Međunarodni praznik rada ili Prvi maj je jedan od najrasprostranjenijih praznika na planeti. Slavi se u većini zemalja svijeta.
Proslava Prvog maja istorijski je vezana za štrajkaški pokret koji se razvio u SAD 1890-ih i veliki štrajk u Chicagu 1. maja 1886., na kojim je oko 40.000 nezadovoljnih radnika istaklo zahtjev o tri osmice – osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja.
Trebalo je proći nekoliko decenija dok su se radnici i radnice, prvenstveno u zapadnim demokratskim zemljama, djelovanjem sve jačih sindikata uspjeli izboriti za veća prava sporazumijevajući se sa poslodavcima uz posredovanje države.
Danas se Prvi maj u svijetu obilježava kroz različite vidove demonstracija i akcija kao dan borbe za osnovna ljudska prava svakog radnika i svake radnice ili jednostavno kao dan borbe za prava na život dostojan čovjeka. Borba za radna i ljudska prava, naime, traje još i danas.
45 godina vladavine komunista pacifiziralo je radnički pokret na postoru bivše nam države, a Prvi maj, od borbenog, pretvorilo u hedonistički praznik. Pa je i u istoriji BiH kao samostalne države – bez obzira na privatizacijsku pljačku, ogroman broj nezaposlenih, partitokratsku kontrolu nad radnim mjestima, niske plate, opštu nesigurnost, ugrožavanje elementanih prava i generalno loš položaj radnika – ovaj praznik bio poznatiji po okupljanju na izletištima i roštiljanju, nego po uličnim protestima i borbi za radnička prava.
Revizija se, u BiH, radničkim pravima bavi indirektno. Provjeravajući da li institucije i preduzeća poštuju zakonske i podzakonske akte, redovno provjeravaju i poštovanje zakona o radu, te kolektivnih ugovora. Odnosno, upozoravaju nadležne i javnost na njihovo kršenje. Na žalost, revizorske preporuke iz ove oblasti spadaju u one koje se najmanje poštuju i koje subjekti revizije, uključujući i institucije vlasti, uporno ignorišu. Bez ikakvih posljedica.
(Revizije info)
