Podsjećanja

Podsjećanja (XII 2020.) – DŽEVAD NEKIĆ: “JEDNOSTAVNO NAM JE POTREBNO VIŠE ONIH KOJI ŽELE PROMJENE I NIJE IH STRAH POKRENUTI IH, NEGO ONIH KOJIMA OVAKVA SITUACIJA POGODUJE”

U redovnoj nedeljnoj rubrici Podsjećanja, objavljujemo intervju sa Generalnim revizorom Ureda za reviziju institucija u FBiH Dževadom Nekićem, prvobitno objavljen na portalima Revizije info i Antikorupcija, početkom decembra 2020. godine. U obimnom intervjuu, naš urednik i Generalni revizor Nekić „pretresli“ su sva značajna pitanja vezana za reviziju u FBiH. Od rezultata rada i uslova u kojim su ostvareni, preko opstrukcija i ignorisanja od strane vlasti, neprobojnog bedema koji vladajuće stranke grade oko svojih kadrova, do suočavanja sa ocjenama o besmislenosti revizije, rezigniranih građana, odnosno plaćanja za tuđe grijehe, neodgovornost i nerad. ''Revizija se moža posmatrati kao utrka sa štafetom, gdje nije dovoljno da prvi takmičar istrči najbrže, pobjeda se postiže kao rezultat svih učesnika, odnosno timskog rada'', kaže gospodin Nekić, aludirajući na činjenicu da uspjeh i društvena korist od revizije zavisi i od drugih institucija sistema, a ne samo od rada Ureda. No, šta kada svi takmičari u timu nisu podjednako zainteresovani za pobjedu? Ili ako se neki od njih, u stvari, klade na poraz?

GENERALNI REVIZOR KOJI NIKADA NIJE BIO POZVAN DA SE OBRATI PARLAMENTU

R&A: Dvadesetu godišnjicu Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH dočekujete u godini kojoj prethodi period, dosad najradikalnijeg, višegodišnjeg institucionalnog obesmišljavanja rada Ureda. Mislim prije svega na odnos Parlamenta i činjenicu da parlamentarna komisija za reviziju nije radila više od dvije i po godine i da Parlament nije razmatrao vaše izvještaje o provedenoj finansijskoj reviziji ni za 2017., ni za 2018., ni za 2019. Njih preko 250, računamo li i izvještaje o revizijama učinka. Kako gledate na sve to? S obzirom na činjenicu da revizija nije sama sebi svrha. I da vam je, praktično, ostvarenje vaše društvene uloge i projektovanog cilja ako ne u potpunosti onemogućeno, a ono u značajnoj mjeri otežano?

NEKIĆ: Ured za reviziju funkcioniše u tzv. parlamentarnom modelu, odnosno sistemu parlamentarne odgovornosti, za razliku od ureda u zemljama okruženja koji su uspostavljeni kao revizorski sudovi ili kao kolegijalna tijela.
U ovakvom sistemu Ured za reviziju služi kao objektivan i pouzdan izvor informacija Parlamentu FBiH, odnosno zakonodavnim organima nižih nivoa vlasti, koji dalje trebaju da, u skladu sa svojim nadležnostima, na osnovu nalaza i datih preporuka iz revizorskih izvještaja, poduzmu odgovarajuće mjere i traže odgovornost za nezakonito, neefikasno i netransparentno trošenje javnih sredstava. To bi trebao biti epilog u cijeloj priči parlamentarnog modela, jer uloga Ureda je da izvrši revizije i ukaže na slabosti i nedostatke, a ne da sankcioniše.
Svakako da je u odsustvu parlamentarnog učešća Uredu za reviziju teže postići prave efekte i rezultate, jer, kao što kažete, revizija nije sama sebi svrha, niti Ured može djelovati samostalno, već je samo jedna od institucija u lancu koja treba da doprinese većoj javnoj odgovornosti i efikasnijem upravljanju javnim sredstvima. Lanac je čvrst onoliko koliko je čvrsta njegova najslabija karika.
Očigledno je da je u ovom lancu Parlament možda bio najslabija karika jer nije blagovremeno imenovao Komisiju niti osigurao razmatranje izvještaja, a upravo Parlament obavlja zakonodavnu, nadzornu i reprezentativnu funkciju, te na taj način treba imati ključnu ulogu u osiguranju dobrog javnog upravljanja i promovisanja vladavine prava. Ova dva ključna pojma nisu samo metafore niti luksuz, već nužne potrebe u našem društvu koje teži ka Euroatlantskim integracijama i održivom razvoju.
Neformiranje Komisije u protekle dvije godine nije ugrozilo niti dovelo u pitanje rad Ureda, jer smo kontinuirano radili u skladu s datim mandatom. Blagovremeno i odgovorno smo obavljali revizije i izvještavali nadležne institucije, te informisali javnost o rezultatima provedenih revizija.
Ali, kao što kažete, nepostojanje Komisije sigurno je uticalo na postizanje manjih efekata, što se vidi u slabijoj implementaciji preporuka, jer parlamentarni sistem u kojem treba da funkcioniše Ured nije bio uspostavljen.
Bez prisustva parlamentarnog nadzora, odgovorni u institucijama nemaju motivacije da samostalno i odgovorno poduzmu potrebne aktivnosti, znajući da neće snositi posljedice.

Lanac je čvrst onoliko koliko je čvrsta njegova najslabija karika. Očigledno je da je u ovom lancu Parlament možda bio najslabija karika.

