Nema priče do insajderske.
Na posljednjem danu saslušanja pred Parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju Parlamenta FBiH u 2024. godini (16.12.), govorio je, između ostalih, posljednji direktor RMU Zenica, preduzeća u kliničkoj smrti, za koje se čeka da ga Vlada i Parlament, nakon 140 godina života, „isključe sa uređaja“.
“Ja se zovem Mensur Hukić, direktor sam Rudnika mrkog uglja “Zenica” od polovine sedmog mjeseca 2022. godine.”, započeo je u ispovjednom tonu.
Finansijska revizija koja je provedena, za 2023. godinu, i koja je rezultirala negativnim ocjenama i za finansijske izvještaje i za usklađenost sa zakonima i drugim propisima, i koja je bila povod za saslušanje pred Parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju, u Parlamentu FBiH, odnosila se na godinu u kojoj je on bio direktor. No, problemi koje je revizija detektovala su uglavnom naslijeđeni iz prethodnih godina i decenija i od prethodnih uprava i poratnih garnitura vlasti. Što je u svom izlaganju pokušao objasniti.
“Sve analize su ukazivale da je RMU “Zenica” još od 2009. godine naovamo u ozbiljnim poteškoćama zbog nedovoljnih prihoda da bi se izmirili svi prateći troškovi… Međutim, od 2018. godine i 2019. kada je RMU “Zenica” donio odluku da zatvori jedan proizvodni pogon, pogon Stranjani, tada je se u RMU “Zenica” desio značajniji pad i produktivnosti i motivacije i volje radnika za radom, što je prouzrokovalo, naravno, pad produktivnosti i pad prihoda.”
Opšti trend razočarenja političarima, njihovom nesposobnošću, sklonosti korupciji, pljačci, bogaćenju, njihovom socijalnom neosjetljivošću i sklonost uništavanju svega čega se dotaknu, te iz toga proizašlo beznađe i apatija, koji su upravo tih godina rezultirali stampedom radno sposobnog stanovništva iz zemlje, imao je svoj odraz i u rudnicima. Kojima je umjesto ozbiljnih mjera za izlazak iz krize ponuđeno da krše zakone, na štetu rudara. Prodajući im pritom to kao uslugu.
Vlada Federacije svojom uredbom omogućila je rudnicima u Koncernu EP BiH da se isplaćuje plata bez uplate doprinosa.
“Ja sam 20 godina radio u realnom sektoru i prvo sam morao uplatiti doprinose, pa onda platu. Kad sam ovdje došao, kaže: “Ne mora se”. Pa, vidite… OK, ne mora se. Ali to znamo svi da nije ispravno.”, prokomentarisao je Hukić.
I ne samo da nije ispravno, nego je, pored svih drugih stvorilo i novi problem. Jer je zabijanje glave u pijesak i ostavljanje problema za “sutra” u jednom trenutku eskaliralo, postavši “kap koja je prelila čašu”.
“Tada su uslijedile velike tužbe radnika za neuplaćene doprinose, jer RMU “Zenica” od 2009. godine do današnjeg dana ne uplaćuje doprinose na plate.”, kaže Hukić. I pojašnjava epilog:
“Rudnik “Zenica”, od polovine 2022. godine, kad sam došao, do perioda finansijske konsolidacije, u koju je rudnik ušao početkom četvrtog mjeseca 2024., za svaki mjesec je imao više blokada računa po osnovu doprinosa na platu po tužbama radnika, nego što su to obaveze konkretno za platu. Naravno, znatno više i od doprinosa za tekući mjesec.”
Dakle usluga je bila “medvjeđa”. I stigla na naplatu.
“Tako da je Rudnik u proteklom periodu radio na principu: Ostvari prihoda što možeš, ostalo… od vladajućeg društva smo dobijali pozajmice. Naravno, dugoročne kredite.”, otvoren je direktor.
Pojašnjava da je sa novom vladom Federacije i upravom Elektroprivrede, dogovorio reorganizaciju i sistematizaciju u Rudniku, kao posljednji pokušaj njegovog spasavanja, ali da preduzete aktivnosti nisu rezultirale pozitivnim ishodom, odnosno dovoljnom proizvodnjom da bi se obezbjedilo normalnije poslovanje.
No, prava šansa, zapravo, rudarima i Rudniku “Zenica” nije ni pružena. Umjesto ozbiljnog programa i ulaganja Vlade, sa jasnom vizijom, rudarima su data – tri mjeseca da sami postignu čudo.
