Skoro je dva mjeseca prošlo od kako je Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske objavila svoje posljednje izvještaje.
Zbog toga joj je broj dosad, u ovoj godini, objavljenih izvještaja o provedenoj finansijskoj reviziji za prošlu godinu, više nego dvostruko manji nego u prethodnim godinama, u ovo vrijeme. 17 u odnosu na 35 u 2024., 36 u 2023. Ili 40 u 2022.
Pritom, ovaj pad nije rezultat iznenadne neefikasnosti revizora, nego neefikasnosti vlasti Republike Srpske, prije svega Narodne skupštine.
Naime, izvještaji postoje, ali je za njihovo objavljivanje potreban potpis Glavnog revizora. A dosadašnjem je mandat istekao još 7.4., što je i datum objave posljednjih ovogodišnjih izvještaja Glavne službe za reviziju RS.
Po Zakonu, novi generalni revizor je morao biti imenovan najkasnije početkom februara ove godine, ali se to nije desilo ni do danas.
Poluzvanično objašnjenje je da Predsjednik Republike Srpske i rukovodstvo Narodne skupštine nisu imali vremena od pokušaja razvaljivanja države i bježanja od policije i pravosuđa.
Kakogod, činjenica je da je skupštinska komisija za izbor Glavnog revizora i njegovog zamjenika, umjesto nekoliko mjeseci ranije, konstituisana i konkurs raspisala tek nakon što je glavnom revizoru i njegovoj zamjenici mandat istekao i da se njihov prijedlog (tj. “njihov prijedlog”) sada nalazi kod Predsjednika, koji treba da ga proslijedi Skupštini. Pa, glavnog revizora još nema.
Nema čak ni vršioca dužnosti, iako je vladajuća većina, u pokušju da premosti vakuum koji je sama stvorila, 21.5., dosadašnje funkcionere Glavne službe imenovala vršiocima dužnosti funkcija koje su dosad objavljali. No, pošto se prvo morala čekati objava skupštinske odluke u Službenom glasu RS, a potom da prođe 8 dana da bi ta odluka postala punovažna, ovo zadnje još čekamo.
I trebalo bi da Jovo Radukić samog sebe naslijedi na dužnosti Glavnog revizora, 7.6., tačno dva mjeseca nakon što mu je istekao sedmogodišnji mandat, koji se po Zakonu ne može produžiti. Ali hoće, voljom vlasti koja je navikla da gazi po pravnoj državi i koja obožava rupe u zakonima. Pa iako u Zakonu ne postoji nikakva naznaka mogućnosti da ovu funkciju obavlja privremeni “vršilac dužnosti”, nego, se, kao što smo naveli, jasno propisuje da nasljednik Glavnog revizora mora biti izabran dva mjeseca prije isteka mandata svog prethodnika, voljom vladajuće većine dobićemo situaciju da Glavnom službom rukovodi – vršilac dužnosti Glavnog revizora.
Pa će se tada, vjerovatno, nastaviti sa objavom izvještaja o provedenim finansijskim revizijama. Nakon što su malo “odležali”.
(N.N., Revizije info)