R&A: Ne samo da Komisija nije 2 i po godine održala sjednicu i da Parlament nije razmatrao rezultate vašeg trogodišnjeg rada nego je vama, kao Generalnom revizoru, u više navrata odbijeno da vam se da prilika da se obratite poslanicima. U čemu je stvar? Nekom ste se baš zamjerili ili se radilo o pokušaju izbjegavanja suočavanja sa stvarnošću, odnosno kritikom za koju su pretpostavljali da ćete im je uputiti? Ili je to možda samo segment priče o vlasti koja se konstantno bavi samom sobom i svojim unutrašnjim problemima, pa nema vremena za ono što bi joj, zapravo, trebao biti posao?

NEKIĆ: Svi zaposlenici u javnom sektoru prije svega imaju obavezu prema građanima, da odgovorno rade posao koji im je povjeren, stoga  u profesionalnim odnosima tu nema, ili bar ne bi trebalo biti, mjesta ličnom zamjeranju.
Ja, kao generalni revizor, radim svoj posao profesionalno i odgovorno. Revizorska struka se zasniva isključivo na profesionalnim revizorskim standardima, računovodstvenim standardima i standardima za vrhovne revizorske institucije (opšteprihvaćeni izraz za revizorske institucije koje vrše eksternu reviziju javnog sektora – op.ur.), i tu se nema sta ‘zamjeriti’.
Naša revizorska mišljenja, doduše, ukazuju na to da smo možda najdosljedniji i najstrožiji u primjeni standarda jer imamo najveći broj mišljenja s kvalifikacijom (nepozitivnih – op.ur.) u odnosu na druge vrhovne revizorske institucije (VRI).
Što se tiče obraćanja generalnog revizora Parlamentu, mogu reći da nikada nisam bio pozvan kao generalni revizor Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH da se obratim i prezentiram nalaze revizije. Takav institucionalni odnos dovodi u pitanje javnu odgovornost najvišeg zakonodavnog organa i  njegov indolentan odnos prema instituciji revizije.
Smatram da bi obraćanje generalnog revizora Parlamentu Federacije BiH bila dobra praksa i kod nas, kao što je i kod ostalih VRI, ako ništa bar da se prezentiraju nalazi revizije Izvještaja o izvršenju Budžeta FBiH kao konsolidovanog izvještaja i Godišnjeg izvještaja najvažnijih nalaza i preporuka u kojem su sublimirane sve izvršene revizije u protekloj godini.

Naša revizorska mišljenja ukazuju na to da smo možda najdosljedniji i najstrožiji u primjeni standarda.

R&A: Predsjedavajući Predstavničkog doma, svojevremeno je, novinarima koji su, zbog stalnog odugovlačenja sa formiranjem Komisije, pitali jel postoji neki problem u vezi s tim, odgovorio: “Zašto bi bilo problema? Radi se o radnom tijelu koje je neophodno za funkcionisanje Parlamenta i sistema i samog instituta revizije.” Na stranu cinizam konkretne situacije, interesuje me kakva je vaša percepcija: da li “oni” zaista(!) shvataju značaj revizije, njenu društvenu ulogu i cilj? Odnosno, da li se opstruiranje vašeg rada dešava zato što nisu u potpunosti svjesni tog značaja ili naprotiv – zato što su savršeno svjesni? Ali ga, kao i rad na izgradnji pravne države i euro-atlantskim integracijama, samo formalno podržavaju a ustvari na svaki način opstruiraju, jer je u direktnoj suprotnosti sa njihovim ličnim interesima?

NEKIĆ: Nezavisne VRI su ključna komponenta demokratskog sistema i modernog društva, i kakav god mandat imaju, njihov zadatak je uvijek isti: da ispitaju upravljanje i upotrebu javnih resursa i da izgrade povjerenje. Kako bi se postiglo veće povjerenje i osiguralo da se javnim sredstvima upravlja zakonito, ekonomično, transparentno i efikasno, potrebno je da VRI, zakonodavni organi i javne institucije rade zajedno, a nipošto opstruiraju rad jedni drugih.
Revizija javnog sektora funkcioniše u političkom okruženju, zbog čega nezavisnost i razumijevanje njene uloge predstavljaju preduslov za njenu učinkovitost.
Po pitanju da li oni razumiju našu ulogu i cilj, mogu reći da se VRI širom svijeta (ne samo u našem okruženju) suočavaju s istim izazovom – promovisanjem boljeg razumijevanja njihove uloge i zadatka u društvu. Dakle, nije to samo karakteristično za naše okruženje, već je to prepoznato od strane Međunarodne organizacije VRI, INTOSAI, kao stalno prisutni izazov koji se manifestuje na različite načine.
Kako bismo podigli svijest o našoj ulozi, nastojimo učiniti rad VRI javnim i transparentnim, obavljajući revizije blagovremeno i obavještavajući o nalazima, te se fokusirati na aktuelne teme važne građanima.
Vjerujem da naš rad niko ne opstruira i mi svoje obaveze blagovremeno ispunjavamo, a nerad ostalih institucija i organa umanjuje napredak i bolje upravljanje javnim sredstvima u FBiH.
Zapravo, ovo se može gledati u kontekstu utrke sa štafetom, gdje nije dovoljno da prvi takmičar istrči najbrže, pobjeda se postiže kao rezultat svih učesnika, odnosno timskog rada.
Moja percepcija je da parlamentarci izuzetno dobro shvataju značaj revizije i njenu društvenu ulogu, a da neblagovremeno formiranje Komisije upućuje više na političke razloge nego opstruiranje našeg rada.

OSTAVKE IZ MORALNIH RAZLOGA? TAJ FILM U BIH NEĆEMO JOŠ ZADUGO GLEDATI.

