Nekon što je, još u junu ove godine, razmotrila 2 revizorska izvještaja – za Razvojno-garantni fond i Odjeljenje za stručne i administrativne poslove – Skupština Brčko distrikta je, tek nakon 4 mjeseca, ponovo na svom dnevnom redu imala razmatranje revizorskih izvještaja.
Na 14. redovnoj sjednici Skupštine, održanoj 13.10., razmotreno je 10 izvještaja Ureda za reviziju javne uprave i institucija u Brčko distriktu.
Samo je Policija Distrikta dobila pozitivno mišljenje revizora. Te, Fond zdravstvenog osiguranja pozitivno mišljenje sa skretanjem pažnje za finansijske izvještaje a mišljenje s rezervom za usklađenost sa zakonom. Svi ostali revidirani subjekti (JP Radio Brčko, ZZZ, FZO, JKP, Odjel za javne poslove, Odjel za privredni razvoj, Komisija za papire od vrijednosti,…), uključujući i samu Skupštinu i Ured Gradonačelnika, dobili su mišljenje s rezervom.
Na samom početku rada Skupštine po ovim tačkama dnevnog reda, bio je evidentan neadekvatan rad nadležne komisije. Umjesto ozbiljne analize ravizorskih izvještaja, javnih saslušanja revidiranih subjekata, kreiranja zaključaka s odgovarajućim mjerama, s ciljem bolje imlementacije revizorskih preporuka i otklanjanja nedostataka u radu javnih institucija i preduzeća, koje bi uputila Skupštini kao prijedlog za usvajanje, Komisija se ponaša tek kao “protočni bojler”. Obavještavajući Skupštinu da je – razmatrala izvještaje i da ih prosljeđuje u skupštinsku proceduru??? Bez, dakle, ikakvog stava, zaključka, prijedloga.
Predsjednik Skupštine je iskoristio priliku da skrene pažnju i sa vlastite odgovornosti za neadekvatan tretman revizorskih izvještaja, naglasivši da je predsjednik pomenute komisije iz opozicije i da on može da diktira rad te komisije i da Skupština dobije material sa konkretnim prijedlozima.
No, iako Komisija nosi “lavovski dio” odgovornosti za neadekvatan tretman revizorskih izvještaja u Brčko distriktu (jer svojim neadekvatnim angažmanom, uzrokuje i neadekvatan angažman Skupštine i Gradonačelnika, što direktno utiče na efekte revizije), Skupština ne može pobjeći od vlastite odgovornosti (mada je i odgovornost za rad njene komisije, njena, naravno). Što je bilo evidentno i iz izlaganja poslanika na ovoj sjednici.
Poslanik Zoran Kokanović (SP) akcentirao je problem neprisustva predstavnika revidiranih institucija pri razmatranju izvještaja o reviziji tih institucija:
“Revizori su napisali to što su napisali, uočili su neke nedostatka i mi bi trebali da pitamo menadžment ili šefove odjeljenja ili neka lica koje će šefovi da imenuju da nam odgovore na neka pitanja. A ne da pitamo revizore. Oni su rekli šta su imali. Mislim da je neozbiljno da pričamo o bilo kojem ovom revizorskom izvještaju a da niko od njih nije prisutan. Dignitet Skupštine je stavljen na najniže grane, a ovo nije prvi put.”
Ovaj je stav podržao i poslanik Abdulah Iljazović (NiP), konstatovavši:
“Možda bi na taj način mogli doći do rješenja. Ukoliko bude tu predstavnik revidiranog subjekta, možemo da ga pitamo na koji način će riješiti uočeni problem i da li su počeli da rješavaju te probleme.”
