Pojedine institucije u Republici Srpskoj godinama svjesno krše zakon i ignorišu preporuke Glavne službe za reviziju javnog sektora znajući da zbog toga neće odgovarati.
Uzrok njihovog ponašanja može se naći u lošim i nedorečenim zakonskim rješenjima, kao i u nedostatku volje i sankcija čega su oni koji su predmet kontrole svjesni i to obilato koriste, odnosno zloupotrebljavaju.
Lanac odgovornosti često puca na nekoliko mjesta i ukoliko se ne napravi zaokret, revizija u Srpskoj bi mogla da postane tek puka formalnost, upozoravaju upućeni.
Jedan od najočiglednijih primjera kršenja zakona za koji godinama ne postoji reakcija nadležnih može se vidjeti u Republičkoj upravi za geodetsko i imovinsko-pravne poslove (RUGIP).
Naime, RUGIP pod izgovorom povećanog obima posla zapošljava radnike, a onda im nezakonito i bez osnova produžava ugovore.
Zakonom o državnim službenicima je propisano da se radni odnos može zasnovati na određeno vrijeme zbog povećanog obima posla najduže do šest mjeseci, što uprava ne poštuje.
Podaci do kojih su revizori došli pokazuju kako je ukupno 91 državni službenik i namještenik u prošloj godini zaposlen po tom osnovu, ali duže od šest mjeseci te da su pojedini radnici više puta dobili takav ugovor.
Problem sa zakonom postoji i kod internih premještanja radnika.
Naime, po zakonu državni službenik i namještenik može biti privremeno raspoređen na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, bez njegove saglasnosti, zbog potreba posla ili povećanog obima posla najduže do šest mjeseci u toku dvije godine.
U RUGIP-u je tokom prošle godine čak 59 radnika bilo raspoređeno na drugo mjesto, duže nego što je predviđeno zakonom.
Prethodno navedeno je postalo negativan obrazac ponašanja u posljednje četiri godine, a daljim ignorisanjem da se ispravi ova greška postavlja se pitanje svrsishodnosti revizorskog izvještaja, ali i cijele službe uopšte.
Tako je u ovoj upravi konstantnim kršenjem zakona napravljena atmosfera u kojoj niko od radnika nije siguran na kojoj je poziciji i šta će raditi narednog dana.
Naime, 2019. godine je 114 radnika bilo zaposleno na određeno duže od šest mjeseci, dok je 49 radnika bilo raspoređeno na duge pozicije takođe duže od pola godine, što opet nije u skladu sa propisima.
Ista priča bila je i 2018. i 2017. godine. Na period duži od šest mjeseci, a bez zakonskog osnova, zaposleno je 116 ljudi s tim da nije bilo premještaja koji su u suprotnosti sa zakonom.
Zanimljivo je i to da RUGIP prošle godine uz budžetski zahtjev nije dostavio kadrovski plan što su primijetili i revizori koji traže da se ova dva akta dostavljaju zajedno.
Iako revizori ukazuju na kršenje zakona, u RUGIP-u to negiraju. Tvrde kako imaju pravo da zapošljavaju na određeno i duže od šest mjeseci na projektima koje im odobri Vlada RS.
„RUGIP zapošljava radnike prema potrebama projekata koji traju određeno vrijeme, kao što su osnivanje katastra nepokretnosti, eksproprijacija za potrebe izgradnje auto-pta i slično, a koje je Narodna skupština Republike Srpske posebnim zakonima utvrdila kao projekte od opšteg interesa“, navodi se u njihovom odgovoru na upit CAPITAL-a.
Vlada Srpske lider u nesprovođenju preporuka
Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske već duže vrijeme vodi registar datih preporuka koji pokazuje kako ih najmanje provodi Vlada i njena ministarstva, a koji su očigledno bili reper svojim ustanovama, institucijama i preduzećima.
Tako se u registru navodi kako ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite od 2013. godine nije sprovelo čak 32 preporuke koje su im dali revizori.
Između ostalog, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Duško Milunović nije propisao uslove i način trošenja reprezentacije, javne nabavke nije uskladio sa zakonom, a novac od grantova nije trošio u skladu sa propisima i pravilima. Bar tako stoji u registru.
Kada su ostali u pitanju, u Ministarstvu energetike i rudarstva ne sprovode 16 preporuka, a u Ministarstvu finansija, Ministarstvu prosvjete i kulture te Ministarstvu porodice, omladine i sporta imaju po 14 preporuka na koje se nisu ni osvrnuli. Bar ako je vjerovati registru preporuka.
Revizori su Ministarstvu porodice omladine i sporta godinama skretali pažnju na vrednovanje projekata, kao i na nadzor za dodjelu grantova sportskim organizacijama.