R&A: Neupućenom u ulogu “međunarodne zajednice” u nastanak i razvoj revizije u BiH možda bi se odnos lokalnih vlasti prema reviziji i VRI u BiH činio apsurdnim. No, to je, u svojoj osnovi, zapravo, još jedna priča o tome kako “stranci”, odnosno, za budućnost ove zemlje  njenih građana zainteresovane države, kontinuirano rade na izgradnji BiH kao države i njenoj funkcionalnosti i vladavini prava, dok lokalna vlast te napore često formalno, pod pritiskom, prihvata, a onda ih manje-više otvoreno opstruira. Čemu svjedočimo npr. i u aktuelnom pokušaju da se donesu Zakon o javnim nabavkama koji bi sprječavao a ne stimulisao korupciju i Zakon o sukobu interesa koji bi zaista eliminisao i sankcionisao takve situacije (na čemu insistiraju predstavnici EU, SAD i OSCE-a), a ne ih legalizovao (na čemu uporno istrajavaju predstavnici vladajućih stranaka, štiteći svoje lične interese). Podsjetite nas na ulogu i značaj “međunarodne zajednice” na nastanak i razvoj revizije u BiH.

NEKIĆ: Od donošenja prvog Zakona o reviziji i osnivanja institucije 2000. godine, kao i donošenja novog Zakona 2006. godine, međunarodna zajednica imala je izuzetno aktivnu ulogu, koja je pomogla da se uspostavi revizija javnog sektora u BiH, u skladu s principima Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija. Poseban partner bio je Švedski državni ured za reviziju koji je pružio tehničku odnosno stručnu pomoć, čime su uspostavljeni temelji nezavisnih VRI u BiH.
Operativna, funkcionalna i finansijska nezavisnost osigurana je postojećim Zakonom, shodno principima Meksičke deklaracije, prema kojoj su VRI nezavisne i mogu obavljati svoje zadatke samo ako su slobodne od vanjskog uticaja.

Iako ima određenih pomaka, generalno, stanje nije na zavidnom nivou.

R&A: Analiza koju su svojevremeno napravili Centri civilnih inicijativa ukazala je na izuzetno nizak broj pozitivnih i, istovremeno, zabrinjavajuće veliki broj negativnih ocjena revidiranih institucija. Od ukupnog broja institucija revidiranih u period 2015. – 2018. njih skoro četvrtina je dobila negativno mišljenje revizora. A institucija s pozitivnim mišljenjem za obje komponente finansijske revizije je bilo svega 12%. Šta nam to govori o stanju u kome se nalazimo? I nisu li ti podaci trebali “probuditi” sve političke faktore i navesti ih da ekspresno kreiraju i provedu strategiju za otklanjanje najznačajnijih nedostataka detektovanih u provedenim revizijama? Pogotovo što najznačajnije preporuke i jesu one sistemske, koje revidirani subjekti nisu u stanju sami provesti, nego je njihova realizacija u rukama institucija vlasti?

NEKIĆ: Zaista, ako se želi poboljšati stanje u kojem živimo, ako se žele nagraditi oni koji dobro upravljaju i skloniti oni koji jednostavno to nisu u stanju, onda je dovoljno pogledati revizorske izvještaje za jedan revizorski ciklus, ili recimo za proteklih 20 godina. Iz toga bismo mogli zaključiti da iako ima određenih pomaka, generalno, stanje nije na zavidnom nivou.
Načelnici i direktori uprkos negativnim mišljenjima, opet budu izabrani i postavljeni na odgovorna mjesta, izvještaji o radu su usvojeni bez razmatranja revizorskog izvještaja, budžeti su odobreni bez analize namjenskog utroška u prethodnoj godini,…
To nije u skladu s principima javne odgovornosti i jednostavno nam je potrebno više onih koji žele promjene i nije ih strah pokrenuti ih, nego onih kojima takva situacija pogoduje.

Demokratija ostaje mrtvo slovo na papiru, ukoliko oni kojima je povjereno upravljanje javnim sredstvima ne odgovaraju javno za svoje propuste, odluke, troškove i politike.

R&A: Lideri stranaka vladajuće koalicije, od kako se više ne boje ni OHR-a (a domaće javnosti nikad ni nisu) javno se dogovaraju o imenovanjima čelnika javnih institucija, uključujući i ona čija je nezavisnost od stranačkog uticaja garantovana zakonom. I pritom, osim što uticaj stranaka šire na neprihvatljiv teren, u toj aktivnosti su dogovorili da svaka od stranaka ima diskreciono pravo da na čelo “svojih” institucija postavlja koga hoće. I da ti ljudi, u stvarnosti, samo njima odgovaraju. I tu se vi, zapravo (kao i svi koji pokušavaju poboljšati sistem i rad institucija) nalazite u apsurdnoj situaciji – da očekujete da vladajuće stranke priznaju svoju grešku i sankcionišu ljude koje su upravo oni postavili. I to ne po stručnosti nego po odanosti i spremnosti uključivanja u klijentilistički lanac. Da li je ikad iko kažnjen zbog vaših izvještaja (a da je pripadao vladajućim strankama!)? Da li je iko smijenjen ili sam podnio ostavku nakon negativnih revizorskih ocjena, za svih ovih 20 godina?

