U području carine EU ima isključivu nadležnost za donošenje zakonodavstva, a države članice odgovorne su za njegovo provođenje u djelo. Od naplate carina 2019. države članice stavile su na raspolaganje za budžet EU 21,4 milijarde eura, odnosno 13% ukupnih prihoda budžeta EU. Kina, SAD i Rusija zemlje su koje najviše izvoze u EU. Naviše su se uvozili namještaj, sportska oprema, igračke i odjeća.
Evropski revizorski sud je, u okviru provedene revizije, procijenio je jesu li akti koje je Komisija izradila za primjenu u državama članicama, osmišljeni na način kojim se garantuje usklađen odabir uvoznih deklaracija za provjeru te kako države članice primjenjuju te dokumente.
„Kako bi se uvoznike s namjerama prevare spriječilo da izbjegnu plaćanje carina, ciljanjem na granične prijelaze s nižim nivoom provjera, postupci odabira provjera moraju se primjenjivati na ujednačen način na nivou cijele carinske unije”, izjavio je Jan Gregor, član Suda zadužen za ovaj izvještaj. „Carinske provjere u EU trenutno nisu dobro usklađene i to nepovoljno utiče na finansijske interese EU.”
Carinska unija važna je za trgovinsku razmjenu EU, a carine na uvoz važan su izvor prihoda EU. Evropska komisija ima zakonsku obavezu garantovati da države članice na sličan način primjenjuju carinske provjere. Kako bi se među državama članicama uskladio način odabira uvozne robe za provjeru, Komisija je nedavno donijela okvir za upravljanje finansijskim rizicima u carinskim pitanjima. Taj okvir čine zajednički kriteriji i standardi te smjernice, za koje su države članice dale suglasnost. Revizori ističu da je primjena tog okvira važan korak prema ujednačenoj primjeni carinskih provjera, što je ključno za efikasnu naplatu carina.
Međutim, revizori su iznijeli i određene kritike u pogledu standarda jer ne sadrže dobru definiciju koncepta rizika i nisu dovoljno detaljni, čime se državama članicama daje previše slobode u pogledu smanjenja broja provjera. Povrh toga, nisu utvrđeni neki bitni elementi kao što su analiza na nivou EU, odgovarajuće tehnike rudarenja podataka i metode za otklanjanje finansijskih rizika za uvoznu robu u okviru e-trgovine.
U praksi, države članice nisu primjenom standarda znatno promijenile način odabira uvozne robe za provjeru jer su uglavnom preslikale kriterije koje su prethodno upotrebljavale za provjeru sumnjive uvozne robe na odgovarajuće kriterije iz novog okvira.
Revizori su također utvrdili da države članice ne tumače na isti način signale rizičnosti, kao i da primjenjuju različite postupke za smanjenje broja provjera na realistični nivo.
Slijedom toga, postotak uvoznih deklaracija koje se provjeravaju u različitim zemljama EU vrlo je neujednačen i kreće se od ispod 1% do iznad 60%.
Nadalje, revizori su utvrdili da različite države članice imaju različita pravila za odstupanje od provjera koje preporuči sistem za upravljanje rizicima. Stoga se od preporuka odstupa u rasponu od 2% do 60% slučajeva.
Revizori su također utvrdili da su iz analize rizika na kojoj se temelje carinske provjere bile isključene brojne carinske deklaracije. Zemlje EU-a međusobno su razmjenjivale tek vrlo ograničene informacije o uvoznicima koje su procijenile rizičnima te se na taj način tim uvoznicima omogućilo da provjere izbjegnu ciljanjem na one države članice u kojima ih se ne smatra sumnjivima.
Revizori su preporučili Komisiji da pojača ujednačenu primjenu carinskih provjera i uspostavi potpuno funkcionalne analitičke i koordinacijske kapacitete na nivou EU. Takođe su istakli da će napredak zavisiti od podrške i saglasnosti država članica.
(Revizije.info)