U ovom ministarstvu kažu kako su taj problem konačno riješili ove godine.
„Usvajanjem novog Zakona o sportu i izradom 14 podzakonskih akata ova preporuka je realizovana. Ovim aktima će se uvesti više reda u rad sportskih organizacija, obezbijediti preciznije vrednovanje njihovog rada i rezultata te kontrola namjenskog utroška dodijeljenih budžetskih sredstava“, poručuju iz ovog ministarstva.
Dodaju kako rade i na ostalim preporukama, što će biti vidljivo krajem godine kada će, kako tvrde, biti realizovane.
Generalno, Glavna služba za reviziju Republike Srpske je od 2013. godine dala 4.252 preporuke od kojih je u potpunosti provedeno njih 1.591, dok 576 nije uopšte.
Ono što je zanimljivo jeste da od ukupnog broja izdatih preporuka skoro 1.500 nije provjereno od strane revizora, prije svega zbog ograničenog kadrovskog kapaciteta službe.
Tako, na primjer, u Ministarstvu prosvjete i kulture tvrde kako su sve preporuke koje su dobili sproveli iako registar pokazuje drugačije.
„Zabrinjavajuće je da gotovo svaki treći subjekt nije proveo ili je u neznatnoj mjeri proveo date preporuke. Značajan je broj i onih subjekata kod kojih su preporuke provedne ‘nadpolovično’, ali ipak ne u mjeri da se mogu smatrati u potpunosti provedenim“, navodi se u godišnjem revizorskom izvještaju koji će uskoro biti razmatran na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske.
Preporuke nisu obavezujuće niti nalogodavne
Međutim, kada se u obzir uzme činjenica da je rijetko ko u Republici Srpskoj bio kažnjen zato što nije provodio preporuke revizora, jasno je zašto se u upravi RUGIP-a ovako neodgovorno ponašaju.
„Preporuke koje revizori daju subjektima iz javnog sektora nisu naredbodavne ili nalogodavne i za neprovođenje preporuka subjekti i odgovorna lica zakonski ne snose prekršajne, krivične ili bilo koje druge sankcije“, odgovor je Glavne službe za reviziju javnog sektora u Republici Srpskoj koji puno toga otkriva kada je ovaj problem u pitanju.
A kako neprovođenje preporuka nije definisano kao kršenje zakona, prijavljivanje tužilaštvu ovakvih pojava nije svrsishodno.
Iz ove institucije smatraju kako bi Narodna skupština RS svojim aktima trebalo da utvrdi obavezu i odgovornost za sprovođenje preporuka ili, kada je riječ o preduzećima i akcionarskim društvima, nadzorni odbori i skupštine akcionara.
„Na taj način bi ti organi mogli i trebali da pozovu na odgovornost zbog eventualnog neprovođenja preporuka. Glavna služba za reviziju naknadnim pregledima utvrđuje da li su preporuke provedene ili nisu i o tome javno izvještava“, kazali su oni.
I sami su svjesni da je njihov rad i trud uzaludan ukoliko ih vlast ne koristi kao mehanizam za uspostavljanje i kontrolu zakonitosti.
„Efektivnost, uloga i značaj jedne vrhovne revizorske institucije, pa tako i Glavne službe za reviziju, ogledaju se u tome da organi zakonodavne i izvršne vlasti koriste informacije dobijene iz revizorskih izvještaja“, zaključuju revizori.
U Transparency internationalu smatraju kako Vlada Republike Srpske godinama pokušava kontrolisati Glavnu službu za reviziju. Neki primjeri, smatraju oni, možda pokazuju kako je Vlada u tome i uspjela.
„Okolnosti pod kojima je smijenjen bivši glavni revizor Duško Šnjegota 2017. godine zbog izvještaja koji se vlastima nije svidio jasno ukazuju da je vlast na neki način htjela tu instituciju staviti pod kontrolu. Nedavno pojavljivanje glavnog revizora na stranačkom skupu je poseban skandal iako je to u javnosti, koliko vidimo, prošlo neprimijećeno, jer su se i građani očigledno pomirili sa tom činjenicom“, kaže portparol TI Srđan Traljić.
Prema njegovim riječima, revizorski izvještaji su i dalje jedan od najboljih instrumenata preko kojih se mogu uočiti ozbiljna krivična djela.
„Što se tiče revizora – oni moraju biti saveznici i medija i cjelokupne javnosti, jer jedini imaju uvid u neke stvari. Zato je važno da ukazujemo na potrebu njihove nezavisnosti i nepristrasnosti“, zaključuje Traljić.
Odbor politizovan, a njegov rad sveden na formu
Pri Narodnoj skupštini Republike Srpske radi i djeluje Odbor za reviziju koji bi, prema ocjeni mnogih, trebao da ima aktivniju ulogu kada je riječ o revizorskim izvještajima i onome na šta u njima revizori ukazuju s obzirom na svoja ovlašćenja.
