Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, jedan je od onih subjekata u kojem se svake godine provodi revizija, kako je precizirano u Zakonu o reviziji javnog sektora Republike Srpske.
Bilo bi sasvim realno očekivati da institucije koje su obavezni subjekti revizije, upravo zato što su pod kontinuiranim nadzorom, prednjače u realizaciji revizorskih preporuka, manjem broju revizorskih nalaza o uočenim nepravilnostima, greškama i nezakonitostima, te, povećanom broju pozitivnih mišljenja kao konačnoj ocjeni revizora.
No, za razliku od nekih drugih, kod kojih je primjetan određeni napor u tom pravcu, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite ne pokazuje da uopšte ima ozbiljnu namjeru raditi na ispravljanju manjkavosti na koje mu Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske ukazuje svake godine, kroz finansijsku reviziju.
Logična posljedica takvog odnosa je da je ovo ministarstvo već godinama, po ocjenama revizora, najlošije ministarstvo u Vladi RS. U deset posljednjih godina ono nijednom nije dobilo pozitivnu ocjenu ni za svoje finansijske izvještaje ni za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima.
Ministarstvo rada kada se posmatraju preporuke iz provedenih finansijskih revizija u njemu, kontinuirano nije u stanju da otkloni preporuke koje se odnose na godišnji popis imovine i obaveza u skladu sa odredbama Pravilnika o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem imovine i obaveza.
Druga preporuka koju u posljednje tri godine u Ministarstvu rada nisu uspjeli realizovati odnosi se na potrebu da se rashodi obračunskog karaktera klasifikuju u skladu sa članom 100. Pravilnika o budžetskim klasifikacijama, sadržini računa i primjeni kontnog plana za budžetske korisnike.
Posmatrajući preporuke koje su date za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima, kontinuirano se ponavlja činjenica da se javne nabavke ne provode u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama. Zatim, u svakoj od tri godine u mandatu ministra Duška Milunovića se ponavlja preporuka koja se odnosi na činjenicu da se radni odnos sa imenovanim savjetnicima treba zasnivati u skladu sa članom 39. Zakona o radu, a ugovori o djelu zaključuju za poslove koji su van djelatnosti poslodavca, u skladu sa članom 205. istog zakona. No, kako je navedeno u revizorskom izvještaju, ugovori o djelu sa sedam izvršilaca zaključeni su za poslove koji predstavljaju redovnu, osnovnu djelatnost Ministarstva, što nije u skladu sa članom 205. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16 i 66/18). Navedenim članom zakona je propisano da poslodavac može zaključiti ugovor o djelu radi obavljanja poslova koji su van djelatnosti poslodavca. Pored navedenih ugovora, ugovori o djelu su zaključeni i sa dva savjetnika ministra koji su rješenjima o imenovanju imenovani na određeno vrijeme u mandatu ministra. Angažovanje savjetnika ministra bez zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme u trajanju mandata ministra nije u skladu sa članom 39. Zakona o radu. Kada pogledamo revizorski izvještaj za 2020. godinu, apsolutno je isti problem naveden, čak i isti broj od sedam izvršilaca sa kojima je zaključen ugovor se ponavlja, za poslove koji predstavljaju redovnu, osnovnu djelatnost Ministarstva. Član 205. Zakona o radu se, dakle, svjesno krši, jer, ako je na nešto ukazala Glavna služba za reviziju, a ministarstvo aposlutno ništa ne poduzima da otkloni nedostatak, onda se radi o potpunom odsustvu odgovornosti prvog čovjeka ministarstva i njegovih najbližih saradnika, koji imaju obavezu da organizuju rad u okviru postojeće zakonske regulative.
Podsjetićemo da je u javnosti Republike Srpske, kao loš vic i potpuno destimulativna poruka za mlade i obrazovane ljude primljena odluka ministra Milunovića da, 2019. godine, kao savjetnika zaposli 82-godišnjeg Iliju Stevančevića, nekadašnjeg poslanika u NSRS. Na pitanje novinara, zašto se zapošljava penzioner, premijer u Vladi RS je rekao da se radi o iskusnom čovjeku, koji će biti savjetnik za pitanje penzija. No, pozadinu čitavog slučaja razotkrio je ministar Milunović, izjavom da on nije imao uticaj na zapošljavanje Ilije Stevančevića, nego da se radi o političkoj funkciji, koja pripada vladajućem SNSD-u. Za upućene, jasno je da se radi o nagrađivanju za svojevremeno „prelijetanje“ sa opozicione na stranu skupštinske većine okupljene oko SNSD-a.
U izvještajima finansijske revizije, u segmentu usklađenosti, u posljednje dvije revidirane godine ponavlja se i preporuka u vezi odobravanja naknade za korištenje mobilnih telefona i troškova reprezentacije, pri čemu se Ministarstvo nije pridržavalo Smjernica Vlade Republike Srpske o priznavanju troškova mobilnih telefona od 26.03.2013. godine. Rashodi za troškove korištenja službenih mobitela, u 2019. godini su iznosili 19.375 KM, godinu dana kasnije 22.418 KM, da bi u 2021. godini dodatno porasli na 25.199 KM. Indikativan rast troškova, u vrijeme kada su cijene usluga mobile telefonije pojeftinile i kada postoje i besplatne platforme za obavljanje komunikacije putem mobitela.
Spomenimo na kraju i relativno nedavni skandal sa odbijanjem Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS da, na zahtjev Transparency Internationala, objavi podatke o finansiranju udruženja od javnog interesa, odnosno kome je podijeljeno i na šta potrošeno više od 700.000 KM budžetskog novca. Zbog čega je Institucija ombudsmena za ljudska prava naložila Upravnoj inspekciji Republike Srpske da izvrši inspekcijski nadzor u ovom ministarstvu.
(Ž.N., Revizije info, 29.09.2022.)