Zijad Nišić, poslanik SBiH (a sličnog je mišljenja bio i Velibor Babić iz SP, koji je naglasio da je “dugogodišnja praksa da sve zguramo u pola sata”), s druge strane, naglasio je problem obima materijala i objektivne mogućnosti da se on razmotri na način koji zaslužuje uloženi napor revizora. Ukazavši da je rezultat toga neadekvatan nivo diskusije:
“Mi ćemo za pola sata preći 10 ovakvih izvještaja i, zaista, niti javnosti, niti nama neće biti jasno šta smo glasali, kakve su ocjene… imamo generalnu ocjenu Glavnog revizora, da postoji tendencija odstupanja od zakonskih propisa! Dakle, gdje se odtupa, u kojoj mjeri i šta dalje raditi.”
Njegov prijedlog, prema kome je pokazao razumjevanje i predsjednik Skupštine, Siniša Milić (SNSD), da se na jednoj sjednici razmatraju svega 2 izvještaja, je, međutim krajnje neracionalan. Jer bi, s obzirom na učestalost skupštinskih zasjedanja, razmatranje 30-ak izvještaja, koliko ih godišnje pravi Ured za reviziju BD, moglo da se razvuče i na duže od 8 mjeseci.
No, vanredne sjednice, koje bi bile pretvorene u javna saslušanja revidiranih institucija, uz prisustvo revizora i sa dobro pripremljenim poslanicima, bi svakako bile poželjne i korisne. I za uticaj revizije i za razvoj demokratije i standarda odgovornosti za rezultate svog rada.
Nažalost, neki govornici su pokazali zabrinjavajući nivo neinformisanosti i neshvatanja elementarnih pojmova. A prije svega nezavisnosti revizora (i neprihvatljivosti uticaja na njihove ocjene), institucionalnog kontinuiteta (problematizirajući pitanje ko će u Skupštini predstavljati revidiranu instituciju kad joj se šef promijeni) i pravne države (pravdajući kršenje zakona nemogućnošću da se “u važećim zakonskim propisima do kraja ostvare ciljevi koje ste zacrtali”).
U skladu sa navedenom “dugogodišnjom praksom da sve zgura u pola sata”, izuzev ove načelne rasprave o tome kako bi trebalo da izgledaju skupštinska razmatranja revizorskih izvještaja, sama diskusija o 10 izvještaja o provedenim finansijskim revizijama, koji su bili na dnevnom redu ove sjednice, prošla je vrlo brzo.
Zapravo, diskusija je vođena samo u vezi revizorskih izvještaja o Skupštini, Fondu zdravstvenog osiguranja i JP Komunalno i u njoj je, uz predstavnike Ureda za reviziju i Predsjedavajućeg, učestvovalo svega 4 poslanika. A o ostalih 7 izvještaja niko se nije javio za diskusiju.
Spomenimo na kraju da je je Glavni revizor Brčko distrikta, Nekir Suljagić, koji je inače pokazao nepotrebnu žurbu da Skupština razmotri izvještaje na današnjoj sjednici (jer to nije njegova, nego odgovornost rukovodstva Skupštine) i propustio mogućnost da Skupštini preporuči javna saslušanja revidiranih subjekata (koja bi dala na značaju i njegovom Uredu i reviziji uopšte), poslanike informisao da je njegov ured imao obavezu, koju je Evropska komisija navela u poglavlju Finansijska revizija i kontrola, svojih godišnjih izvještaja, da naprave uputstvo o provođenju preporuka i da je to uputstvo već upućeno Vladi, tj. Gradonačelniku.
“Sam cilj i svrha revizije nije da mi samo uradimo izvještaje i vama damo u proceduru. Cilj revizije je da se upravo implementiraju preporuke, koje se nalaze u revizorskim izvještajima.”, naglasio je Suljagić.
Odnosno, cilj revizije je da se, kroz implementaciju revizorskih preporuka, dobiju efikasnije javne institucije i preduzeća, koje građanima pružaju kvalitetnije usluge za manje para i, podrazumijeva se, pritom poštuju zakonske i druge propise.
(N.N., Revizije info)
