Komentari i analize

NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA ZAMJENA TEZA: ZAŠTO JE REVIZIJA UVIJEK KRIVA

„Ej ti buđavi. Jesi li ti muzičar? / Nisam! / Nisi? / U stvari jesam! / A znači jesi? / Ne, kažem nisam. Samo tetki da odnesem lijek. / Snaći će se tetka i bez tebe!“. Ovaj dijalog iz kultnog filma ex Yu produkcije Balkan express je nešto što obilježava mnoge segmente našeg političkog društva nedoraslog da prihvati bilo kakav vid kritike od strane nekoga ko nastupa profesionalno i sa aspekta struke.

Navikli smo se da političari u Republici Srpskoj, a i čitavoj Bosni i Hercegovini, za sve što im ne valja ispostavljaju račun novinarima (rezultat je uvođenje klevete u Krivični zakon, tj. verbalni delikt je ponovo u modi), a kada i novinari nisu „dovoljno“ krivi, organizacije civilnog društva su meta nedoraslim političkim akterima, u svakoj situaciji kada se ukaže na određene probleme i propuste u radu vlasti od lokalnog do državnog nivoa. No, osim novinara i civilnog društva, kao problem se znaju posmatrati i kontrolni mehanizmi sistema, kad rade svoj posao kako treba. Recimo revizori.

Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske postoji 25 godina. Isto toliko godina, političari u Republici Srpskoj nisu sazreli da prihvate revizorske izvještaje, u kojima se navode propusti raznih budžetskih institucija, javnih preduzeća, zavoda i ustanova od lokalnog do republičkog nivoa.

Pri tome, Glavna služba za reviziju je jedna od rijetkih institucija koja radi po međunarodnim standardima, u skladu sa Limskom i Madridskom deklaracijom i gdje su uz sva osporavanja sa prizvukom politike, angažovani profesionalci koji rade u skladu sa navedenim standardima. Ova institucija je jedna od rijetkih u Republici Srpskoj koja po pravilu, sa minimalnim odstupanjima, realizuje svoje godišnje planirane aktivnosti.

Problem je što se većina poslanika u Narodnoj skupštini, odbornici u lokalnim skupštinama, direktori javnih preduzeća, zavoda i ustanova, a takođe ni Vlada Republike Srpske ne bave suštinom koja je navedena u revizorskim izvještajima, nego ih samo koriste u svrhu da političkim protivnicima preko istih pokušaju nanijeti štetu, radi malo koristi u svom političkom bitisanju.

Iako već 25 godina postoji i radi Glavna služba za reviziju, ona suštinski nije prihvaćena na nivou značaja koji bi trebala imati u ovom društvu. Iz toga razloga, politički akteri su ih i prije 25 godina i danas posmatraju kao nepotrebnu i neprirodnu izraslinu na tijelu, koju bi, kada bi mogli odstranili kao potkožno masno tkivo. A pošto ne mogu baš kompletnu reviziju, povremeno rade na pritiscima i uklanjanju čelnika Glavne službe. Kao u skandaloznom slučaju iz 2017.

Sva površnost, nezrelost i zarobljenost političkih subjekata u Republici Srpskoj se ogleda u svakom izvještaju finansijske revizije koji sadrži negativno mišljenje da li u segmentu finansijskog izvještavanja ili u segmentu usklađenosti sa zakonima i drugim propisima. Tada, imamo jedan te isti obrazac ponašanja, u zavisnosti da li se radi o negativnim revizorskim izvještajima koji pogađaju aktuelnu vlast u Republici Srpskoj ili se radi o izvještajima koji pogađaju lokalnu vlast koja nužno nije dio entiteske vlasti.

I tragikomično je bilo posmatrati kako se većina u Odboru za reviziju NSRS, godinama borila protiv toga da se negativni revizorski izvještaji raspravljaju pred poslanicima na sjednicama NSRS jer bi ta rasprava mogla napraviti „štetu“ neodgovornim pojedincima koji su postavljeni na funkciju od strane partija na vlasti. I nakon dugih pet godina je ovaj segment prevaziđen i negativni revizorski izvještaji se raspravljaju pred poslanicima. Naravno, kroz diskusije se u značajnoj mjeri nije moglo pronaći razumijevanje revizorskih izvještaja, poslanici opozicije, nisu otkrili prilike da kažu kako da se unaprijedi rad npr. bolnica u RS, u smislu finansijskog upravljanja i jačanja kapaciteta u ovim ustanovama. Uglavnom se sve svodilo na optužbe i teške riječi prema onima koji pripadaju političkoj poziciji u NSRS i njihovim kadrovima na izvršnim funkcijama u različitim institucijama. Svakako, veoma je interesantno koliko je pozicija u NSRS glasno ćutala u vezi negativnih revizorskih izvještaja, bez bilo kakve ozbiljnije spremnosti da se kritikuju kadrovi iz vladajućih političkih partija, kako se ne bi narušila partijska disciplina i slika idealnog liderstva u sopstvenim redovima.

