Nehat i neodgovornost institucija u BiH konstanta su pojava, koja se manifestuje na različite načine. Jedan od njih je odnos prema sudskim sporovima i javnim sredstvima koja se na njih troše. A ne bi se moralo ili bi ona mogla biti znatno manja, samo da se unutar institucija odgovorno ponaša. I da se uvaže, odnosno provedu, revizorske preporuke date u ovom kontekstu.
U posljednjih je 10 godina za ovu namjenu utrošeno preko 45 miliona KM.
U ovom periodu državni ured za reviziju 3 puta se bavio izdacima za sudske sporove. 2014. objavljen je izvještaj o provedenoj reviziji učinka na ovu temu, 2017. su publikovani rezultati pregleda realizacije preporuka iz tri godine ranije objavljenog izvještaja, a 2024. je ponovo provedena revizija učinka i objavljen izvještaj na istu temu – “Izdaci za sudske sporove u institucijama BiH”.
Analize su izvršene kod šest institucija koje su imale najveći broj izgubljenih parničnih predmeta u slučajevima gdje su tužene institucije BiH i to: Ministarstvo odbrane BiH, Tužilaštvo BiH, Granična policija BiH, Uprava za indirektno oporezivanje BiH, Sud BiH i Ministarstvo pravde BiH.
Iako je prilikom pregleda realizacije preporuka iz 2014., 2017. godine Ured ocijenio da je došlo do određenog pozitivnog pomaka, revizija iz 2024. pokazala je da je većina primjedbi izrečenih deset godina ranije i dalje aktuelna. Odnosno, da do ozbiljne pozitivne promjene nije došlo.
Ured je konstatovao da institucije BiH i dalje “uglavnom nisu efikasne u preduzimanju aktivnosti s ciljem otklanjanja uzroka sudskih sporova i umanjenja izdataka za sudske sporove.
Kao 2014. tako i 2024., nalazi revizije ukazuju da institucije BiH rijetko preduzimaju mjere za prevenciju sudskih sporova, a da su analize sudskih sporova malobrojne i zakašnjele. Većina institucija ni za potrebe planiranja budžeta ne provodi analize svojih sudskih sporova. Nepreduzimanje i kasno preduzimanje analiza i korektivnih mjera, te neblagovremena realizacija sudskih presuda dovode do dodatnih izdataka za sudske sporove.
U periodu 2008.-2013. godine, institucije BiH kao tužena strana su izgubile 313 parničnih predmeta. U periodu 2019.-2023. taj broj se povećao na 1068, i skoro za svaku godinu je veći od broja predmeta riješenih u korist BiH.
Ured za reviziju je 2014. godine procijenio da je od 14,6 milijuna KM isplaćenih izdataka za sudske sporove u periodu 2008.-2013. godine, oko 700 tisuća KM isplaćeno je kao posljedica neblagovremene realizacije sudskih presuda. 10 godina kasnije, izdaci za sudske sporove, u periodu 2018.-2023., su 23 miliona KM, od čega je samo za kamate dato preko 4 miliona KM.
Navedenim trendovima i pokazateljima je doprinio nedovoljan broj preduzetih mjera na sprječavanju nastanka sudskih sporova i umanjenju izdataka za sudske sporove od strane institucija BiH.
Među mnogobrojnim negativnostima, u posmatranom kontekstu, revizori su još 2014. konstatovali da se mirno rješavanje sporova rijetko koristi, iako se na ovaj način, kad je negativan ishod sudskog spora izvjestan, mogu ostvariti značajne uštede.
I 10 godina kasnije, stanje je identično. Jer institucije još uvijek nisu stvorile ni elementarne preduslove za provođenje ovog postupka, koji bi značajno smanjio budžetske gubitke za ovu namjenu.
Nadležne institucije, naime, razvlače pripremu i donošenje propisa kojim bi se unaprijedio proces mirnog rješavanja spora. A u korjenu svega je neodgovornost vladajućih političkih stranaka.
“Dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH iz 2016. godine, predviđeno je mirno rješavanje spora i donošenje pravilnika o kriterijima i postupku mirnog rješavanja sporova i zaključivanje nagodbi prije podnošenja tužbe sudu. Uporedo sa ovim Dopunama, Parlamentarnoj skupštini su dostavljene i Izmjene zakona o Pravobranilaštvu kojim bi se mirno rješavanje spora dodijelilo u nadležnost Pravobranilaštvu kao i predlaganje Vijeću ministara pravilnika o kriterijima i postupku mirnog rješavanja sporova i zaključivanje nagodbi prije podnošenja tužbe sudu. Međutim, navedene Izmjene zakona o Pravobranilaštvu nisu usvojene u Parlamentarnoj skupštini. Shodno tome nije bilo ni daljih aktivnosti na pripremi i donošenju pravilnika o kriterijima i postupku mirnog rješavanja sporova i zaključivanje nagodbi prije podnošenja tužbe sudu.”, navodi se u objavljenom izvještaju.
Sačinjen je i novi prijedlog Strateškog okvira za reformu sektora pravde u BiH za period od 2023. do 2027. godine i u istom je planirano usvajanje Strategije za mirno rješavanje sporova. No, to je samo još jedan od dokumenata na beskonačnom “usaglašavanju” “partnera u vlasti”.
Revizori navode, kao indikativan, primjer Pravobranilaštva BiH, koje je u toku posljednjih pet godina, imalo 47 zahtjeva za vansudskom nagodbom od strane tužioca. Ali da nijedan nije prihvaćen, zbog nepostojanja pravilnika o mirnom rješavanju spora čije je donošenje propisano Zakonom o parničnom postupku.
Revizija je utvrdila da nadležne institucije kasne i u pripremi i donošenju propisa kojima se otklanjaju uzroci određenih sudskih sporova. Pritom, većina institucija iz uzorka nije uspostavila sveobuhvatne i ažurne evidencije sudskih sporova, što umanjuje mogućnosti za analizu sporova i otkrivanje i otklanjanje njihovih uzroka.
Ni za jedan od analiziranih izgubljenih predmeta institucija iz uzorka nije utvrđeno da su institucije pokretale pitanje utvrđivanja odgovornosti za nastale sudske sporove. Što je, svakako, jedan od razloga lošeg stanja u ovoj oblasti, nepotrebnog gubljenja značajnih finansijskih sredstava i višegodišnjeg nepreduzimanja neophodnih mjera.
Nepokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti u nekim od institucija iz uzorka obrazloženo je na način da su uzroci pokretanja sudskih sporova sistemske prirode.
No, bilo do političara ili do njihovih marioneta instalranih po institucijama, nebitno je. Sistem je nefunkcionalan i proizvodi finansijsku a i drugu štetu. I iako je rješenje svima jasno i “na dohvat ruke” – revizori su ga prezentovali prije 10 godina, a ponovili i krajem 2024. – pitanje je da li će i kada biti prihvaćeno i implementirano.
(N.N., Revizije info)
