizacija u sistemu finansijske transparentnosti EU. To je zato što se subjekti sami izjašnjavaju kao nevladine organizacije, a Komisija ne provjerava važne aspekte njihovog statusa, među ostalim ima li vlada znatan utjecaj na njihova upravljačka tijela ili ostvaruju li nevladine organizacije komercijalne interese svojih članova. Na primjer, jedan veliki istraživački institut kategoriziran je kao nevladina organizacija, a njegovo upravljačko tijelo istovremeno se sastojalo isključivo od predstavnika vlade.
Nevladine organizacije međusobno se razlikuju po veličini ili području aktivnosti, koje se mogu odnositi na socijalnu uključenost ili zaštitu životne sredine i istraživanje. Mogu dobiti bespovratna sredstva EU za provođenje određenog projekta, kao i svi drugi primaoci, ili samo zato što su nevladine organizacije, kako bi pokrile znatan dio svojih operativnih troškova. U periodu 2021. – 2023. više od 12.000 nevladinih organizacija primilo je bespovratna sredstva EU. Tokom proteklog desetljeća znatan dio direktnih finansijskih sredstava Komisije dodijeljen je malom broju nevladinih organizacija.
Komisija nije jasno objavila informacije koje je imala o aktivnostima zagovaranja koje su provodile nevladine organizacije i koje su finansirane bespovratnim sredstvima EU. Nadalje, tek tokom revizije koju je proveo Sud Komisija je izdala smjernice u skladu s kojima se sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava od primatelja ne bi trebalo zahtijevati lobiranje pri institucijama EU. Osim toga, upravitelji finansijskih sredstava EU ne istražuju proaktivno krše li možda nevladine organizacije vrijednosti EU, kao što su vladavina prava i ljudska prava, već se uglavnom oslanjaju na lične izjave. Ne postoje ni provjere izvora finansiranja koje mogu pružiti korisne informacije o tome tko stoji iza nevladinih organizacija.
Tematski izvještaj „Transparentnost finansiranja sredstvima EU dodijeljenim nevladinim organizacijama – Uprkos ostvarenom napretku, i dalje nema pouzdanog pregleda” nastavlja se na revizijski izvještaj Suda iz 2018. o finansijskim sredstvima EU koja su dodijeljena nevladinim organizacijama u okviru vanjske politike i na tematski izvještaj iz 2024. o registru transparentnosti EU.
(ERS / Revizije info)
