Početkom ovog mjeseca Revizorska komisija institucija BIH na čelu s glavnim revizorom i bivšim visokim funkcionerom HDZ-a Draganom Vrankićem, objavila je izvještaj za 2015. godinu u okviru kojeg je izvršena kontrola 74 institucije. Na osnovu kontrole izdala je 67 pozitivnih mišljenja, jedno mišljenje sa rezervom i 40 mišljenja sa skretanjem pažnje. Ovaj, kao i izvještaji revizorskih komisija iz proteklih godina, jasno ukazuju na kontinuitet bahatosti državnih službenika i političara prilikom enormnog trošenja javnih sredstava.
I dok većina prosječnih građana Bosne i Hercegovine živi na rubu, s prosječnom platom od 800 KM, za naše predstavnike i njihove plate u institucijama ove države, prošle godine izdvojili smo 572 miliona KM. Kada na ovaj broj dodamo 11 miliona KM naknada za razne troškove dolazimo do iznosa od 538 miliona KM što u konačnici čini 60% ukupnog budžeta institucija BIH. Pojedinačno najveći dio budžeta, 320 miliona KM, potrošilo je Ministarstvo odbrane BIH, od čega je na plate 10.000 vojnika izdvojeno 191 milion KM.
Kao ilustraciju ogromnih izdvajanja budžetskih sredstava za plate političara možemo uzeti primjer Bakira Izetbegovića. Prema podacima iz imovinskog kartona u periodu od 2000. godine do juna ove godine samo na osnovu plata Izetbegoviću je isplaćeno 863.806 KM. Kao delegatu u Skupštini KS-a, Parlamentu FBIH i PS BIH isplaćeno mu je 269.058 KM. U prvom mandatu na funkciji bošnjačkog člana Predsjedništva za četiri godine inakasirao je 269.752 KM. U drugom mandatu plata mu se povećala i do juna ove godine zaradio je 210.000 KM.
Hipotetički, građanin s prosječnom platom od 800 KM za 16 godina zaradio je 156.600 KM. Dakle, da bi zaradili isti iznos kao Bakir Izetbegović za 16 godina potrebno je da radite skoro 90 godina. S obzirom na statističku činjenicu da je prosječni životni vijek u BIH 74,9 godina, kao i stanje u zdravstvenom sektoru, ne postoji mogućnost da toku svog života zaradite iznos koji je Izetbegoviću isplaćen od 2000. do danas.
Dunlop ili Michelin, Audi A6 ili A8
Samo za službena putovanja prošle godine potrošili su 14,3 miliona maraka. Upotrebu službenih vozila platili smo 12 milona KM, prevoz i gorivo 6,9 miliona KM, a troškove službenih telefona i poštanskih usluga 7,1 milion KM.
Ured za reviziju u svojim izvještajima, kao i proteklih godina, kao ključne propuste naveo je troškove za upotrebu i korištenje službenih automobila, troškova reprezentacije, ptt usluga, službenih putovanja, kao i primanja raznih vidova naknada. Tačnije, sve troškove gdje je tanka nit između privatne i službene upotrebe.
„Najveći problem revizije kod ocjene namjenskog trošenja sredstava jeste problem neurednosti evidencija, tako da imamo slučajeve gdje se upravo neurednim evidencijama nastoji prikriti nenamjensko korištenje javnih sredstava – revizori zbog neurednih i nedovoljnih evidencija nisu u mogućnosti u potpunosti se uvjeriti u namjensku potrošnju. Ključnu ulogu ovdje bi trebala imati funkcija višestruke interne kontrole i revizije u institucijama koja u mnogim slučajevima izostaje.“
Samo u Predsjedništvu BIH za održavanje 34 službena automobila prošle godine izdvojeno 99.000 KM. Međutim, bez obzira na 34 automobila kojim raspolaže Predsjedništvo BIH, za potrebe Bakira Izetbegovića iznajmljen je još jedan automobil čiji je najam plaćen 15.595 KM.