NEKIĆ: Jedno od glavnih obilježja modernih demokratija je koncept javne odgovornosti. Demokratija ostaje mrtvo slovo na papiru, ukoliko oni kojima je povjereno upravljanje javnim sredstvima ne odgovaraju javno za svoje propuste, odluke, troškove i politike.
Javna odgovornost i upravljanje javnim sredstvima su koncepti koji se dopunjavaju. Odgovornost je važna kako bi se steklo povjerenje građana, a povjerenje građana je svaki put testirano kada oni dođu u kontakt s javnim sektorom i kada osjete posljedice upravljanja javnim sredstvima.
Loše politike, nagomilani dugovi, netransparentno zapošljavanje, nezakonito poslovanje, sve je to naša realnost, što potvrđuju brojni revizorski nalazi.
Da li je ikad iko kažnjen, zaista nemam provjerenu informaciju, jer ne dobivamo povratne informacije od nadležnih organa za provođenje zakona. Mi dostavljamo izvještaje nadležnim tužilaštvima na kraju revizorskog ciklusa – one koji upućuju na značajne nepravilnosti i one u kojima su data negativna mišljenja. Pored toga, po zahtjevu dostavljamo i druge izvještaje i dajemo izjave u svojstvu svjedoka. Postoje neke naznake da su određeni postupci pokrenuti i da su krivične prijave podnesene na osnovu revizorskih izvještaja, i smatram da takve informacije trebaju biti transparentnije plasirane u javnost jer bi mogle poslati pozitivne poruke građanima i ostalima koji nose javnu odgovornost.
Podnošenje ostavki je jedan moralan čin koji se poduzima kada su odgovorne i kredibilne osobe svjesne svojih grešaka i hoće da snose posljedice svojih loših postupaka. Mislim da taj film, u BiH, nećemo još zadugo pogledati, jer čini mi se da nemamo takvih osoba. Najbitnije je da rukovodioci kojima je ukazano povjerenje i date značajne javne ovlasti, a koji upravljaju institucijama u kojima su revizorskim izvještajima utvrđene značajne nepravilnosti, snose odgovornost i budu sankcionisani.
Napominjem važnu ulogu Parlamenta, koji prema Zakonu o reviziji može, na osnovu nalaza revizije i preporuka datih u izvještajima o reviziji, smanjiti budžet jedne ili više institucija ili preduzeti druge odgovarajuće korektivne radnje. Smatram da ovu mogućnost Parlament nije dosljedno iskoristio (možda je bilo nekih pokušaja u ranijem periodu), ali ovo je nužno u situacijama koje ne predstavljaju krivična djela, kojima bi se inače bavilo tužilaštvo, ili prekršaje koje prate druge nadležne institucije.

MEDIJI I POLITIČARI KORISTE IZVJEŠTAJE I NJIHOVE ODREĐENE SEGMENTE RADI “POLITIČKOG RAZRAČUNAVANJA”, A TO NIJE NAŠ CILJ NITI SVRHA

R&A: Može li revizija (koja funkcioniše na Balkanu a ne u Švedskoj!), ukoliko zaista želi ostvariti svoju društvenu ulogu i doprinijeti pozitivnim promjenama u društvu, biti bazirana tek na dobrovoljnom principu – ako ko hoće i koliko hoće da otkloni grešaka i nepravinosti u radu – bez sankcija, čak ni za ozbiljne propuste, nepravilnosti i nezakonitosti?

NEKIĆ: Mi smo društvo u razvoju i još uvijek nemamo luksuz da baziramo nešto na dobrovoljnom principu, a posebno ne postupanje po revizorskim nalazima i preporukama. Međutim, s nalazima revizije se, zaista, postupa na, kako vi kažete, dobrovoljnom principu. Izostaje prava reakcija zakonodavnih organa, a odgovornost se prebacuje s jednih na druge.
Pogrešno bi bilo reći da su „svi isti“, ima subjekata koji jedva čekaju reviziju i naše preporuke, koji žurno pristupe donošenju plana za uklanjanje nepravilnosti.
Volio bih da dostignemo takav nivo da ne moramo uvijek primjenjivati sankcije/represivne mjere da bismo postigli promjene i osigurali primjenu zakona.

Parlament bi trebao da na osnovu naših nalaza zahtijeva odgovornost rukovodilaca i po potrebi sankcioniše.

R&A: Sistem “destimulisanja neprihvatljivog ponašanja” ne funkcioniše i zbog nezainteresovanosti tužilaštva, s kojim godinama postoje polemike na tu temu i koje uporno istrajava na izgovoru da vaši izvještaji nisu napravljeni tako da mogu služiti kao dokazni material. Ignorišući činjenicu da vaša društvena uloga nije da njima služite kao istražni organ, koji će im “na tacni servirati” dokaze, ali da bi im rezultati vašeg rada, u određenim slučajevima, mogli biti “osnovana sumnja” za preduzimanje startnih istražnih radnji, nakon kojih bi utvrdili postoji li osnov za tužbu. Hajde da i ovdje postavimo to pitanje – radi li se tu, po vama, o svjesnom izbjegavanju posla, sa političkom pozadinom ili tek o “institucionalnoj ljenosti” i možda defetizmu, na tragu narodne mudrosti “ne može šut s rogatim”?

NEKIĆ: U prethodnom periodu imali smo određene aktivnost s tužilaštvima, kako bismo pojasnili jedni drugima svoje uloge i izgradili bolju saradnju.
Činjenica je da su tužilaštva jedna od institucija kojima dostavljamo izvještaje, koji mogu poslužiti kao indicija za kršenje zakona. Kada je u pitanju njihov posao i rezultati, to ne mogu komentarisati jer ne raspolažem dovoljnim informacijama. Zakon ne predviđa da nas informišu o poduzetim aktivnostima.
Kao što ste rekli, mi nismo ničiji servis niti istražni organ. Očekuje se da sve institucije za provođenje zakona rade u skladu sa svojim nadležnostima.