No, pošto ovo nije holivudski film sa happy endom, nego bosanski socijalni horror (a nije ni Međugorje, nego Raspotočje), ishod je u startu bio jasan.
U aprilu mjesecu 2024. godine donesena je odluka o “finansijskoj konsolidaciji RMU “Zenica””, odnosno, donešena je odluka o pripremenoj obustavi rudarskih radova i – Rudnik mrkog uglja “Zenica” danas je u fazi zatvaranja.
Još uvijek radi tek oko 200 radnika, jer po Zakonu o rudarstvu mora biti obezbijeđen nadzor i praćenje dvije metanske jame do aktivnosti zatvaranja, za koja se moraju obezbijediti odgovarajuća sredstva. Ostali su na privremenom prekidu rada po Zakonu o radu i za to primaju minimalnu naknadu.
“Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije je u petom mjesecu formiralo komisiju koja je sačinila prijedlog Zakona o zatvaranju Rudnik mrkog uglja “Zenica” i koliko imam informacije, taj zakon je u parlamentarnoj proceduri. Paralelno se radi na nekom kreditu svjetske banke u kojem će značajan dio bi trebalo da pripadne i Rudnik mrkog uglja “Zenica” za zbrinjavanje radnika.”, kaže Hukić.
Odgovarajući na nalaze i zaključke revizije direktor Hukić je objasnio da para nije nedostajalo samo za plate i doprinose za radnike. Nego i za izvršavanje poslovnih i zakonskih obaveza. Hukić se, naime, bespogovorno složio sa većinom revizorskih primjedbi, odgovarajući da se propusti nisu desili zbog neupućenosti ili neznanja. Nego da naprosto nije bilo para.
“Na prvo pitanje, vezano za ocjenu vrijednosti nekog sredstva, je li umanjena ili nije, Rudnik mrkog uglja “Zenica”, obzirom da je u takvoj finansijskoj bio situaciji, nažalost nije mogao da izdvoji sredstva da se izvrši procjena. Znamo mi da to treba uraditi. Međutim, nismo bili u mogućnosti da se izvrši procjena imovine i osnovnih sredstava kako bi se ona i knjigovodstveno evidentirala…”, naveo je Hukić jedan od primjera propusta koji su bili rezultat nedostatka sredstava.
Primjedba revizora u vezi dugoročne imovine namjenjene prodaji, rezultirala je odgovorom iz koga se isčitava da je politika “zabijanja glave u pijesak” i dalje prisutna i u Vladi i u Elektroprivredi.
“To je problem koji je mene zatekao dolaskom na poziciju direktora i u prvom mjesecu sam rekao: Šta ćemo sa tim površinskim kopom Mošćanica?
Taj površinski kop nije proradio od ratnih dešavanja naovamo. Činjenica je da je u njeg’ uloženo 146 miliona 245 hiljada maraka i nešto, međutim sve je to mahom devastirano.
Tada sam pitao, prvo, zašto se nije obračunavala amortizacija. Druga stvar, zašto se to danas ne pokrene? Da se napravi procjena. Ta procjena koštaće mnogo sredstava. Velika je to imovina, prilično je to složeno. Međutim, do dan danas, evo, ja sam u ovoj godini od vladajućeg društva (EP BiH – op.a) u pisanoj formi tražio odgovor ili njihov stav vezano za ovu imovinu, da li da pokrenem aktivnosti, da se izvrši procjena te imovine, da se ona svede na realne vrijednosti i da se napravi plan prodaje, da se izvrši prodaja.
Još uvijek nisam dobio odgovor. A znam i zašto.
Zato što svi znamo da je ovo 146 miliona, da ne kažem, velika većina ovoga bi se morala proknjižiti kao gubitak i da bi to bio gubitak u konsolidiranom izvještaju vladajućeg društva, a da to… neće… mislim, ne ide to u prilog nikome.”
Bolje je živjeti u laži? Tj. u mjehuru od sapunice. Valjda kontaju kad Dodiku to toliko dugo uspjeva, valjda će i nama.
Da ne analiziramo još jednu entitetsku sličnost – da se čak izgovori da je u nešto (navodno) uloženo 146 miliona ali da je to “mahom devastirano” i da na to (svo ovo vrijeme) ne reaguje ni jedno tužilaštvo??? (Ma šta zna dijete šta je 146 miliona) I ne zapita se prvo ko je sve bio “dobar” u startu i koliko je zaista para uloženo, a onda ko je devastirao to što je koštalo toliko para i ko je odgovoran što se to desilo.