Renata Radić Dragić, novinarka portala CIN, napominje da su u analizama javnih nabavki u Institucijama BIH novinari ovog portala uočavali niz nepravilnosti prilikom kupovine službenih automobila.
„Ovaj revizorski izvještaj obrađivali smo samo kroz formu vijesti, ali smo u prošlosti pratili kako se kupuju određeni automobili. Pa smo uočili da je svojevremeno Nikola Špirić kupio automobil od svog stranačkog kolege za veoma visok novčani iznos za tu kategoriju automobila, što nije predviđeno Zakonom o javnim nabavkama, koji je preporučio da se prilikom kupovine izdvaja najmanje novca za najbolju ponudu. Na osnovu revizorskog izvještaja o upravljanju voznim parkom u Institucijama BIH iz 2012. god. vidljivo je da je vozni park u tom trenutku imao više od 3.500 vozila na čije je održavanje potrošeno preko 18 miliona. Možemo se sjetiti kad je Papa Franjo dolazio u našu zemlju kako se vozio u malom i skromnom autu, a naši predstavnici u limuzinama koje koštaju desetine hiljada maraka. Ne znam kako bismo to okarakterisali s obzirom na situaciju u zemlji i visinu plata.“
Netransparentnost i nepravilnosti prilikom izdvajanja javnog novca za servisiranje automobila i nabavke rezervnih dijelova kao i izdatke za službena putovanja u ovogodišnjem revizorskom izvještaju vidljive su i u Ministarstvu finasija i trezora, tačnije kabinetu ministra Vjekoslava Bevande.
Prema dostupnim podacima službeno vozilo Audi A6 u proteklom periodu učestalo se kvarilo te je iz tih razloga za ovaj automobil u dvogodišnjem periodu planirana kupovina 16 zimskih i 16 ljetnih guma marke Dunlop čija cijena po komadu iznosi 435 KM za zimske i 421 KM za ljetne gume. U periodu dok je službeni Audi A6 bio na servisiranju ovo ministarstvo koristilo je zamjenske automobile Audi A8 i WV Touareg.
Prema navodima televizije TV1, za servisiranje automobila pokrenut je postupak javne nabavke čija je vrijednost 95.744 KM, dostavljena je samo jedna ponuda firme M.R.M d.o.o iz Ljubuškog. U tenderskoj dokumentaciji navedeno je da je mjesto izvršenja usluge Sarajevo, no prema navodima TV1, ova firma nikad nije imala servis u Sarajevu. Kršeći pravila tendera ova firma sklapa ugovor sa firmom Porsche d.o.o koja u ime firme iz Ljubuškog vrši servis u Sarajevu.
Nelogičnosti u okviru ovog ministarstva uočene su i u troškovima za službena putovanja za šta je izdvojeno 162.803 KM od čega 13.269 KM za putovanja u okviru države i 149.534 KM za putovanja u inostranstvo. Revizori su upozorili da u planu službenih putovanja svrha putovanja u Split, u trajanju od 48 dana, nije navedena, te da su putovanja u Hrvatsku obavljena i tokom vikenda.
Kako bi dobili komentar ministra Bevande o utrošku budžetskih sredstava i revizorskom izvještaju, u više navrata smo kontaktirali Ministarstvo finasija i trezora. Do trenutka objave ovog teksta iz kabineta Vjekoslava Bevande nisu stigli odgovori na naše upite.
Sve po zakonu ili može im se
Ured za reviziju institucija BIH napominje da je njihova uloga dijagnosticiranje problema, a da je na institucijama sistema, pogotovo na Vijeću ministara najveća odgovornost za nepokretanje pitanja odgovornosti za nesavjesno i netransparentno trošenje javnog novca.