Mi smo društvo u razvoju i još uvijek nemamo luksuz da baziramo nešto na dobrovoljnom principu, a posebno ne postupanje po revizorskim nalazima i preporukama.

R&A: Još je iritantnije što su rijetke situacije pozivanja tužilaštava na vaše izvještaje vezane za slučajeve koji imaju dimenziju odmazde nad političkim protivnicima ili “izdajnicima” koji su napustili vladajuću stranku. Pri čemu, naravno, ne dovodim u pitanje opravdanost ni vaših ocjena ni samih tužbi, nego govorim o neprincipijelnosti. O činjenici da su pripadnici vladajućih stranaka startno u poziciji zaštićenih medvjeda. I da su čak i rijetki slučajevi procesuiranja njhovog kriminala najčešće tek segment unutarstranačkih ili unutarkoalicionih obračuna ili izuzetak od pravila, a ne dio odlučne, principijelne, borbe protiv negativnih društvenih pojava.

NEKIĆ: Ured za reviziju je nepolitična institucija, a izvještaji su objektivni i bazirani na međunarodnim standardima za vrhovne revizorske institucije i finansijsko izvještavanje.
Mediji i političari koriste izvještaje i njihove određene segmente radi „političkih razračunavanja“, a to nije naš cilj niti svrha.  Takvim odnosom ne mogu se postići pravi rezultati, odnosno veći stepen transparentnosti i odgovornosti.
S obzirom da smo uočili takav trend, izdali smo saopćenje za javnost jer smo htjeli da ukažemo na to da su revizorski izvještaji sredstvo koje treba služiti za poboljšanje efikasnosti i odgovornosti u javnom sektoru, i da ih treba objektivno i istinito prenositi.

ŠTA BI BILO DA REVIZORSKIH INSTITUCIJA I REVIZIJE JAVNOG SEKTORA NEMA NIKAKO?

R&A: Opstrukcije na koje nailazite, neprobojnost bedema koji vladajuće stranke grade oko svojih kadrova, izostanak reakcije drugih institucija,(…) i s tim u vezi slabi efekti vašeg rada, stvaraju animozitet u javnosti i prema vama (slično je i sa nvo, pa i medijima, i čak međunarodnoj pomoći). Ljudi su toliko ogorčeni, umorni od stalnih poraza, od skandala koji ne završavaju adekvatnim kaznama. Dosta im je “priče”, kritike, ukazivanja na greške,… Pitaju: “I?! Šta sad?!!!” Čitao sam i rezignirane komentare na internetu da treba ukinuti reviziju. Ne zato što misle da ne radite dobro svoj posao, nego zato što im je, koliko god vi dobro radili taj posao on besmislen, ako izostaju konkretni efekti. Kako doživljavate to? Da “plaćate” zbog tuđe neodgovornosti i štetočinstva. I da dijelovi sistema koji ne rade svoj posao oduzimaju i vama smisao vašeg rada, a da pritom javnosti više nije bitno zbog čega se nešto (ne) dešava, nego je bitno da se (ne) dešava?

NEKIĆ: Tačno je da su građani svakodnevno bombardovani negativnim vijestima, vijestima koje upućuju na korupciju, bahatost, neodgovornost i da su željni da vide promjenu –  da neko odgovara za učinjene propuste i da je adekvatno sankcionisan. Svi imamo želju da živimo u zdravom demokratskom društvu.
Za nas je izazovno u takvom okruženju postizati prave rezultate, ali mi smo odgovorni za ono što mi radimo, a ne za ono što rade ili ne rade ostali.
Pogledajte samo nalaze naših revizija, svega tu ima – od nenamjenskog utroška sredstava i nedovoljne transparentnosti u trošenju bespovratnih sredstava, do neprovođenja zakona. Ali to nas ne obeshrabruje, već daje veći podsticaj  jer želimo da budemo pokretačka snaga koja će dovesti do pozitivnih promjena u određenim segmentima našeg društva.
Stava smo da je puno bitnije da postojimo i radimo u skladu sa standardima i ispunjavamo svoje obaveze, ne bi li podstakli na odgovornost, nego da smo društvo bez revizorskih institucija. Postojimo tek 20 godina, dakle jako smo mlada institucija i one najizazovnije godine u smislu rasta i razvoja su iza nas, kada smo nastojali da naučimo raditi u skladu s međunarodnim standardima.
Kada smo to doveli do jednog zavidnog nivoa, ostaje nam borba da okruženje „upoznamo“ koja je naša društvena uloga. Mislim da je to dio našeg razvoja i evolucije iz bivšeg sistema i naša borba koja će tek da uživa plodove.
Jednostavno vjerujem u ono što radimo, u našu misiju, i vjerujem da ćemo kad-tad početi vidjeti prave rezultate.
Šta bi bilo da VRI-a nema nikako?
Tek onda bismo vidjeli da od revizije javnog sektora ipak ima koristi jer djeluje kao kontrolni mehanizam. Vjerujem da sama činjenica da revizija ispituje vladine institucije, korištenje i upravljanje imovinom i zakonitost poslovanja, pozitivno utiče na način rada javnih institucija.
Zakon o reviziji i međunarodni standardi omogućavaju nam da imamo pristup svim potrebnim informacijama i dokumentaciji – i to Uredu daje jedinstvenu poziciju i status.
Samim tim, Parlament bi trebao da na osnovu naših nalaza zahtijeva odgovornost rukovodilaca i po potrebi ih sankcioniše. Tek onda bi se zatvorio krug i postigli pravi efekti – učinkovitiji parlamentarni nadzor i bolje upravljanje javnim sredstvima.

