Glavno ovlaštenje koja je EU dodijeljeno osnivačkim ugovorima ovlaštenje je za donošenje zakonodavstva koje se primjenjuje na države članice. Za izvršavanje zakonodavstva EU potrebni su znatno vrijeme i resursi: u periodu 2012. – 2023. Evropski parlament dostavio je Komisiji više od 8.000 predstavki, uključujući one u kojima se upozorava na povrede prava EU, te je evidentirano gotovo 43.000 pritužbi građana, preduzeća i interesnih grupa. Zajedno sa slučajevima koje je pokrenula Komisija, u razdoblju 2012. – 2023. pokrenuto je više od 9.000 postupaka zbog povrede prava.
Podsjećamo da su države članice obavezne preduzeti sve pravne mjere na nacionalnom nivou potrebne za primjenu prava EU. Iako se uredbe EU direktno primjenjuju u svim državama članicama, direktive se moraju prenijeti u nacionalno pravo. Komisija upotrebljava različite alate i postupke kako bi garantovala da države članice pravilno prenose i primjenjuju pravo EU te za otkrivanje i uklanjanje potencijalnih povreda prava. Kad preventivne mjere ne proizvedu uspjeh i ako postoji sumnja na povredu prava (npr. postoje kašnjenja u prenošenju odnosno prenošenje je djelimično ili nepravilno), Komisija može pokrenuti postupke zbog povreda prava i uputiti predmet Sudu EU. Države članice odgovorne su za ispravljanje svih povreda prava.
„Iako je Evropska komisija poboljšala svoje upravljanje kako bi otkrila i ispravila povrede prava EU, ispravljanje povreda i dalje može trajati godinama”, izjavio je Lefteris Christoforou, član Suda zadužen za ovu reviziju. „Povrede prava moraju se brže ispraviti kako bi se garantovala jednakost i poštovanje zajedničkih vrijednosti i načela EU. Iako građani i poreduzeća imaju odgovornosti koje proizlaze iz zakonodavstva EU, trebalo bi im omogućiti da imaju koristi od zajednički dogovorenih pravila, čime bi se garantovalo da se njihova temeljna prava poštuju u cijeloj EU.”
Komisija se tokom godina obavezala da će unaprijediti proces za izvršavanje zakonodavstva EU te je utvrdila nekoliko referentnih rokova kako bi poboljšala rješavanje pritužbi i postupaka zbog povrede prava. No, pokazalo se da je ispunjenje tih referentnih rokova zahtjevno. Na primjer, iako se od 2017. smanjilo vrijeme koje je Komisiji potrebno za dovršetak provjera prenošenja i provjera usklađenosti (tj. za garantovanje da nacionalne mjere za prenošenje obuhvaćaju sve odredbe direktive i da su potpuno u skladu s njom), polovina tih provjera i dalje je trajala duže od utvrđenog vremenskog okvira. Isto vrijedi i za pritužbe, čije procjenjivanje može trajati mjesecima, a rješavanje godinama. Komisija ne pruža sistemski detaljne informacije o broju predstavki koje prima od Evropskog parlamenta. Revizori smatraju da bi se način na koji se rješavaju pritužbe i predstavke mogao poboljšati uvođenjem jasnih i dosljednih kriterija koji omogućuju rangiranje prema prioritetima ili grupiranje. Naglašavaju i da podnositelji pritužbi nisu uvijek obaviješteni o postignutom napretku.
Neformalne rasprave između Komisije i država članica o rješavanju složenih predmeta (postupak poznat kao EU Pilot) pokazale su se efikasnim u rješavanju većine predmeta bez pokretanja službenih postupaka zbog povrede prava. Međutim, prosječno vrijeme potrebno za rješavanje i dalje može biti duže od dvije godine. Otkad su uspostavljeni službeni postupci zbog povrede prava, rješavanje sve većeg udjela predmeta traje predugo (tj. do upućivanja predmeta Sudu EU ili zaključivanja predmeta). Iako se većina predmeta riješi prije nego što Komisija predloži finansijske sankcije, u nekim slučajevima države članice nisu ispravile povrede prava EU čak i ako su im već nekoliko godina izricane sankcije.
Uprkos redovnom i generalno tačnom praćenju izvršavanja zakonodavstva EU i izvještavanju o tome, Komisija ne objavljuje informacije o tome koliko dobro poštuje svoje referentne rokove. Iako ti rokovi nisu pravno obavezujući, revizori smatraju da je važno da Komisija izvještava o javnim okvirnim referentnim rokovima jer bi se time poboljšao nadzor.
(ERS, 17.12.2024. / Revizije info)
