U petak, 28. januara, u Parlamentu FBiH, konačno bi se trebala održati sjednica Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju na kojoj će se usvojiti zapisnici i sumirali stavovi sa provedenih javnih saslušanja institucija koje od revizora nisu dobile pozitivnu ocjenu za finansijsku reviziju za 2020. godinu i Federalnom parlamentu uputiti izvještaj o njima i svim provedenim finansijskim revizijama za 2020., sa prijedlogom zaključaka.
Već smo ranije upozorili da se čitav ovaj process nepotrebno razvukao na više od pola godine i umjesto da bude završen u oktobru 2021. završava se evo, u januaru 2022. Ako ne dođe do novih odgađanja.
S obzirom da su saslušanja, uz sve slabosti, propuste i opstrukcije (među kojima i kompletne Vlade, čiji nijedan ministar, kao ni Premijer nisu prisustvovali saslušanjima) bila izuzetno značajna, prava je šteta što se sama Komisija nije prema njima odnosila sa dužnim poštovanjem i čitav process ubrzala i ozbilnije mu se posvetila.
Jer su ova saslušanja dala i osnov za preduzimanje određenih koraka prema konkretnim institucijama, ali, još važnije, za pokretanje nekih sistemskih promjena u cilju prevazilaženja dugogodišnjih problema, naznačenih revizorskim nalazima a onda dodatno ogoljenih na saslušanjima. A to je upravo pristup koji i ovim saslušanjima i reviziji i Parlamentarnoj komisiji daje značaj i dignitet i otvara mogućnost za poboljšanje uticaja revizije na društvo, odnosno, u konačnici, za poboljšanje kvaliteta života građana.
No, čini se da svijest o tome ne postoji ni unutar same Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju.
No, problem sa usvajanjem Budžeta, govori nam da nije stvar u reviziji kao temi, nego u odnosu patlamentaraca prema svom poslu. U nepodnošljivoj lakoći postojanja uvijek novih izgovora za neefikasnost i skupo plaćeni nerad.
A podsjetimo još jednom – u najmanju ruku, nije postojao nikakav razlog da se zaključci sa u julu završenih saslušanja, institucija iz “obaveznog godišnjeg paketa” finansijsklih revizija (Parlament, Predsjednik i 2 potpredsjednika, Generalni sekretarijat Vlade i 12 od ukupno 16 ministarstava), kao posebno značajni, upute Parlamentu zasebno, odmah po održanju ovih saslušanja. Umjesto da čekaju pola godine.
Tim prije što su izvještaji o radu ovih institucija sadržavali i dragocjeni osvrt na neke mjere Vlade u pandemiji i što su izazvali skandalozno ponašanje Vlade i njen atak na nezavisnost Ureda za reviziju, te ignorisanje saslušanja od čelnih ljudi ministarstava, što je sve zahtjevalo brz i rezolutan odgovor Parlamenta. Koji, na žalost, nije uslijedio.
(N.N., Revizije.info)