S vremena na vrijeme desi se atak na nezavisnost VRI u BiH, ali to nije slika ureda već slika okruženja.

R&A: Stručnjaci SIGMA-e, čiji se novi izvještaj o revizorskim institucijama u BiH s nestrpljenjem očekuje, su u prethodnom izvještaju, iz 2012., naveli “VRI djeluju u okruženju u kojem je poštivanje vladavine prava i postojećih institucija ograničeno ili čak nepostojeće, čak i kada se radi o ključnim akterima poput parlamenata, izvršne vlasti i pravosuđa. Ovdje se radi o demokratskim i pravnim kulturama BiH, a VRI moraju djelovati u okviru tih kultura. Stoga se te kulture trebaju uzeti u obzir kada se razmatraju učinci i razvoj VRI u zemlji.“. SIGMA, zapravo, želi reći da ima razumijevanje za neke nedostatke u vašem radu i odgovornost za njih locira na vlast i politiku, čijim uticajem smo se i mi bavili veći dio ovog intervjua. No… Šta se promijenilo u međuvremenu, od ove ocjene? Da li je rad revizora u BiH postao lakši ili teži, kvalitetniji ili ne, nezavisniji ili podložniji političkom uticaju? 

NEKIĆ: Revizija javnog sektora u BiH je sigurno postala kvalitetnija, što je SIGMA potvrdila u zadnjem kolegijalnom pregledu (iz 2019/2020), navodeći da je jedna od najjačih praksi u regionu.
Vrhovne revizorske institucije u BiH su zaista uložile velike napore da razviju kapacitete koji bi mogli odgovoriti veoma zahtjevnom poslu, kroz edukaciju i međunarodnu saradnju, što je postignuto i radom Koordinacionog odbora VRI u BiH.
Naš Ured je nastavio rasti nakon jednog perioda zastoja; posljednjih nekoliko godina revidiramo sve veći broj subjekata i obuhvatamo veliki broj novih subjekata, a u okviru finansijskih revizija od 2016.  godine dajemo 2 mišljenja – mišljenje o finansijskim izvještajima i mišljenje o usklađenosti sa zakonima i drugim propisima.
Uvažavajući sve navedeno, smatram da je posao postao teži i odgovorniji. Stalno se suočavamo sa promjenama u profesiji i zakonskim propisima kojima se moramo prilagoditi i ne radimo tek tako da bismo ispunili formu, već podižemo ljestvicu i izvlačimo maksimum iz raspoloživih resursa.
S vremena na vrijeme desi se atak na nezavisnost VRI u BiH, ali to nije slika ureda već slika okruženja.
Ono što je najvažnije je da se održi kvalitet revizorskih izvještaja, jer sve dok se revizije obavljaju u skladu sa profesionalnim revizorskim i računovodstvenim standardima i metodologijom, uredi za reviziju će očuvati svoj kredibilitet. To nam je zapravo i najbolji alat za borbu protiv različitih pritisaka iz okruženja, i pomaže nam da struku (a ne politiku) stavimo na prvo mjesto.
Da Federalni Ured to radi potvrđuje činjenica da od svih ureda u BiH naš daje najviše negativnih mišljenja i mišljenja s rezervom, bez obzira koja je institucija i ko upravlja njom.

Vidljiva je slabost onih koji trebaju da traže odgovornost za nepostupanje po preporukama Ureda za reviziju.

R&A: Govorimo čitavo vrijeme o različitim sistemskim preprekama za ostvarenje vašeg projektovanog cilja. No, vi ste i startno pred gotovo nemogućom misijom. Vaši kapaciteti su u potpunom neskladu sa obimom posla koji vam je dat u nadležnost. Vi, doduše, povećavate svoju efikasnost i produktivnost. Ove godine ste revidirali više institucija nego ikad do sada i više nego ijedna druga revizorska institucija u BiH – 89 njih. No, to je svega 4 i po posto od ukupnog broja subjekata koji su u vašoj nadležnosti. Još uvijek postoje institucije u koje revizor nikad nije ušao a veliki je broj i onih u kojima je od posljednje revizije proteklo previše godina. Može li Ured za reviziju uopšte provoditi efektivnu kontrolu tolikog broja institucija?

NEKIĆ: Naš rast i razvoj nije tako brz, i ne može ni biti, s obzirom na okruženje, veličinu tržišta i raspoložive resurse. U obavezi nam je da revidiramo svake godine Parlament FBiH, predsjednika FBiH, Vladu FBiH i njena ministarstva, a ostale subjekte planiramo upravo na osnovu procjene rizika i raspoloživih resursa.
Često se u javnosti spomene nedostatak kapaciteta da revidiramo sve subjekte iz nadležnosti, ali nama i nije cilj niti, kao što rekoh, zakonska obaveza, revidirati sve institucije. U nadležnosti Ureda za reviziju je oko 2000 subjekata u Federaciji, možete li zamisliti koliko bi koštalo da revidiramo sve? A pored troška, tu je i pitanje koristi. Da li bismo nešto bolje postigli i kad bi Ured funkcionisao u punom kapacitetu?
Već sad vidimo slabu implementaciju preporuka kod subjekata koje revidiramo svake godine ili  kod onih gdje vršimo reviziju učinka, ili kod velikih javnih preduzeća gdje smo prisutni svake 2-3 godine. Evidentno je da  je tu potrebna mnogo bolja disciplina i veća odgovornost. Tu se ustvari najbolje vidi slabost onih koji trebaju da traže odgovornost za nepostupanje po preporukama Ureda za reviziju. Kada tu dostignemo zadovoljavajući nivo discipline, možemo početi razmišljati dalje.
Prilikom donošenja plana revizija, cilj nam jeste da svake godine obuhvatimo procentualno sve veći broj novih subjekata koje nismo prije revidirali. Gledamo da to budu srodni subjekti kako bismo postigli veći efekat. Dakle, ako revidiramo desetak općina u jednoj godini (ili univerzitete, bolnice i slično), i one prihvate i implementiraju naše preporuke, drugi treba da ih slijede, i tako postižemo lančanu reakciju, odnosno bolje upravljanje u javnom sektoru. Gledamo također i druge kriterije poput veličina budžeta institucije, tako da tih 4% i nije tako zanemarivo, ako gledamo iz drugog ugla.