Aktuelna situacija je još u 2023. poslovanje činila gotovo nemogućim.
“Preteško je surađivati ili raditi. I dok je Rudnik “Zenica” radio, na tenderu se pojavi jedan ili nijedan ili eventualno dva dobavljača. Jednostavno, dobavljači nemaju interesa da surađuju sa Rudnikom mrkog uglja “Zenica”. Nisu imali, a pogotovo sad.
Ulaskom u finansijsku konsolidaciju dobavljači ne mogu ni tužbom, ni blokadom računa da naplate svoje potraživanje. Tako da sam zamolio radnu grupu i otišao je kao prijedlog da se obaveze prema dobavljačima izmire. Zašto? Dobavljači Rudnika mrkog uglja “Zenica” su dobavljači Koncerna Elektroprivrede. Ja mislim da je jako bitno, da se ne smije ugroziti lanac dobavljača Koncerna Elektroprivrede, jer će se ugrozit i Koncern. Jer ni jedan dobavljač nije samo dobavljač Rudnika mrkog uglja “Zenica”., upozorava direktor Hukić.
Gašenjem RMU “Zenica” rastu apetiti “građevinske mafije” koja je već pokazala interes za neke lokacije u posjedu Rudnika. Problem će možda biti u “nesređenim papirima”.
“Nekretnine, generalno, u gradu Zenica, to je, da ne kažem, haotično stajanje… Postoji nepodudaranje između starog i novog premjera, između podataka iz katastra i ze-ka,… Tako da je to, kako za Rudnik “Zenica”, tako i za druga pravna lica, a vjerujem i fizička u Zenici, ozbiljan problem. Mi smo se obraćali Gradu Zenica da pokrenemo te aktivnosti, da jednostavno to svedemo, da znamo šta jeste. Mnogo imovine Rudnika “Zenica” i “Željezare Zenica” je prepleteno. Katastarski jedno je na Rudniku, a gruntovno je na Željezari. Ili obrnuto. Ali je to preozbiljan problem i veliki posao, jako to sporo ide u Gradu Zenica.”, kaže Hukić.
Indikativni za stanje ne samo u Rudniku, nego u čitavom društvu, su bile konstatacije direktora da na neka pitanja jednostavno nema odgovora, iako ih je pokušao saznati.
“Pošto sam ja dvije i po godine na rudniku prethodnici koji su trebali to da urade – bivši direktori ili sekretari koji su nosili te poslove – otišli su ili su u penziji, jednostavno nisam mogao nikoga da pitam. Koga god da pitam ne znaju zašto nije, tako da zaista ne mogu da odgovorim na to.”
Možda jedina ozbiljna zamjerka na izlaganje direktora Hukića, na saslušanju pred Parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju je to da iako je detektovao razne probleme, nije odgovornost za njih smjestio eksplicitno ni u vlast ni u Elektroprivredu. Ali je izrazio nezadovoljstvo radnicima.
“Ovi ostali popisi imovine, zašto nije odrađeno – nemam odgovora. Zato što ovo pokazuje neodgovornost popisne komisije. Fakat je se popis radio u vrijeme radničkog neposluha i… moram da vam prenesem svoje utiske:
Radnici Rudnika mrkog uglja “Zenica” su bezvoljni. Nemaju nikakvog motiva, ni želje da rade. Da su im uplaćeni doprinosi, sve i jedan radnik danas bi otišao iz Rudnika “Zenica”. Tako da je vrlo teško u takvim uslovima, bilo šta. Evo, što sam ja došao sam? Zato što ih sve “boli stomak”. Sve ih “boli stomak” i ja došao sam.”
Mislim… OK. Ali jel se neko stvarno čudi i pita zašto su ti ljudi bezvoljni? I zašto (za razliku od direktora, koji nije pred penzijom i još bi negdje radio nakon Rudnika) nemaju nikakve volje da učestvuju u igrokazima vlasti. Koja (da zanemarimo nesposobnost i ljenost), birokratizirana i dehumanizirana do bola, bi njihovu tragediju smjestila u 40 planirnih minuta saslušanja, s prekidanjem i požurivanjem, akcentima na nebitnom i komentarima da oni “nemaju vremena”.
Pri čemu im ni u jednom trenutku ne bi palo napamet da saslušavaju pogrešne ljude. Jer se za propast RMU “Zenica” (i tolikih sličnih) ne saslušava radnike, nego ministre i premijere.
(S.Š., Antikorupcija / Revizije info)
