Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. broj osoba koje nisu građani EU i koje zakonito borave u jednoj od država članica EU (tzv. državljani trećih zemalja) povećao se na 27,3 miliona, tj. 6,1 % ukupnog stanovništva EU. Oko 73 % migranata živjelo je u samo četiri države članice EU – Njemačkoj (28 %), Španiji (16 %), Francuskoj (15 %) i Italiji (14 %).
Finansijska sredstva iz FAMI-ja dodijeljena za mjere integracije (kao što su jezično osposobljavanje, savjetovanje o odabiru karijere i mjere za promociju socijalne orijentacije) u programima različitih država članica ukupno su iznosila oko 1 milijardu eura za budžetsko razdoblje 2014. – 2020., a za razdoblje 2021. – 2027. gotovo su se udvostručila i iznosila su oko 1,9 milijardi eura. Dodatnim sredstvima FAMI-ja za mjere integracije direktno upravlja Komisija. Drugi fondovi EU, kao što su Evropski socijalni fond, Evropski socijalni fond plus, Evropski fond za regionalni razvoj i drugi programi, na primjer Erasmus+, mogu takođe doprinijeti integraciji migranata i osoba migrantskog porijekla.
„Fond za azil, migracije i integraciju trebao bi imati važnu ulogu u podršci integracije migranata u EU”, izjavio je Viorel Ștefan, član Suda zadužen za tu reviziju. „No budući da nema pravnih zahtjeva, države članice ne prate dosljedno mjere kojima se migrantima pomaže da savladaju prepreke na putu prema integraciji. Zato je teško procijeniti doprinos tog fonda integraciji migranata.”
Revizori su utvrdili da je Komisija pregledala izvještaje država članica u okviru postojećeg i dobro strukturiranog sistema, ali da dostavljeni podaci nisu uvijek bili pouzdani. U Španiji je, na primjer, iz osnovnih podataka o svim projektima integracije vidljivo da je broj učesnika bio dvostruko veći od broja koji je stvarno bio prijavljen Komisiji. Praćenje se uglavnom temeljilo na ostvarenjima, kao što su broj učesnika u mjerama integracije koje se finansiraju iz FAMI-ja ili broj projekata integracije koji se podupiru iz FAMI-ja. Takvi izlazni podaci pružaju samo djelimične informacije jer su značajno zavisili od nacionalnih modela odabranih za provođenje FAMI-ja. Uprkos tome Komisija je upotrijebila broj korisnika kao jedan od svojih ključnih pokazatelja uspješnosti. Revizijom je utvrđeno i da države članice generalno nisu uskladile broj migranata (koji se uglavnom smanjivao) uključenih u njihove nacionalne programe integracije s povećanjem finansijskih sredstava FAMI-ja dodijeljenih u tu svrhu. Očekivalo se da će prosječna podrška iz FAMI-ja po učesniku znatno porasti između dvaju programskih razdoblja. Međutim, nije provedena analiza kojom bi se opravdale ciljne vrijednosti za broj učesnika.
Nadalje, prilagođavanje mjera integracije određenim grupama migranata razlikovalo se u državama članicama koje su revizori posjetili. Iako je priznavanje vještina i kvalifikacija sve važnije za integraciju na tržište rada, podrška iz FAMI-ja za to područje bila je neznatna premda se to pitanje može rješavati i drugim fondovima EU, kao što je ESF.
Revizori su preporučili da Komisija u suradnji s državama članicama utvrdi nedostatke u finansiranju, pojednostavi programiranje FAMI-ja za integraciju migranata, prikupi i razmjenjuje primjere najbolje prakse, poveća pouzdanost podataka o projektima te poboljša praćenje i izvještavanje o podršci iz FAMI-ja. Osim toga, Komisija bi do kraja 2026. trebala razraditi okvir za izvještavanje tako da se može bolje procijeniti efekat FAMI-ja na načine integracije.