U proteklim danima je Glavna služba za reviziju, objavila izvještaje finansijske revizije za dva najveća grada u RS, za Banjaluku i Bijeljinu. I u oba izvještaja finansijske revizije su data negativna mišljenja na finansijski izvještaj. I najglasnije opozicionare ne možemo čuti da kritikuju ovu pojavu u njihovim redovima, pa makar i na lokalnom nivou.

Dvostruki aršini u kojima naše društvo u potpunosti uživa se ogleda i kod izvještaja revizije za Banjaluku i Bijeljinu. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je loše prihvatio revizorski izvještaj i rekao da se radi o tendencioznom izvještaju iza koga stoji SNSD. Ovako neodmjerene izjave nisu odlika zrelih političara i bilo bi dobro da je gradonačelnik pojasnio šta u stvari nije tačno u revizorskim izvještajima. Argumentovano i sa jasnim pokazateljima da postoji greška kod revizora koji su na osnovu uzorka sačinili izvještaj.

Podsjetićemo da je Banjaluka jedna od rijetkih jedinica lokalne samouprave, koja nikada nije prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama dostavila odgovor nevladinom sektoru o prethodnom revizorskom izvještaju u vezi postupanja po revizorskim preporukama. I jednako, inicijativa iz nevladinog sektora da se pred odbornicima razmatra revizorski izvještaj, da se usvoji od strane Skupštine grada Plan za oktlanjanje nepravilnosti i da se periodično izvještava Skupština grada o realizaciji preporuka nije prihvaćena ni iz Kabineta gradonačelnika ni od strane predsjednika Skupštine grada.

Politički cirkus između gradonačelnika i skupštinske većine i naguravanje je kulminiralo kroz negativna revizorski izvještaj u segmentu finansijskog izvještavanje. I ko je kriv? Pa kriva je Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske, zato što je radila svoj posao u skladu sa međunarodnim standardima koji propisuju na koji način se vrši finansijska revizija.

S druge strane, imamo Grad Bijeljinu, koja je kako smo naveli, dobila negativno mišljenje za segment finansijskog izvještaja revizije. Bijeljina je imala drugačiji odnos od perioda prethodnog revizorskog izvještaja iz 2020. godine. Prihvatili su inicijativu nevladinog sektora, redovno su izvještavali Skupštinu grada u vezi realizacije preporuka, ali očigledno nisu uspjeli najefikasnije raditi na otklanjanju propusta iz revizorskog izvještaja za 2020. godinu.

Kao i u Banjaluci, i u Bijeljini je aktuelni gradonačelnik Ljubiša Petrović imao problem sa skupštinskom većinom koja ga nije podržavala u radu. Ipak, na novinarsko pitanje u vezi negativnog revizorskog izvještaja, gradonačelnik Bijeljine nije pričao o teorijama zavjere, nego je rekao da Glavna služba radi svoj dio posla, a da će Grad Bijeljina raditi svoj dio posla. Što je primjer korektnog i odgovornog odnosa vlasti prema reviziji, koji nije baš čest na ovim prostorima.

No, mediji pod kontrolom vladajuće većine na nivou RS su dali značajan prostor negativnim izvještajima za Banjaluku i Bijeljinu, a ne možemo pronaći da su na isti način tretirali izvještaje Glavne službe za reviziju, kada su negativna mišljenja data javnim preduzećima kojima upravlja vladajuća većina (npr. JP „Šume RS“ a.d. Sokolac, bolničke ustanove,…).  S druge strane, mediji naklonjeni opoziciji, ne prave tematske priloge u vezi izvještaja revizije za Banjaluku i Bijeljinu, te su samo prenijeli kratku vijest o ovome.

I dok se kopaju predizborni rovovi, dok se „love“ glasači za nove četiri godine, koga interesuje što je „Kosmos“ a.d. Banjaluka gotovo uništen i što su radnici ostali bez posla i bez svojih prava i ko se na televizijama ovih i onih bavio ovim preduzećem i još važnije ljudima?

Vjerujemo da će Odbor za reviziju NSRS, u skladu sa svojim mandatom, pozvati predstavnike institucija kojima je dato negativno mišljenje i da će predložiti zaključak da se o ovim izvještajima diskutuje i u NSRS. A bilo bi dobro i da poslanici pročitaju revizorske izvještaje i da shvate o čemu pričaju kada se revizorski izvještaji nađu na dnevnom redu.

Glavna služba za reviziju javnog sektora, kao i ostale tri vrhovne revizorske institucije u BiH, će svoju nezavisnosti od strane politike i političara osjetiti tek kada budu ustavna kategorija. Do tada, biće kao sa početka ovog teksta, kakav god izvještaj da napravite nekoj vlasti i nekoj opoziciji neće valjati. Zato što, zapravo, oni ne valjaju.

(Željko Ninković, Revizije info)