Oni, na primjer, imaju mehanizam da za određenu instituciju koja je bila predmet revizije predlože smanjenje budžeta ukoliko se uspostavi da ne poštuju zakone.
To se najbolje vidjelo u septembru prošle godine kada se na sjednici našao negativan revizorski izvještaj Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF) za 2018. godinu.
Naime, svaki negativan revizorski izvještaj u skladu sa poslovnikom o radu Odbora trebao bi biti proslijeđen NSRS na razmatranje. U ovom slučaju to se nije desilo.
Iako je predsjednik Odbora Tomica Stojanović to predložio, njegov prijedlog je odbijen sa četiri glasa protiv. Tačnije, preglasan je.
„Smatrajući da se na ovaj način krši poslovnik Narodne skupštine, dopisom sam se obratio predsjedniku skupštine, upoznao ga sa stavom većine članova odbora, a to je da se ovaj izvještaj ne uputi na razmatranje. Podsjetio sam ga na odredbe poslovnika da se negativni izvještaji upućuju skupštini. U dopisu sam tražio da autoritetom svoje funkcije obezbijedi poštovanje Poslovnika, ali se po ovom pitanju dalje nije ništa dešavalo“, kaže Stojanović u izjavi za CAPITAL.
Šta je navelo pojedine članove odbora da prekrše poslovnik i spriječe diskusiju u poslaničkim klupama – znaju samo oni.
Stojanović, poslanik opozicionog SDS-a, i u novembru 2019. godine predložio je da se uradi ocjena profesionalnog rada Glavne službe za reviziju javnog sektora. Članovi Odbora koji čine skupštinsku poziciju su i taj prijedlog odbacili.
Problemi su se nastavili i ove godine. Na zadnjoj sjednici u junu na dnevnom redu je bio zahtjev za posebnom revizijom Lutrije Republike Srpske i Investiciono-razvojne banke i fondova. Međutim, dva člana odbora su jednostavno izašla napolje, samim tim nije postojao kvorum za dalji rad.
U svakom slučaju, integritet odbora je ozbiljno narušen, a njegov rad sveden na formu. Podaci koje je prikupio Centar civilnih inicijativa (CCI) pokazuju kako se Odbor za reviziju i ne trudi previše.
Na ne tako čestim zasjedanjima članovi se zadržavaju u prosjeku manje od jednog školskog časa. Od kraja 2018. do prošle godine održano je osam sjednica i utrošeno oko pet i po časova rada.
„Odbor za reviziju, tačnije članovi Odbora i u aktuelnom i u prethodnim mandatima kao da ne percipiraju značaj i snagu Odbora koji može i treba imati u javnosti. Utisak je da ne koriste mehanizme koje imaju, kroz Poslovnik i Smjernice o radu Odbora”, smatraju u CCI u svom ranijem izvještaju.
Institucije ipak reagovale
Iako negativan izvještaj APIF-a nije došao pred poslanike u Narodnoj skupštini RS, institucije su ipak reagovale.
To je jedan od rijetkih primjera koji bi mogao da bude reper u budućem ponašanju.
Naime, ovaj izvještaj bio je povod banjalučkoj policiji da direktoricu Jelenu Ćetković prijave Okružnom javnom tužilaštvu zbog sumnje da je zloupotrebom položaja oštetila Agenciju za četvrt miliona maraka.
Ona je, kako su utvrdili revizori, četiri godine primala uvećanu platu za koju nije imala saglasnost Upravnog odbora zbog čega će Agenciji morati vratiti višak isplaćenog novca.
„Postoji sumnja da je postupala suprotno preporukama i mišljenju Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske te je na taj način kao odgovorno lice agencije neizvršenjem svoje dužnosti pribavila sebi ili drugom korist i time oštetila Agenciju za iznos od 256.698KM“, stajalo je tada u policijskom saopštenju za medije.
Nakon prijave nadležnom tužilaštvu Ćetkovićeva je smijenjena u aprilu ove godine. Sve navode vezane za nezakonito poslovanje je negirala.
Rade li revizori uzalud?
Bez obzira na to što se preporuke revizora često ne poštuju i što niko na tome ne insistira, na mehanizam revizije u Republici Srpskoj se troše milioni maraka iz zajedničke kase koju pune građani.
Takođe, nipodaštava se rad svih zaposlenih u Glavnoj službi za reviziju.
Primjera radi, jednu finansijsku reviziju koja u domaćem zakonodavnom okviru obuhvata reviziju finansijskih izvještaja i reviziju usklađenosti provode dvočlani i tročlani timovi koji na nju potroše i nekoliko sedmica rada.