LOŠE PORUKE PARLAMENTA, VLADE I TUŽILAŠTVA

R&A: Spomenimo, uz sve probleme koji opterećuju vaš rad, i skandal sa odbijanjem određenih institucija da dozvole reviziju svog poslovanja. Pri čemu pod skandalom ne podrazumijevam to da je nekome tako nešto palo na pamet, nego da je takvo ponašanje ostalo bez promptne reakcije odgovarajućih institucija, smjene rukovodstva i procesuiranja odgovornih. A koliko znam, vi ste kao reakciju dobili šutnju Vlade i Parlamenta i tragikomičnu izjavu Tužilaštva da u odbijanju da vam se dozvoli izvršenje vaše zakonske obaveze, koja je bazirana na društvenom interesu, ne radi o krivičnom, nego prekršajnom djelu. Čime, faktički, institucije sistema – Vlada, Parlament i Tužilaštvo – stimulišu bezakonje, šaljući poruku da svako (sa adekvatnim političkim zaleđem, naravno) može da vam zabrani pristup “svojoj” instituciji ili preduzeću i na taj način prikrije stanje u njemu, i da za to plati samo nekoliko hiljada maraka. Čudi da to institucije nisu počele masovno da koriste. Valjda ni same ne mogu vjerovati da stvari stoje tako.

NEKIĆ: Ovdje je zaista bila važna promptna zajednička reakcija institucija vlasti i organa za provođenje zakona. Odbijanje revizije je atak na Ured za reviziju i njegovu nezavisnost, da ne spominjem indicije da tu nešto nije uredu. Kako kažu, gdje ima dima, tu i vatre ima.
Nakon više pokušaja da izvršimo revizije kod dva subjekta, nismo uspjeli to postići. Odmah smo obavijestili nadležne institucije i zaista smo očekivali reakciju, ali je ona izostala. Bojim se da to ne pošalje poruku i drugima da ubuduće mogu postupiti na isti način, i nastojimo da ukažemo da to nije prihvatljivo i nije u skladu s međunarodnim revizorskim standardima i Zakonom o reviziji.
Sada je tek nakon 2 godine formirana Parlamentarna komisija, pa se nadam da će u narednom periodu takve stvari spriječiti. U javnom sektoru nema mjesta za samovolju.

Svjesni važnosti i rizika kao i dešavanja proteklih nekoliko mjeseci koji upućuju na zloupotrebu javnih sredstava, naš Ured je odlučio započeti reviziju učinka koja bi analizirala rad institucija vlasti u vremenu krize.

R&A: Korupcijski skandali vezani za pandemiju ukazali su na važnost funkcionisanja kontrolnih mehanizama sistema. Znamo da ste u tom kontekstu “za malo” zakasnili sa revizijom Civilne zaštite (Mada, da ste je obavili i godinu dana ranije, to bi bio samo još jedan u gomili izvještaja “pred vratima” nepostojeće komisije za reviziju, što će reći – bez efekta). No, kakvi su vam sada planovi u tom kontekstu. I postoji li mogućnost da se sve 4 revizorske institucije u BiH (državna, entitetske i BD), dogovore, u okviru Koordinacionog odbora vrhovnih institucija za reviziju javnog sektora, da zajednički ili bar paralelno provedu reviziju učinka koja bi analizirala rad institucija vlasti u vremenu krize, na cijelom podučju BiH? 

NEKIĆ: Uredi za reviziju su od početka pandemije bili usmjereni na održavanje kontinuiteta u svom radu, a Koordinacioni odbor je redovno razmjenjivao informacije o tome.
Zbog specifičnosti i izazova koje je uzrokovalo trenutno stanje s pandemijom, i kod subjekata revizije i kod nas, gdje smo se prilagođavali kako bismo ispunili svoje zadatke, paralelne revizije nisu bile planirane. Sve je dosta „svježe“, što ne znači da u narednoj godini nećemo razmatrati zajedničku reviziju, kako bismo sagledali cjelokupnu situaciju u zemlji i odgovor nadležnih institucija.
Međutim, svjesni važnosti i rizika kao i dešavanja proteklih nekoliko mjeseci koji upućuju na zloupotrebu javnih sredstava, naš Ured je odlučio započeti reviziju učinka o ovoj temi. S obzirom na to da su značajna finansijska sredstva preusmjerena na smanjenje negativnih posljedica i da ne raspolažemo sa svim informacijama na nivou FBiH o poduzetim COVID mjerama i njihovim efektima, smatram da će ovo biti značajan doprinos, uvažavajući ulogu Ureda za revizije u prevenciji korupcije i pokretanja mehanizma odgovornosti.
Moram pomenuti i da smo objavili saopćenje za javnost povodom stanja uzrokovanog pandemijom COVID-19, s obzirom na to da Vrhovne revizijske institucije imaju značajnu ulogu u jačanju javne odgovornosti i transparentnosti. Vlasti su se opredijelile na suzbijanje pandemije, stabiliziranje ekonomije i očuvanje radnih mjesta, ali to ne smije otvoriti put zloupotrebi javnih sredstava.
Bogato iskustvo u vršenju finansijskih revizija i revizija učinka omogućava Uredu da ukaže na slabosti i da preporuke koje su u ovakvim trenucima važne radi jačanja javne finansijske odgovornosti i očuvanja povjerenja građana. Pored skretanja pažnje institucijama na određene rizike, naš moto je: Dezinfikovati ruke nije samo preporuka za borbu protiv COVID-19, već i protiv ‘drugih virusa’ koje vladaju u društvu. Ko ima dobre namjere i čiste ruke može dobro i efikasno upravljati javnim sredstvima.

