EU je 1996. započeo s provođenjem složenog projekta potpune integracije nacionalnih tržišta električne energije. Cilj je bio pružiti potrošačima najpovoljnije moguće cijene električne energije i povećati sigurnost snabdjevanja energijom u EU. Taj je projekt trebao biti dovršen 2014., no gotovo 10 godina kasnije tržište se u praksi i dalje sastoji od 27 zasebnih nacionalnih regulatornih okvira.
Rad na potpuno integrisanom unutrašnjem tržištu energije oduvijek je bio važno pitanje, ali je postao još hitniji zbog energetske krize i krize troškova života s kojom se trenutno suočavaju građani EU.
EU, inače, dijeli odgovornost za politiku u području energije s državama članicama. Prekograničnom trgovinom električnom energijom poduzećima i građanima u EU-u trebao bi se omogućiti pristup najpovoljnijoj dostupnoj energiji.
No, tokom posljednje energetske krize došlo je do izražaja da se veleprodajne cijene znatno razlikuju od države članice do države članice, a na maloprodajne cijene i dalje uvelike utiču nacionalne stope oporezivanja i naknade za upotrebu mreža, umjesto da postoji otvoreno tržišno tekmičenje.
„Uprkos dobrodošle i potrebne ambicije EU, još nije ostvaren dovoljan stepen integracije tržišta električne energije”, izjavio je Mihails Kozlovs, član Suda koji je predvodio ovu reviziju. „Trenutna energetska kriza i kriza troškova života s kojima se suočavaju građani EU učinila je potrebu za dovršenjem unutrašnjeg tržišta električne energije u EU još hitnijom.”
Postignuti su određeni rezultati, ali napredak u povezivanju svih nacionalnih tržišta električne energije bio je, u periodu 2015. – 2021., spor i neujednačen među različitim regijama EU i tržišnim segmentima.
Sedam godina nakon početnog roka, nijedna od obavezujućih regulatornih smjernica nije u potpunosti provedena te su zabilježena razna kašnjenja, uglavnom zbog složene pravne strukture i nedostataka u okviru EU za upravljanje.
Nijedna od država članica nije u potpunosti primijenila smjernice EU, iako su obvezujuće, a nije ostvaren ni značajan napredak u povećanju prekograničnog kapaciteta prenosa. Revizori pripisuju kašnjenja Komisijinoj odluci da se mrežne smjernice primjenjuju u obliku odredbi i uslova ili metodologija, u slučaju kojih je odgovornost za odobravanje prebačena na nacionalna regulatorna tijela i ACER. To je dovelo do pretjerano složenog i zakašnjelog usklađivanja pravila o prekograničnoj trgovini. Revizori naglašavaju da Komisija u svojoj procjeni efekata nije u dovoljnoj mjeri analizirala efekte svojih odluka o načinu na koji je osmišljeno tržište i o upravljanju. Praćenje mjere u kojoj države članice garantuju dosljednu primjenu povezanih pravila u velikoj je mjeri prepušteno ACER-u. Međutim, revizori su utvrdili da praćenje i izvještavanje koje je obavljao ACER nisu bili dovoljni, posebno zbog nedovoljnih podataka, oskudnih resursa i nezadovoljavajuće koordinacije s Komisijom.
Nadzor nad tržištem u svrhu otkrivanja zloupotrebe tržišta i manipulacije tržištem, te, odvraćanja od takvih praksi također je bio nepotpun. Revizori zaključuju da ACER nije primjenjivao sveobuhvatan pristup prikupljanju podataka te da je procjenom podataka koje je prikupio bio obuhvaćen ograničen raspon postupaka zloupotrebe. Nadalje, ACER nije dodijelio dovoljno resursa za analizu podataka i nije mogao pružiti podršku istragama sve češćih slučajeva sumnje na prekograničnu zloupotrebu tržišta. Revizori upozoravaju da bi proizvođači i distributeri električne energije, kao i posrednici, mogli iskorištavati praznine u zakonu ili – još gore – države članice mogle bi se takmičiti u tome da pruže najpogodnije okruženje u pogledu kazni i garantovanja primjene propisa. ACER istovremeno nema ovlaštenja da se pobrine za to da države članice garantuju dosljednu primjenu pravila.
(Revizije info; Izvor: ERS)
