Danas, 21.07.2020., u Sarajevu je održana 10. sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Od 24 tačke, koliko ih je bilo na dnevnom redu ove sjednice, 6 ih se odnosilo na izvještaje Ureda za reviziju institucija BiH.
U tih 6 tačaka strpano je 150 različitih izvještaja.
Naime, kao i Predstavnički dom nedavno, i Dom naroda je odlučio da se nagomilanog materijala, kao posljedice dugotrajnog vakuuma u postojanju nadležne komisije i u razmatranju revizorskih izvještaja u Parlamentu, riješi po kratkom postupku, čisto formalno odrađujući obavezu.
Pa je tako, danas, ukupna rasprava o 150 različitih izvještaja, zajedno sa glasanjem o njima, trajala svega oko 40 minuta. Što znači 16 sekundi u prosjeku po izvještaju.
Zanimljivost je da čak i u takvoj situaciji delegati u Domu nisu našli za shodno da progovore o svojoj odgovornosti za ogromnu pauzu u kontroli zakonitosti i efikasnosti trošenja državnog novca od strane Parlamenta, niti da kritički sagledaju svoj rad i zaključe da pružavaju nedovoljnu podršku Uredu za reviziju, između ostalog upornim izbjegavanjem sankcionisanja neodgovornog ponašanja nekih institucija ili nerješavanjem sistemskih problema na koje revizori uporno ukazuju, a za šta su upravo oni nadležni. Ne, nego su davali primjedbe na rad, ocjene i metodologiju Ureda za reviziju.
Koji, pomenimo to, radi svo ovo vrijeme dok oni ne rade. I koji redovno ispunjava svoje godišnje planove. Za razliku od Parlamenta kome to nije pošlo za rukom – nikad! I koji, dok se Parlament bavi njegovim izvještajima za 2017.(!) završava sa objavljivanjem izvještaja za 2019.
Pri tome primjedbe Uredu su davali i oni koji provode sistematsku opstrukciju rada i Parlamenta i Ureda a i oni koji tu opstrukciju posmatraju bez riječi.
150 izvještaja koji su danas bili na dnevnom redu Doma naroda, naime – nije usvojeno. Zbog “entitetskog glasanja”. I poslato je „na usaglašavanje“ pa će onda ponovo na dnevni red neke od narednih sjednica.
Pri tome, takvo ponašanje ni na koji način ne utiče na rad Ureda. On je (formalno bar) nezavisna institucija i na njega ne utiče to da li će Parlament usvojiti ili ne njegove izvještaje. Ali utiče na društvo. Jer se time šalje poruka institucijama na čiji rad Ured iznosi primjedbe i daje preporuke u cilju otklanjanja uočenih nedostataka, da revizorske ocjene i preporuke ignorišu. Što je, u suštini, sofisticirani oblik rušenja sistema. I što u konačnici plaćaju građani. Prvo svojim novcem u budžetu, a zatim lošim funkcionisanjem institucija koje treba da im služe i da im obezbijede lakši život a ne da ga, svojim lošim radom, neefikasnošću i kršenjem zakona pretvaraju u noćnu moru.
Na žalost, nema rješenja. Jer ova zemlja nema ugrađene mehanizme za otklanjanje blokada. Osim ako ne brojimo Visokog predstavnika. Koji je, međutim, kao i naši političari – odlučio da ništa korisno ne radi, ali da taj nerad skupo naplaćuje.
(N.N., Revizije info, 21.07.2020.)