 Ocjena SIGMA-e je da su VRI u BiH razvile prakse koje su među najjačim u regionu.

R&A: Pretpostavljam da i pored svih problema koje smo nabrojali ipak nalazite pozitivne momente u čitavoj priči i optimizam za daljne djelovanje. Ili se možda čak ne radi o optimizmu, nego o nužnosti da se čovjek ne preda i ne odustane? Šta je to što bi ste izdvojili kao najpozitivnije iz 20-godišnjeg rada Ureda za reviziju institucija u FBiH (ili uopšte iz rada revizora u BiH) i kako, u kontekstu revizije, vidite budućnost?

NEKIĆ: VRI u nekim zemljama postoje već 100 godina i više, raspolažu mnogo većim ljudskim resursima i naprednijim IT kapacitetima. Akademski sistem je posebno prilagođen reviziji javnog sektora zbog svoje specifičnosti, te omogućava revizorima vrhunsku edukaciju iz te oblasti. Mnoge VRI aktivno učestvuju na međunarodnom polju i na taj način imaju mogućnost stalne razmjene znanja i primjene novih načina rada.
U BiH revizorske institucije postoje tek 20 godina. Iako smo jako mlada profesija i institucija, uložili smo maksimalne napore da dostignemo svjetski nivo kvalitete rada. Dvadeset godina gradimo instituciju i sistem, koji treba da postoji, ko god bio dio institucije. Da smo to  postigli svjedoči naše iskustvo s ostalim VRI u okviru zajedničkih projekata na razvoju kapaciteta, i ocjena SIGMA-e da su VRI u BiH razvile prakse koje su među najjačim u regionu.
Ja se mogu osvrnuti na najpozitivnije u protekle 4 godine od kako sam na čelu Ureda. Dobrim dijelom smo osigurali finansijsku nezavisnost Ureda, koju je izvršna vlast narušavala u prethodnom periodu. To nam je dalo mogućnost da razvijamo Ured kroz redovno objavljivanje konkursa, te povećanja broja revizija. Postali smo i član Evropske organizacije regionalnih revizorskih institucija (engl. EURORAI), čiji članovi – regionalne revizorske institucije dolaze iz 16 zemalja. Naš Ured je tu prepoznat i data nam je prilika da budemo domaćin EURORAI Kongresa u septembru 2020. godine, koji je nažalost odgođen za 2021. zbog pandemije, a o temi „Vrijednosti i koristi regionalnih revizijskih institucija“. Započeli smo i saradnju sa akademskom zajednicom, koju planiramo nastaviti intenzivnije kada bude povoljnija epidemiološka situacija…
Sve to je rezultat optimizma, posvećenosti, volje i timskog rada.
U budućnosti se nadam da će Ured zadržati status respektabilne institucije sa popunjenim kadrovskim i adekvatnim smještajnim kapacitetima i tako  nastaviti što su prve generacije započele. Također se nadam da će Ured dobiti ustavnu nezavisnost, što je jedna od najvažnijih pretpostavki koja nije ispunjena, a koja se zahtijeva i od INTOSAI-a i međunarodne zajednice. I sam Upitnik Evropske komisije u okviru poglavlja 32, prvo postavlja pitanje da li imamo ustavnu nezavisnost. Zbog toga vjerujem da će i ovaj uslov morati uskoro biti ispunjen.
Međutim, ustavna nezavisnost i popunjeni kapaciteti ne osiguravaju Uredu i veće efekte. Zbog toga se nadam da će biti i bolja saradnja sa zakonodavnim organima, i izgrađen sistem koji stvara ugodan ambijent i društvo jednakih šansi i prilika.
Također se nadam da će se uspostaviti bolja finansijska disciplina u institucijama, što će omogućiti i nama da veći fokus stavimo na reviziju učinka koja može doprinijeti boljoj efikasnosti, ekonomičnosti, efektivnosti i transparentnosti i koja se više bavi temama važnim za građane.

R&A: A čega se bojite?

NEKIĆ: Osim dragog Boga, nemam se čega bojati, kada radim profesionalno, savjesno i odgovorno. Vjerujem da ono što radim doprinosi stvaranju boljeg ambijenta svim građanima, koji se zasniva na transparentnom i odgovornom trošenju javnih sredstava.
Sve dok je tako, ne odustajem koliko god djelovalo  sizifovski i teško.  Volio bih da više ljudi bude dio pozitivnih priča, promjena i optimizma. Vizibilitet našeg rada je itekako primjetan koliko god u masi pomaci djelovali sitni.

(Samir Šestan, Foto: Abdulamir Albaldawi, Creativo)