4 i po godine je od kako je Ured za reviziju institucija u FBiH objavio izvještaj o provedenoj reviziji učinka „Aktivnosti nadležnih institucija u Federaciji BiH na smanjenju zagađenosti zraka“, konstatovavši katastrofalno stanje i ponuduvši neke preporuka za njegovo poboljšanje.
Vlast, u međuvremenu, nije uradila ništa značajno tim povodom. Naprotiv, posljednje zelene površine u Sarajevu, recimo, spašavaju građani, predvođeni eko-aktivistima. Bez njih bi npr. park šuma “Crni Vrh”, jedna od rijetkih preživjelih zelenih površina u gradu i dragocjeni proizvođač kiseonika, bila (potpuno) posječena a na njenom mjestu “zasađan” kompleks betonskih stambenih objekata za bogataše, sa lijepim pogledom na grad koji se guši.
No, to su ipak male pobjede (koje su, pored aktivizma, podrazumijevale da se na mjestima odlučivanja potrefi neko iole normalan, ko je, umjesto kratkoročne koristi i fokusiranosti na novac, bio otvoren za argumente eko-aktista i shvatanje dugorečne štete koja bi se sječom i betoniranjem i asfaltiranjem šume desila).
Mnogo je više, mnogo su veći i mnogo skuplje koštaju (u zdravlju građana) loši potezi. Kao što je višedecenijsko suicidalno dozvoljavanje gradnje pregrada za normalno cirkulisanje vazduha u kotlini, u vidu betonskih stambenih mastodonata, tolerisanje bespravne gradnje, neshvatanja potrebe širenja zelenih površina i povećanja broja parkova po gradu, nemjesto njihovog “iskorjenjivanja”. Itd.
Klučni problem, osim pohlepe i korupcije, je kolektivno zabijanje glave u pijesak, od strane političara i svođenje njihovih aktivnosti, u kontekstu zagađenja zraka, na molitve da agonija kroz koju prolaze građani (kojima se savjetuje da ne izlaze iz svojih domova, jer je zrak izuzetno štetan po zdravlje) traje što kraće. Odnosno da se, uz pomoć prirodnih sila, završi prije nego što im počnu postavljati neugodna pitanja. Dakle, prije nego “zrak” postane opasan po njih, tj. njihov opstanak na vlasti.
Naravno da ovo nije problem koji se može adresirati samo aktuelnoj vlasti. Ali to što traje desetljećima, ne amnestira aktuelnu vlast od odgovornosti za njihovo nečinjenje. Ili za nastavak lošeg činjenja i korupcije.
A da se ništa konkretno ne radi na rješavanju ovog problema, upozoravaju i zdravstveni radnici, suočeni sa povećanim brojem oboljelih od bolesti disajnih organa i kardiovaskularnog sistema, s naglaskom na djecu, trudnice, stare i hronične bolesnike, kojim se savjetuje bježanje iz zagađenih gradova.
Upozoravaju i stručnjaci, koji su detektovali ključne probleme i imaju konkretna rješenja, koja, međutim, vlast izbjegava, jer su, u skladu sa veličinom problema, ozbiljna, dugoročna i – “skupa”. (U zemlji u kojoj su ljudski životi jeftini. Oni “običnih građana”, naravno.)
A upozoravali su i revizori. Iz oba entiteta.
Osim hronične neefikasnosti institucija, Federalni su revizori, dakle, prije četiri i po godine, ukazali na činjenicu da ne postoji čak ni odgovarajući regulatorni okvir za smanjenje zagađenosti, usklađen sa EU zakonodavstvom iz oblasti zaštite životne sredine, da su postojeći propisi nedorečeni, da nadležne institucije nisu osigurale čak ni sveobuhvatno praćenje kvaliteta vazduha, pouzdane podatke o emisijama pojedinih zagađivača, a o efikasnom planiranju i realizaciji mjera za smanjenje zagađenosti, te odgovarajućem inspekcijskom nadzoru nad zagađivačima, da ne govorimo. Kao ni o efikasnom sistemu informisanja građana o tome kako mogu zaštiti zdravlje u kriznim situacijama.
Na osnovu rezultata provedene revizije zaključeno je da „postoji značajan prostor za unapređenje aktivnosti nadležnih institucija na smanjenju zagađenosti vazduha u FBiH“. Što je, zapravo, eufemizam, za stanje u kome ne postoje ni elementarni uslovi za zaštitu stanovništva.
Dvije i po godine nakon provedene revizije i objavljenog izvještaja, revizori su se, u martu 2022., vratili ovoj temi, da provjere realizaciju datih preporuka. No mogli su samo da konstatuju da do poboljšanja stanja nije došlo.
Niti može, sa ovakvim odnosom vlasti.
A isto vrijedi i za drugi entitet, čiji su revizori u julu 2020. godine objavili izvještaj o provedenoj reviziji učinka “Funkcionisanje sistema zaštite životne sredine”, čiji su rezultat bili identično porazni kao i oni iz pomenutog Federalnog izvještaja. I govorili su u prilog zaključku da vlast ne radi svoj posao i da to ni ne zna.
Revizori su posebno akcentirali činjenicu da je Strategijom zaštite prirode, usvojenom 2011. godine, kao jedan od prioritetnih ciljeva naglašeno smanjenje efekata zagađenja životne sredine na biodiverzitet i gubitak staništa. Projektovano je da će se zaštititi oko 15% teritorije Republike Srpske. Nalazi revizije, međutim, pokazali su da je do kraja 2019. godine zaštićeno tek – 1,3%.
“Neophodno je istaći da je zdrav okoliš preduslov za kvalitetan život i očuvanje zdravlja Ijudi. Pravo na zdravu okolinu jedno je od osnovnih ljudskih prava.”, upozorio je, svojevremeno, generalni revizor Ureda za reviziju institucija u FBiH, Dževad Nekić.
(N.N., Revizije info)
