EU je zbog povratka rata visokog intenziteta na evropski kontinent uzrokovanog ruskom vojnom agresijom na Ukrajinu 2022. stavio odbranu visoko na popis svojih prioriteta, nastojeći se pripremiti za uspješno suprotstavljanje eventualnoj agresiji u budućnosti.
U pravnom smislu, teritorijalna obrana u nadležnosti je 27 država članica EU, od kojih su njih 23 ujedno članice NATO-a. Međutim, prema Ugovorima EU „nadležnost Unije u pitanjima zajedničke vanjske i bezbjednosne politike obuhvata sva područja vanjske politike i sva pitanja koja se odnose na bezbjednost Unije, uključujući i postepeno oblikovanje zajedničke odbrambene politike koja bi mogla voditi prema zajedničkoj odbrani”.
U decembru 2024. Evropska odbrambena agencija objavila je koordinirano godišnje preispitivanje u području odbrane, u kojem se navodi da su države članice EU 2023. potrošile gotovo 280 milijardi eura na odbranu (ta će se brojka 2024. vjerojatno povećati na 326 milijardi eura), a taj iznos zasjenjuje potrošnju EU na vojnu mobilnost, nad kojom Evropski parlament ima djelimičan nadzor.
Vojna mobilnost uključuje usklađivanje pravila u svim državama članicama EU, te, istraživanje potencijala za civilno-vojni pristup razvoju infrastrukture.
Cilj vojne mobilnosti u EU je garantovati brzo i nesmetano kretanje vojnog osoblja, materijala i imovine unutar i izvan EU.
EU je sredstva brzo stavila na raspolaganje, čime je poslala važan politički signal. Međutim, potražnja je bila znatno veća od ponude, pa do kraja 2023. više nije bilo novca na raspolaganju.
Politika vojne mobilnosti EU doživjela je promjene od prvog akcionog plana iz 2018.
Ruska vojna agresija na Ukrajinu bila je prijelomna tačka, zbog koje je strateška potreba Unije za vojnom mobilnošću postala hitno pitanje.
Pod vremenskim pritiskom EU je u novembru 2022. objavio drugi Akcioni plan za vojnu mobilnost., za period do 2026., a koji se sastoji od četiri glavna stuba: multimodalnih koridora i logističkih čvorišta, regulatornih mjera, otpornosti i spremnosti te partnerstava. EU je finansirao 95 projekata u 21 državi članici.
Sud je generalno zaključio da Akcioni plan 2.0 nije bio zasnovan na dovoljno čvrstim temeljima zbog određenih nedostataka u izradi, kao što su nepostojanje detaljne ex ante analize i procjene potreba koje bi omogućile evaluaciju proporcionalnog budžeta.
„Vojna mobilnost ključna je za kredibilitet odbrambenih sposobnosti EU te je očito da je potrebna brzina. Ali još se ne napreduje punom parom jer na tom putu postoje uska grla”, izjavio je Marek Opioła, član Evropskog revizorskog suda zadužen za ovaj izvještaj.
Revizori su utvrdili da pri organizaciji vojnih kretanja može doći do znatnih kašnjenja zbog različitih razloga, kao što je birokratija.
“Na primjer, tenkovi iz jedne zemlje EU ne mogu se kretati preko druge zemlje ako njihova masa premašuje vrijednosti dopuštene propisima o cestovnom saobraćaju. U uobičajenim okolnostima jedna od zemalja EU trenutno zahtijeva da je se za dozvole za prekogranično kretanje obavijesti 45 dana unaprijed.”, naveli su iz Evropskog revizorskog suda.
“Na primjer, tenkovi iz jedne zemlje EU ne mogu se kretati preko druge zemlje ako njihova masa premašuje vrijednosti dopuštene propisima o cestovnom saobraćaju…”
Revizori su utvrdili i da Evropska komisija pri pripremi Akcionog plana 2.0 nije unaprijed temeljito procijenila potrebe te zato nije mogla donijeti pouzdanu procjenu finansijskih sredstava potrebnih za postizanje njegovih ciljeva. Budžet EU za vojnu mobilnost u ukupnom iznosu od 1,7 milijardi eura za razdoblje 2021. – 2027. relativno je skroman, ali države članice pozdravile su ga kao korak u pravom smjeru.
EU je sredstva brzo stavila na raspolaganje, čime je poslala važan politički signal. Međutim, potražnja je bila znatno veća od ponude, pa do kraja 2023. više nije bilo novca na raspolaganju. Zbog toga će se sredstva EU za vojnu mobilnost ponovno moći staviti na raspolaganje tek nakon više od četiri godine, što otežava stabilnost i predvidljivost finansiranja.
Iako finansijska sredstva moraju biti dobro usmjerena kako bi imala određeni efekat, pri odlučivanju o tome koje projekte za infrastrukturu dvojne namjene treba finansirati nisu dovoljno u obzir uzeti geopolitički i vojni faktori. Nadalje, projekti su odabrani nesistemski, ne uvijek na najbitnijim strateškim lokacijama i bez uzimanja u obzir šire slike. Projekti su se uglavnom finansirali na istoku EU, dok na južnoj ruti prema Ukrajini Unija nije finansirala gotovo nijedan projekt. Osim toga, projekti su već bili odabrani za finansiranje sredstvima EU prije nego što su utvrđeni najhitniji prioriteti.
Mehanizmi upravljanja vojnom mobilnošću u EU složeni su i rascjepkani, bez jedinstvene kontaktne točke, pa je teško znati što su čije zadaće.
Kako bi pomogli EU da ostvari napredak, revizori predlažu da se poboljša upravljanje i fokusiranje mjera EU te da istovremeno finansiranje bude predvidljivije. EU bi za ublažavanje uskih grla u području vojne mobilnosti mogla iskoristiti i potencijal postojećih fondova EU za civilni saobraćaj.
(Revizije info, Izvor: Evropski revizorski sud)
