EU je jedan od najvažnijih aktera u području ribarstva na svjetskom nivou. Njena ribarska flota broji otprilike 79 000 plovila. Udio EU u svjetskoj proizvodnji ribarstva iz ulova iznosi 6 %. U njenom ribarskom sektoru direktno je zaposleno 129.540 ribara i ostvaruje se godišnji prihod u vrijednosti od 6,3 milijarde eura. Španija, Danska, Francuska i Holandija vodeće su države članice na tržištu po količinama ulova.
Potrošnja proizvoda ribarstva u EU daleko nadmašuje količine koje se ulove ili uzgoje u Uniji. 60% potrošnje uvozi se kako bi se zadovoljila potražnja. EU je stoga najveći svjetski uvoznik proizvoda ribarstva – s udjelom od 34% u ukupnoj vrijednosti svjetske trgovine. U EU su 2020. uvezeni proizvodi ribarstva u vrijednosti od 23 milijarde eura
Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) procjenjuje da se oko 94% svjetskih ribljih stokova iskorištava potpuno ili prekomjerno. Nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom dovodi se do osiromašenja ribljih stokova, što ga čini jednom od najvećih prijetnji morskim ekosistemima kojom se ugrožavaju napori koji se ulažu u održivo upravljanje ribarstvom i kojom se neki od ribljih stokova dovode na rub propasti.
Iako je tačne proporcije nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova teško utvrditi, u jednoj studiji na tu temu iznesena je procjena da je obim takvog ribolova na svjetskom nivou početkom 2000-ih iznosio 10–26 miliona tona, odnosno činio 11–19% prijavljenog ulova, i to u vrijednosti od 10–23 milijarde američkih dolara.
U skladu s ciljevima održivog razvoja, EU se obavezala na zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova do 2020., no taj cilj nije ostvaren. Nezakonit ribolov se nastavlja i, i dalje, postoji rizik od prodaje proizvoda dobivenih na taj način na tržištu EU.
S druge strane, samim garantovanjem zakonitosti pojedinog proizvoda ne garantuje se i da taj proizvod potiče iz održivih izvora.
„EU je uspostavila sisteme kontrole kojima se nastoji spriječiti da proizvodi nezakonitog ribolova dospiju do potrošača”, izjavila je Eva Lindström, članica Suda koja je predvodila ovu reviziju. „No uprkos navedenim mjerama takvi proizvodi i dalje završavaju na tanjurima građana EU. Jedan je od ključnih razloga neujednačen pristup država članica pri provođenju kontrola i primjeni sankcija”.
EU je 2008. uspostavila program certificiranja ulova kako bi se garantovala zakonitost uvezenih proizvoda ribarstva. Revizori su utvrdili da se tim programom poboljšala sljedivost i da su se pojačale kontrole uvoza. No kontrole se u državama članicama provode neujednačeno. Program EU za certificiranje ulova temelji se na dokumentima u papirnatom obliku, čime se povećava rizik od prevara. Jedinstvena elektronska baza podataka na nivou EU bila bi efikasnija, tvrde revizori. Štaviše, Evropska komisija razvila je informatički sistem na nivou EU kako bi pomogla u otkrivanju prevara i automatizirala kontrole. Međutim – ne upotrebljava ga nijedna država članica.
Iz Evropskog fonda za pomorstvo i ribarstvo pružena je podrška za aktivnosti praćenja, kontrole i izvršavanja propisa ukupnim budžetom od 580 miliona eura. Sud je utvrdio da su 23 projekta obuhvaćena revizijom koju je proveo u četiri države članice bila usklađena s prioritetima i da su doprinijela jačanju sistema kontrole.
U slučajevima u kojima utvrde nedostatke u sistemima kontrole uspostavljenim u zemljama izvan EU koje izvoze proizvode ribarstva u EU, Komisija i Vijeće mogu preduzimati mjere na način da izdaju „žute kartone” i „crvene kartone”. „Crveni karton” znači da države članice EU moraju odbiti svaki uvoz proizvoda ribarstva s plovila zemlje kojoj je taj karton izdan. Revizori su utvrdili da se sistem „izdavanja kartona” pokazao korisnim jer su njime podstaknute pozitivne reforme u većini zemalja na koje se primjenjivao.
Države članice odgovorne su za kontrolu ribolovnih aktivnosti ribarskih flota koje plove pod njihovom zastavom i ribolovnih aktivnosti koje se obavljaju u njihovim vodama. Revizori su utvrdili da se nacionalnim kontrolama često otkrivaju slučajevi nezakonitog ribolova. Međutim, u nekim državama članicama zbog slabih kontrola i dalje dolazi do prekomjernog izlova i prijavljivanja količine ulova manje od stvarne. Neistinito prijavljivanje ulova jedan je od najčešćih prekršaja u floti EU, nakon kojeg slijede ribolov na području zabrane ribolova ili bez dodjele kvota, te, upotreba nezakonitih alata.
Kad je u pitanju sistem sankcija, revizori navode da je velika većina otkrivenih teških prekršaja dovela do pokretanja istrage ili kaznenog progona, koji su rezultirali pravovremenim sankcijama. Međutim, revizijom je utvrđeno da se na nivou EU ne primjenjuju jednaki uslovi. Revizori su, npr, napomenuli da je prosječna finansijska kazna izrečena za sličan prekršaj varirala od oko 200 eura (Cipar, Litva i Estonija) do više od 7 000 eura (Španija).
U nekim državama članicama efekat sankcija nije bio dovoljan da se njima prekršioci odvrate od nezakonitog ribolova, jer nisu bile proporcionalne finansijskoj koristi koja je proizašla iz prekršaja. A to je već problem koji nam je poznat i u BiH. I koji je jedan od generatora kriminala i korupcije u zemlji. Uzročnik nepridržavanja propisanih ekoloških standarda, bespravne gradnje ili rada, pljačke prirodnih bogatstava, destrukcije zemljišta i riječnih tokova, izbornih prevara, govora mržnje, kršenja ljudskih prava, zloupotreba položaja, sistemske korupcije,…
(T.H., Revizije info, 08.10.2022.)