„Istina je da Parlamentarna skupština svake godine usvaja naša izvješća i preporuke i na temelju istih donosi zaključke kojima zadužuje institucije izvršne vlasti da poduzmu korake u cilju realizacije naših preporuka. Ovi zaključci su jako konstruktivni i njihova realizacija bi uvelike eliminirala ili smanjila problem netransparentnog i rasipničkog ponašanja. Međutim, nismo svjedoci značajnih koraka koji su poduzeti prema tim zaključcima PS-a. Isti često ostaju samo slovo na papiru te nismo upoznati da postoje sankcije za odsustvo poduzimanja aktivnosti prema zaduženjima PS-a. Mislim da usko grlo predstavljaju institucije izvršne vlasti, tj. Vijeće ministara koje do sada nije pokazalo interes za izvještaje revizije.“
Zbog nenamjenskog trošenja budžetskih sredstava pred Tužilaštvom BIH niko do danas nije sankcionisan. Razloge za nekažnjavanje možemo naći u činjenici da prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji institucija BIH 2012. godine, kojim je bilo predviđeno da u slučaju izostanka postupanja po preporukama Ureda za reviziju, institucijama na koje se preporuke odnose, bude smanjen budžet, a prema rukovodiocima pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti, nije usvojen u Parlamentu BIH.
Ivana Korajlić iz Transparency Internationala BiH smatra da se zakonskim aktima i procedurama nije učinilo apsolutno ništa kako bi se unaprijedili propisi vezani za način kako se raspolaže javnim sredstvima.
„Revizija već godinama upozorava i daje konkretne preporuke na koji način sprječavati ovakve stvari ali te preporuke revizora nisu obavezujuće i one iz godine u godinu ostaju neispunjene. Namjerno se išlo na to da se relaksiraju procedure u smislu putnih naloga i svega onoga na što revizija upozorava svih ovih godina. Na isti način imamo priču o kupovinama službenih vozila i ostalih stvari, jer nema limita i uspostavljene granice do koje se smije ići. Nema analiza i svrsishodnosti kada govorimo o javnim nabavkama, već se samo gleda zakonska procedura. Ne postavlja se pitanje da li su stvarno potrebna tolika vozila ili 16 guma za jednu godinu kao što je bilo slučajeva.“
Šta je milion maraka?
Razvijene demokratske države bilježe stopu od 90 posto realizacije preporuka finansijskih revizija. U Bosni i Hercegovini ta stopa kreće se u rasponu od 50 do 60 posto. Politički analitičar i urednik portala Buka, Aleksandar Trifunović smatra da je nekontrolisano trošenje javnog novca posljedica izostanka moralne odgovornosti političara te reakcije javnosti.
„U suštini naš sistem je idealan i bez ikakvih sankcija. Dakle, vi radite sve po zakonu i možete da konzumirate budžet i dodjeljujete sredstva onako kako vama odgovara. Tako da mi možemo da se iščuđavamo ogromnim troškovima i to je najčešće jedini vid reakcije građana BIH. Iščuđavanje zašto je neko uzeo ogromnu količinu našeg novca za putovanja koja su najčešće besmislena, neobjašnjiva i mimo logike ali su po zakonu. Hipotetički ne postoje limiti. Možeš svaki dan ići na službeni put i uzeti naknadu za to i pokriti papirima što se najčešće događa. Ne postoji moralna odgovornost. Političari ove zemlje da znaju da će im zbog njihovih postupaka građani uskratiti povjerenje to sigurno ne bi radili. U ovoj situaciji oni mogu potpuno nekontrolisano trošiti pare kako žele, jer za to ne moraju odgovarati nikome.“
Kritični izostanak reakcije javnosti koja već godinama prešutno dopušta vlastitim političkim predstavnicima bahato i bezobrazno trošenje novca poreskih obveznika uzrokovano je veoma niskim stepenom demokratičnosti i osvještenosti. I dok u Švedskoj zbog jedne neopravdano kupljenje čokolade, usljed pritiska javnosti dužnosnici podnose otkaze, naši predstavnici u institucijama države, koja je jedna od najsiromašnijih u Evropi, troše milione maraka na privatne telefoske razgovore, neopravdana putovanja po svijetu i nevjerovatno skupe službene automobile. Lišeni bilo kakve odgovornosti najvjerovatnije neće biti kažnjeni već sasvim sigurno nagrađeni još jednim mandatom.
