U periodu 2010.–2013. Irska, Grčka, Španija, Cipar i Portugal primile su finansijsku pomoć u ukupnom iznosu od 468,2 milijarde eura. Zakonodavstvom EU propisano je da se države članice za koje je završen program makroekonomskog prilagođavanja moraju staviti pod dodatan nadzor. Stoga se nad Ciprom, Irskom, Portugalom i Španijom trenutno provodi nadzor nakon isteka programa. Nad Grčkom se provodi pojačani nadzor jer se smatra da u toj zemlji postoji izrazita mogućnost finansijskih poteškoća koje bi vjerojatno imale negativne efekte prelijevanja na druge države članice u europodručju.
„Aktivnosti nadzora nakon isteka programa koje je Sud ispitao bile su prikladne, ali potrebno ih je usavršiti”, izjavio je Alex Brenninkmeijer, član Evropskog revizorskog suda zadužen za ovaj izvještaj. „Sud smatra da bi ovaj izvještaj mogao doprinijeti aktualnom preispitivanju sistema ekonomskog upravljanja u ekonomskoj i monetarnoj uniji. Takođe bi moglo doprinijeti raspravama o strukturi eventualnog nadzornog mehanizma za otplatu zajmova koji bi bio dijelom Mehanizma za oporavak i otpornost.”
Do maja 2021. svih pet pomenutih država članica ispunilo je svoje obveze u pogledu otplate duga i ponovno dobilo pristup tržištu po prihvatljivim kamatnim stopama. Komisijin nadzor doprinio je ulijevanju povjerenja na finansijskim tržištima, no nema dodatnih dokaza da je podstakao provođenje reformi, djelimično zbog izostanka podsticaja i kvalitetnih provedbenih instrumenata.
Revizori su utvrdili da se Komisijin nadzor djelimično preklapa s praćenjem sposobnosti za otplatu duga koje nad tim državama članicama obavlja Evropski stabilizacijski mehanizam. Preklapanja postoje i među nizom drugih Komisijinih aktivnosti, npr. između nadzora nakon isteka programa i aktivnosti u kontekstu evropskog semestra.
Komisijine analize stanja za pojedinačne države članice bile su uopšteno kvalitetne, no u objavljenim se izvještajima nije stavljao dovoljan naglasak na sposobnost država članica za otplatu duga. Informacije o otplatama zajmova često su bile nesistematski prikazane u različitim izvještajima, a u analizama rizika u pogledu sposobnosti otplate duga utvrđeni su određeni nedostaci.
Revizori su uočili da zakonodavstvom nije predviđena velika fleksibilnost pri provođenju: čak i ako Komisija ocijeni rizik od neotplaćivanja duga niskim, ne može obustaviti nadzor ili smanjiti učestalost izvještavanja. Osim toga, za četiri države članice pod nadzorom, nakon isteka programa Komisija nije službeno odredila koje strukturne reforme namjerava pratiti. U nekim slučajevima reforme država članica čije je provođenje Komisija pratila nisu bile one koje su dogovorene u okviru programa makroekonomskog prilagođavanja.
U okviru pojačanog nadzora države članice dužne su donijeti mjere za otklanjanje poteškoća vodeći računa o preporukama koje su im upućene u okviru evropskog semestra. Slično tome, u okviru nedavno odobrenog Mehanizma za oporavak i otpornost, države članice moraju objasniti kako njihovi planovi za oporavak i otpornost doprinose suočavanju s izazovima utvrđenima u preporukama koje su im upućene.
Svrha je Komisijina nadzora provjeriti napredak koji je određena država članica ostvarila u suočavanju s izazovima koji su pred njom, u skladu s preporukama toj zemlji. Međutim, iako je ista radna grupa Komisije odgovorna za upravljanje provođenjem Mehanizma za oporavak i otpornost i za koordinaciju evropskog semestra, ona nije zadužena za pojačani nadzor.
Revizori smatraju da bi Komisija trebala razmotriti uključivanje nadzora nakon isteka programa i pojačanog nadzora u evropski semestar te dogovoriti s relevantnim nacionalnim tijelima detaljan popis reformi koje treba pratiti.
(ERS / Revizije info)
