Regija i svijet

GLAVNI REVIZOR EU BRANI SE OD OPTUŽBI IZ TEKSTA “PREVARA NA ČELU EVROPSKOG REVIZORSKOG SUDA” FRANCUSKOG LISTA LIBÉRATION

U redovnoj subotnjoj rubrici Vijesti iz svijeta, na portalu Revizije info, danas o skandalu u kome se našao Evropski revizorski sud. Reagujući na pisanje francuskog lista Libération, Klaus-Heiner Lehne, predsjednik Evropskog revizorskog suda, branio je sebe i svoje kolege pred Odborom za kontrolu budžeta Evropskog parlamenta, od optužbi navedenih u tekstu “Prevara na čelu Evropskog revizorskog suda”. Za razliku od bosanskohercegovačkih funkcionera i političara, Klaus-Heiner Lehne bar nije ignorisao javno izrečene optužbe ili ih cinično prokomentarisao "Sve je po zakonu", nego je sam tražio da bude saslušan i ispitan na odboru. Mada su grijesi koji mu se stavljaju na teret, neuporedivi sa onim za koje se optužuje naše političare i ljude koje su oni postavljali na odgovorne dužnosti.

Francuski list Libération objavio je u petak (26. novembra) istraživački članak u kojem se navodi loše upravljanje u vrhu Evropskog revizorskog suda, institucije koja ima zadatak da kontroliše potrošnju EU.

Lažni stan?

U članku pod naslovom “Prevara na čelu Evropskog revizorskog suda” se između ostalog navodi da je predsjednik suda Klaus-Heiner Lehne imao fiktivnu adresu u Luksemburgu i da stoga nema opravdanja za naknadu boravka do € 3.600 mjesečno koje je Lehne primao.

Novine su otkrile da je Lehne dijelio stan sa zaposlenima u svom kabinetu. U članku se navodi da je stan samo „fasadna adresa” i da se to može okvalifikovati samo kao prijevara u budžetu EU.

Štaviše, u članku se tvrdilo da Lehne nije bio često u Luksemburgu i da je, umjesto toga, još uvijek bio aktivan u stranačkoj politici u svom regionalnom ogranku CDU.

Na upit od strane Odbora Evropskog parlamenta za budžetsku kontrolu, predsjednik Revizorskog suda EU se branio od optužbi.

“Nedokazano”

Članak, rekao je Lehne, “u suštini počiva na nedokazanim i neistinitim izjavama.”

On je negirao da je adresa u Luksemburgu fiktivna i branio je svoj izbor da stan dijeli sa dva člana svog kabineta. “To je moj privatni posao gdje i s kim živim u Luksemburgu”, istakao je Lehne.

Što se tiče navoda da je Lehne još uvijek bio aktivan u njemačkoj lokalnoj politici na štetu svojih dužnosti na Sudu, Lehne je negirao da je imao bilo kakvu aktivnu političku ulogu. Insistirao je da je njegovo “počasno predsjedništvo” CDU Düsseldorf samo titula i znak uvažavanja stranke za Lehneov rad u prošlosti.

“Nisam aktivno uključen ni u kakvu političku aktivnost. Nemam mandat, ništa. To jednostavno nije istina”, rekao je Lehne.

Isabel García Muñoz iz grupe socijalista i demokrata (S&D) insistirala je na detaljnoj istrazi ovog pitanja, strahujući za integritet revizorskog suda EU. „Nedostatak kredibiliteta evropskih institucija utiče na svakog od nas“, rekla je ona.

Izvođenje novinara na sud?

Pierre Karleskind iz centrističke grupe Renew Europe također je zabrinut za integritet EU u očima javnosti. Stoga je predložio Lehneu da iznese časopis na sud za klevetu ako smatra da su optužbe pogrešne.

“Učinite nam svima uslugu, podnesite tužbu za klevetu. Ali budite sigurni u sebe. Novinar koji je objavio članak doveo je do pada Santerove komisije i gurnuo Martina Selmayra u egzil”, upozorio je Karleskind.

Lehne je potvrdio da traži nastavak postupka na sudu. “U procesu smo odlučivanja da li ima smisla to činiti ili ne”, rekao je, uz žaljenje što je tekst formulisan na način da bi mu bilo teško da dokaže klevetu.

Martina Hohlmeier, predsjednica odbora i stranačka koleginica Klaus-Heiner Lehnea, ponekad je izgledala kao da sama preuzima zadatak odbrane glavnog revizora tokom saslušanja.

Reagujući na Lehneino žaljenje zbog nepraktičnosti iznošenja časopisa na sud, pokazala je puno razumijevanja. „Poznajem ovaj problem“, rekla je ona, dodajući da je i sama prošla kroz istu stvar, ali da je teško dokazati klevetu. „Ovo je problem slobode štampe“, istakla je ona.

Autor istrage Žan Kvatremer na Tviteru je sa nevericom reagovao na rasprave oko progona novinara pred sudovima.

(János Ammann, EURACTIV)