Ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija izraz je solidarnosti između država članica i regija Evropske unije. Cilj je ostvarenje uravnoteženog razvoja u cijeloj Uniji, odnosno, smanjenje razlika u stepenu razvijenosti među regijama i državama članicama i promocija jednakih mogućnosti za sve. U praksi se navedeno postiže finansijskim operacijama, kroz evropske fondove. Svake tri godine Evropska komisija predstavlja izvještaj o napretku u postizanju ekonomske i socijalne kohezije te načinu na koji su politike Zajednice doprinijele njihovom napretku.
Na evropskom nivou, porijeklo ekonomske i socijalne kohezije seže do Rimskog ugovora (1957.), čija preambula spominje smanjenje regionalnih razlika. Politika Zajednice, u ovom kontekstu, se mijenjala kroz vrijeme, pa i količina ulaganja, jer se dramatično mijenjalo stanje, prije svega prijemom novih članica A i zbog toga što je u određenom trenutku postalo jasno da organizacija unutrašnjeg tržišta, suprotno prognozama, nije uspjela smanjiti regionalne razlike.
Proširenjem Unije na 27 zemalja članica u januaru 2007. godine površina Evropske unije povećana je za 25%, stanovništvo za više od 20%, no njeno bogatstvo samo za oko 5%. Prosječni BDP po glavi stanovnika u Evropskoj uniji smanjio se za više od 10%, a regionalne nejednakosti su udvostručene. Budući da se 60% regija koje zaostaju u razvoju nalazi u 12 zemalja članica koje su se priključile Evropskoj uniji 2004. godine, centar ravnoteže regionalne politike pomaknut je prema istoku.
“EU radi na ostvarivanju ciljeva kohezijske politike sufinansiranjem ulaganja u državama članicama. Rezultati tih ulaganja imaju ključnu ulogu u postizanju ciljeva EU. Kad je riječ o području kohezijske politike, finansiranje koje je u većoj mjeri utemeljeno na uspješnosti moglo bi pomoći EU da usmjeri finansijska sredstva na najefikasnije programe i mjere te da ostvari najbolje rezultate.”, navodi se u tematskom izvještaju „Finansiranje na temelju uspješnosti u području kohezijske politike: pohvalne ambicije, ali u peridu 2014.–2020. i dalje su postojale određene prepreke”, objavljenom 21.10.2021.
Povećanje mjere u kojoj se kohezijska politika temelji na uspješnosti zajednički je cilj Evropskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Finansijska sredstva dodijeljena za provođenje kohezijske politike odgovaraju iznosu od otprilike jedne trećine budžeta EU (348 milijardi eura za finansijski period 2007.–2013, 357 milijardi eura za finansijski period 2014.–2020. i 373 milijarde eura za period 2021.–2027.). Potrošnja sredstava temelji se na sistemu podjele odgovornosti između Evropske komisije i relevantnih nacionalnih tijela.
Uredbom o zajedničkim odredbama za period 2014.–2020. uvedena su tri instrumenta kojima se državama članicama pružaju podsticaji za postizanje rezultata i optimiziranje upotrebe finansijskih sredstava.
Njome je propisano da je potrebno utvrditi uslove kojima će se garantovati da se evropski strukturni i investicijski fondovi upotrebljavaju efektivno i efikasno („ex ante uvjeti”). Uvedena je rezerva za ostvarenje postignuća u vrijednosti od 20 milijardi eura (6% rashoda u području kohezije) kako bi se 2019. dodijelila sredstva za uspješne programske prioritete za upotrebu tokom posljednje dvije godine programskog razdoblja. Uredbom su uvedeni i modeli finansiranja na temelju uspješnosti u skladu s kojima pružanje finansijske podrške EU u određenoj mjeri zavisi od postizanja unaprijed utvrđenih postignuća i rezultata ili o ispunjavanju određenih uslova.
Sud je proveo reviziju kako bi procijenio način na koji su tokom perioda 2014.–2020. Komisija i države članice upotrijebile te nove instrumente za finansiranje na temelju uspješnosti.
„Sud je utvrdio da je uvođenje okvira uspješnosti u periodu 2014.–2020. doprinijelo promjeni kulture u finansijskom upravljanju kohezijskom politikom”, izjavio je Ladislav Balko, član Suda zadužen za ovaj izvještaj. „Međutim, Sud je također utvrdio da i dalje nema jasne veze između finansiranja i uspješnosti programa u području kohezije. Iako su tri nova instrumenta uvedena Uredbom o zajedničkim odredbama za period 2014.–2020. dovela do primjene novih pristupa u provođenju, njima nije postignuta osjetna razlika u načinu na koji se finansijska sredstva EU dodjeljuju i isplaćuju.”
Revizori su iznijeli niz preporuka Komisiji za buduća poboljšanja. Preporučuju da se u programskom periodu 2021.–2027. u cijelini iskoristi potencijal uslova koji omogućavaju provođenje (koji su slični ex ante uslovima koje zamjenjuju). Ujedno podstiču Komisiju da u ranoj fazi pripremi teren za efikasno preispitivanje u sredini programskog perioda 2021.–2027. Zatim, predlažu da se pojasne dva aspekta: pravila kojima je uređen model „finansiranja koje nije povezano s troškovima”, te, pristup pružanju garancije u pogledu upotrebe finansijskih sredstava EU na temelju tog modela.
(TH, Revizije info)
