Aktuelni događaji na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, odnosno obračun predsjednika Republike Srpske i slijepo mu poslušnog klijentilističkog lanca oko njega sa državnim institucijama, nakon što mu je izrečena zatvorska i kazna zabrane obavljanja javnih dužnosti, samo za naivne i one kojima je višedesetljetnom propagandom potpuno ispran mozak, imaju nacionalnu i političku suštinu. (Eho – zahvaljujući propagandnoj mašini u rukama te vlasti – da, ali suštinu ne.
Jasno je da se radi o goloj borbi za opstanak na vlasti u cilju zadržavanja, s jedne strane, nezakonito stečenog bogatstva, a s druge strane, kontrole nad policijsko-pravosudnim sistemom u samoj Republici Srpskoj, kako bi se spriječilo da upravo on, u nastavku, počne da procesuira aktuelni kriminalni politički vrh za sveprisutnu korupciju i pljačku javnih sredstava i prirodnih bogatstava Republike Srpske.
Dokaza za to je bezbroj. Pomenimo samo čitav niz brutalnih obračuna, sa institucijama i građanima Republike Srpske. Koji pokazuju da nikakva ideologija i nikakav viši cilj ne stoji iza te vlasti, nego samo zaštita ličnih interesa i moći.
Sjetimo se nasilnog gušenja pokreta “Pravda za Davida” i masovnih protesta (u glavnom gradu Republike Srpske!) na kojima se od vlasti zahtjevalo samo funkcionisanje pravne države (umjesto prikrivanja zločina i zaštite zločinaca).
Sjetimo se brutalnog i vulgarnog vrijeđanja i prijetnji svima (u Republici Srpskoj!) koji su mu se na bilo koji način suprotstavili (nevladinim organizacijama, političkim i ekonomskim analitičarima, nezavisnim medijima, opoziciji, manjinama, čitavim gradovima, roditeljima ubijenog djeteta,…), od strane potpuno dehumanizirane osobe, koja na žalost (a nadati se ne i tragediju) ovih prostora vrši funkciju domanovićevskog vođe i zahvaljujući izbornim krađama i korupciji posjeduje vlast i moć da čini štetu. Svima, a ponajviše građanima Republike Srpske.
A sjetimo se i obračuna sa Glavnom službom za reviziju javnog sektora (Republike Srpske!), u doba kada su na čelu te institucije bili ljudi koji su insistirali na njenom profesionalnom radu i nezavisnosti. Prije svaga Boško Čeko, za koga su analitičari svojevremeno konstatovali “Instituciju revizora izgradio je Boško Čeko, a uništio Milorad Dodik”.
Čeko je kritikovao vlast, potpisivao je negativne revizorske izvještaje, ukazivao na suludo trošenje javnog novca. Zbog čega je bio izložen uvredama, tada premijera Republike Srpske, Milorada Dodika i orkestriranim političkim pritiscima, s ciljem da ga se natjera na ostavku.
Iako je svojevremeno, rezigniran ponašanjem vlasti kojoj očito nije bilo stalo do javnog nego isključivo do ličnog interesa, izjavio “Zbog Dodika razmišljam da više ne idem na posao”, Čeko je našao snage u sebi da odoli svim pritiscima i vlast ga nije uspjela ukloniti prije redovnog okončanja njegovog mandata, u skladu sa zakonom.
No, osjetljivost vlasti na kritiku i njena potreba da kontroliše institucije koje bi zapravo trebalo da kontrolišu nju, i da im obesmisli rad i postojanje, nije nestala sa odlaskom Boška Čeke. Pa je njegov nasljednik na mjestu glavnog revizora RS Duško Šnjegota, nakon 4 i po godine mandata, izložen skandaloznom političkom pritisku i prijetnjama (orkestriranim ponovo od Milorada Dodika, samo tada Predsjednika RS), u avgustu 2017., podnio ostavku.
Šnjegota je pao u nemilost nakon što je objavio izvještaj o finansijskoj reviziji Konsolidovanog godišnjeg finansijskog izvještaja za korisnike budžeta RS za 2016. godinu, u kojem je navedeno da je nepokriveni deficit budžeta RS-a iznosio najmanje 175,6 miliona KM i da su budžetski korisnici stvorili najmanje 118 miliona KM većih obaveza u odnosu na raspoloživa sredstva. Na što je Milorad Dodik, uhvaćen u finansijskim mahinacijama, pobjesnio.
Uklanjanjem (i) Šnjegote, Glavna služba za reviziju je, u nastavku, drastično promijenila kriterije i započela period mnogo boljih ocjena institucija vlasti, izazvavši zadovoljstvo vlasti, ali i krajnje nezadovoljstvo nezavisnih medija, analitičara i opozicije, iz koje su se, na sjednici Narodne skupštine čule teške optužbe, kao što je ona da je glavni revizor postao revizor mafije.
Uglavnom, slučaj Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske (kao i svi prethodni) odlično pokazuje da autokratska (sada već – sa prijetnjama zatvorom političkim neistomišljenicima – i otvoreno totalitarna) vlast Milorada Dodika nema problem sa Bosnom i Hercegovinom i nesrpskim narodima u njoj ili sa strancima (kako to svojim nacional-šovinističkim i ksenofobnim javnim ispadima pokušava predstaviti), nego sa svim institucijama, organizacijama i pojedincima koji zahtjevaju funkcionisanje pravne države i sistema. Sa svima koji ne prihvataju povratak u daleku prošlost, totalitarizam i koncept “Država – to sam ja”.
Sve ostalo je, naime, tek dimna zavjesa.
(S.Š., Revizije info)
