Zabilježeni su slučajevi kada je službenik prošle godine sam sebe počastio na ime troškova reprezentacije, inače namijenjene za poslovne ručkove i sastanke, slučajevi korištenja službenih auta za vrijeme godišnjih odmora i vikenda pa i u dane kada je zaposlenik navodno radio od kuće, zabilježeni su sastanci na Jahorini za Novu godinu o trošku države, izuzetno visoki troškovi popravke pet godina starog automobila…

Ipak, nijedna od više od 70 bh. institucija nije dobila negativno mišljenje za svoj rad u 2020. godini.

O tome i o samim zapažanjima Ureda za reviziju institucija BiH pitali smo generalnog revizora Hrvoja Tvrtkovića.

On je ukazao da to što je neka institucija dobila pozitivnu ocjenu ne znači da nema nepravilnosti. Rekao je i da o svojim izvještajima više ne obavještavaju tužilaštva.

Zašto nijedna institucija nije dobila negativnu ocjenu za 2020. godinu?

Za davanje negativnog mišljenja, prema revizijskim standardima, mora postojati prožimajući učinak određene nepravilnosti ili pogrešnog prikaza na finansijske izvještaje. Takvih situacija, prema našim profesionalnim procjenama, u institucijama BiH u zadnje vrijeme nije bilo.

Ovo nikako ne znači da je stanje u institucijama BiH zadovoljavajuće u pogledu broja i karaktera nepravilnosti koje se pojavljuju. Izražena mišljenja s rezervom pa čak i pozitivna mišljenja imaju značajan broj nepravilnosti kojima bi i javnost i nadležne institucije trebale i mogle posvetiti više pozornosti kako bi se njihovo ponavljanje spriječilo.

Izostanku negativnih mišljenja značajno doprinosi i to da su institucije BiH predmet obavezne godišnje finansijske revizije te da su i komisije za finansije i budžet Parlamenta BiH i Ured i institucije, svojim dosadašnjim radom značajno doprinijeli smanjenju nepravilnosti koje mogu dovesti do negativnog mišljenja. U prilog ovom razmišljanju je i činjenica da ni entitetski uredi nemaju negativna mišljenja za institucije koje revidiraju svake godine.

Međutim, za razliku od našeg Ureda, entitetski uredi imaju i veliki broj subjekata koji nisu predmet revizije i po nekoliko godina pa je broj nepravilnosti u takvim subjektima veći i značajniji što posljedično ima za rezultat i situacije gdje je opravdano davanje negativnog mišljenja. To često stvara sliku kako su entitetski uredi “strožiji” od našeg. Još jednom želimo naglasiti da izostanak negativnog mišljenja ne znači da u institucijama nema značajnijih nepravilnosti nego samo profesionalnu prosudbu da one nisu takvog značaja za negativno mišljenje u smislu revizijskih standarda.

Kada je Ured za reviziju posljednji put uputio izvještaj nadležnom Tužilaštvu i da li je bilo reakcije na osnovu revizorskog izvještaja?

Svi izvještaji Ureda za reviziju su javno dostupni. Praksa slanja izvještaja o reviziji u kojima je izražena kvalifikacija je napuštena jer se pokazala neefektivnom. Postoje izvještaji o reviziji u kojima nije izražena kvalifikacija, a koji su tužilaštvima dali signal za pokretanje određenih istraga, ali tužilaštva nisu dužna nas obavještavati o toku i epilogu takvih istraga.

S druge strane, izvještaji revizije učinka također treba da zavređuju pažnju svih relevantnih aktera, ali Ured nije taj koji treba ili može da cijeni osnovanost za pokretanje tužilačkih istraga. Stoga su izvještaji o reviziji javni u svom cjelovitom obliku, te tužilaštva mogu po njima postupati u skladu sa vlastitim nadležnostima i standardima.

Jeste li zadovoljni načinom na koji institucije troše sredstva, posebno ona namijenjena “redovnim” troškovima?

Iako je bilo određenih pomaka u realizaciji preporuka kod tekućih izdataka institucija BiH, Ured ne može biti zadovoljan stepenom realizacije preporuka jer smo ponovno ukazali na nedostatke kod realizacije tekućih izdataka koji su posljedica nedovoljno razvijenog i funkcionalnog sistema internih kontrola u institucijama.

Tako je institucijama BiH i ove godine, što putem izražavanja mišljenja s rezervom, što putem skretanja pažnje, ukazano na nužnost eliminiranja nedostataka i nedosljedne primjene zakonskih i podzakonskih akata kod realizacije postupaka javnih nabavki, angažiranja osoblja putem ugovora o djelu, korištenja službenih vozila, zapošljavanja i slično. Značajan korektivni faktor u ovom smislu bila bi funkcionalna i redovna interna revizija u institucijama BiH koja nažalost još uvijek nije zaživjela u svom punom kapacitetu.

Također, problem neblagovremenog usvajanja budžeta doprinosi skraćivanju rokova i vremenskog okvira u kojem treba provesti aktivnosti u toku godine (nabavke, zapošljavanje i slično). Više detalja svakako će se naći u i izvještaju reviziji izvršenja budžeta institucija BiH koji će Ured objaviti početkom septembra.

U čemu su i kod koga najveći nedostaci?

Vrlo je teško porediti nedostatke kod pojedinačnih institucija jer se kompleksnost poslova, visina budžeta, broj zaposlenih uvelike razlikuju. Prirodno je da se institucije sa kompleksnijim operacijama suočavaju i sa većim izazovima u poslovanju, samim tim i većim nepravilnostima. Javnost je nekako naučena da najveće krivce traži u institucijama koje kroz proces finansijske revizije dobivaju mišljenje s kvalifikacijom.

Naravno da ima osnova za takav stav, ali i u institucijama koje imaju pozitivno mišljenje sa skretanjem pažnje ima veći ili manji broj nepravilnosti koje nisu toliko značajne sa aspekta davanja mišljenja, ali koje sigurno isto tako zavređuju pažnju i na njihovom otklanjanju se mora raditi isto kao i na otklanjanju nepravilnosti koje su uočene kod institucija kojima je dato mišljenje s rezervom. Stoga nije zahvalno govoriti o najvećim.

S druge strane, čini se da ispod radara prolaze institucije koje bivaju predmetom revizija učinka koje na vrlo studiozan način ukazuju na propuste u osiguravanju efikasnosti i efektivnosti poslovanja institucija. Mislim da i ovi aspekti poslovanja zavređuju dužnu pozornost javnosti, pored neregularnosti koje su uoče kroz redovne financijske revizije.