“Da vam iskreno kažem, po mom mišljenju – i s tim ću zaključiti – vi ste čuvari istine u Federaciji, kada je u pitanju finansijsko stanje.”, obratio se Aner Žuljević, na kraju trećeg danja saslušanja pred Parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju, predstavnicima Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH. I dodao:
“Na žalost, mi imamo jedan segment vlasti koji ne čuva institut revizije. Ne čuva. I ne kažnjava ove političke neodgovornosti. Ali, to je tema za neke druge rasprave i neke druge reforme, koje su propale u ovoj zemlji.”
Izuzetno dobrim vođenjem četverosatnog saslušanja 6 novih revidiranih institucija (pored 12 saslušanih u prethodna 2 dana) ovaj član Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju i delegat u Domu naroda Federalnog parlamenta, uspješno je, pred javnošću koja je saslušanja pratila putem prenosa uživo na internetu, prikrio možda najozbiljniji nedostatak ovih saslušanja – neprisustvo članova Komisije na njima, u potrebnom nivou.
Naime, u više navrata smo upozorili na neprihvatljivu praksu da saslušanjima institucija koje od Ureda za reviziju nisu dobili pozitivnu ocjenu nakon provedene finansijske revizije, ne prisustvuje svih 14 članova Komisije – od kojih je 7 iz Predstavničkog a 7 iz Doma naroda – nego tek po dva-tri člana zadužena za grupu institucija koja se saslušava tog dana, a da je prisustvo ostalih na tim saslušanjima neobavezno.
Na jučerašnjem (16.11.) saslušanju su tako, pored 3 za taj dan zadužena člana, bila prisutna još samo 3. Dakle ispod 50% od ukupnog broja članova Komisije. Da bi, pritom, dodatno, kako je vrijeme odmicalo broj, na polovini saslušanja počeo da se smanjuje, da bi zadnje bilo završeno sa svega 2 člana Komisije na njemu.
Stvar je dodatno degutantna s obzirom na činjenicu da Komisija insistira na maksimalnoj ozbiljnosti i poštovanju od strane revidiranih institucija, zahtjevajući (s pravom) da na saslušanju budu zastupljene na najvišem nivou – svojim čelnim ljudima. I ta ozbiljnost institucija je, zaista, sve veća. (S izuzetkom ponašanja Vlade i njenih ministarstava). Pa je na jučerašnjim saslušanjima bilo ukupno 20 predstavnika 6 saslušavanih institucija, među kojima su, na čelu delegacija, bila i 4 direktora. A i Ured za Reviziju je saslušanjima prisustvovao na najvišem mogućem nivou – sa glavnim revizorom i njegovim zamjenikom na čelu, šeficom kabineta, koordinatorima i šefovima timova koji su vršili određene revizije – ukupno 11 ljudi.
I današnji dan je pokazao izuzetnu ozbiljnost institucija i njihovo poštovanje i prema Uredu za reviziju i prema Parlamentarnoj komisiji odgovornoj za reviziju. I sadržajem izlaganja na saslušanjima i reprezentativnim sastavom delegacija. Opet su 4 institucije, od 6 revidiranih, predstavljali njihovi direktori – jedan čak iako je imenovan tek prije 2 dana, ali je, svojim prisustvom, želio pokazati poštovanje prema Parlamentu i njegovim radnim tijelima. I Ured je ponovo bio predstavljen na najvišem nivou. Ali…
Ali je dignitet Komisije i saslušanja pred njom, danas, svojom elokventošću, konstrunktivnom kritikom i upućenošću u materiju, kojom je uspješno izlazio na kraj povremenim neprimjerenim iskazima saslušavanih, sačuvao samo Aner Žuljević. Jer se od tri člana Komisije zadužena za današnje saslušanje (što je, ponovimo, neprihvatljiva praksa), pojavio samo on. A društvo mu je pravila članica komisije Alma Kratina, koja “nije imala obavezu prisustva”, ali koja je, ako se ne varamo, jedina do sada, bila prisutna na svim danima saslušanja pred Komisijom u ovoj godini i koja je, uz Žuljevića, uzela učešće i u skoro svim današnjim saslušanjima. (Radi potpunosti informacije, spomenimo da je na jednom od današnjih saslušanja bila i kolegica Alme Kratine iz Predstavničkog doma, Dženana Hodžić, ali ona nije uzimala učešće u diskusiji.)
Naprosto je navjerovatno da u Komisiji ne vide problem u ovakvom svom ponašanju. I da na taj način omalovažavaju i revidirane subjekte i Ured za reviziju, ali i sami sebe i saslušanja koja se provode. I da ne vide da je takvo ponašanje nespojivo sa potrebom da se reviziji konačno da odgovarajući položaj u društvu i pomogne joj se da ostvari svoju projektovanu društvenu ulogu.
Naime, valjda nije potrebno posebno objašnjavati i dokazivati da je javno saslušanje koje se vrši pred 14 članova Komisije, delegacijom Ureda za reviziju na najvišem nivou i nekoliko predstavnika civilnog društva, nešto sasvim drugo od saslušanja koje se vrši pred dva-tri člana Komisije. Da to ima sasvim drugačiji značaj i uticaj i na revidirane subjekte i na javnost, pa i na Vladu, čak i ovakvu kakva je.
Pritom, začuđuje i netransparentnost Komisije, u smislu odsustva čak i najava i izvještaja ili zapisnika sa njenih sjednica na njenoj i zvaničnim web stranicama domova Parlamenta. I odsustvo promocije čak i njenih izuzetno značajnih odluka ili organizovanih događaja – kao što su ova saslušanja, u čiju promociju i ukazivanje na značaj više energije i vremena troši jedna nevladina organizacija (CCI) nego sama Komisija i kompletan Parlament. Koji na svojim internetskim stranicama ima podatke o tome ko kojem rukovodiocu dolazi u posjetu ili kome oni ide u posjetu, ali nema ni riječi o četverodnevnom javnom saslušanju Federalnih institucija pred Parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju. Koje je, podsjetimo, počelo saslušanjem predstavnika Vlade u vezi sa revizorskim nalazima o Izvještaju o izvršenju budžeta Federacije.
To nekome nije dovoljno značajno? Pa, zaboga, logično bi bilo da je, osim kompletne Komisije, bar početku saslušanja prisustvovalo i kompletno rukovodstvo Parlamenta. Koje bi, na licu mjesta, medijima dalo izjavu da je nedolazak Premijera i ministrice finansija na to saslušanje – prvorazredni skandal. I još jedna u nizu Vladinih uvreda Parlamentu. Koji bi u razvijenoj demokratiji značio ekspresan kraj i političke i profesionalne karijere.
No, za početak, mogu li Parlament i njegova komisija pokazati bar malo više samopoštovanja i odgovornosti prema javnosti?
(N.N., Revizije info, 17.11.2021.)
