Poljoprivreda je važan dio društva i gospodarstva EU-a jer osigurava hranu za 450 milijuna Europljana i radna mjesta za 30 milijuna ljudi. Doprinos tog sektora bruto domaćem proizvodu EU-a 2024. iznosio je 532 milijarde eura, odnosno 1,2 % bruto domaćeg proizvoda EU-a. Svježe voće i povrće, koje je bilo uzgojeno na otprilike dva milijuna poljoprivrednih gospodarstava, činilo je oko 80 milijardi eura tog doprinosa.
Proizvođači voća i povrća suočavaju se sa sve većim gospodarskim i okolišnim pritiskom: od rastućih troškova do promjenjive potražnje na tržištu. Organizacije proizvođača trebale bi im pomoći da zajedno prodaju svoje proizvode, ulažu u opremu i infrastrukturu, poboljšaju kvalitetu proizvoda i da u pregovorima s kupcima dogovore bolje uvjete. Unatoč tim prednostima organizacije proizvođača gube tržišni udio. Osim toga, u razdoblju 2012. – 2023. broj poljoprivrednika koji su njihovi članovi smanjio se za 39 %.
Prema podatcima Europske komisije EU je 2024. priznao 1 488 organizacija proizvođača voća i povrća, koje su imale 187 372 člana. Organizacije proizvođača mogu se grupirati u udruženja; EU je do 2024. priznao 69 takvih udruženja.
„Ako organizacije proizvođača žele pomoći poljoprivrednicima da se suprotstave velikim kupcima i potrošačima pruže širok izbor europskog voća i povrća, pravila moraju biti jednostavnija, nacionalna potpora dosljednija, a članstvo privlačnije”, izjavila je Keit Pentus-Rosimannus, članica Suda zadužena za predmetnu reviziju.
Organizacije proizvođača koje okupljaju uzgajivače voća i povrća primile su 2023. potporu EU-a u iznosu od 1,06 milijardi eura. Ta su sredstva upotrijebile za modernizaciju opreme, automatizaciju proizvodnje, uštedu energije i vode, dobivanje potvrda o kvaliteti, poboljšanje pakiranja i logistike te izradu oznaka kvalitete koje potrošači prepoznaju. Budući da su sredstva povezana s vrijednošću proizvodnje koja je stavljena na tržište, time se organizacije potiču i da povećaju promet i planiraju proizvodnju u skladu s potražnjom na tržištu. Međutim, unatoč potpori EU-a organizacije proizvođača i dalje su u nepovoljnom položaju u odnosu na velike trgovce na malo.
Veće organizacije proizvođača mogu ponuditi veće količine i širi raspon proizvoda, što im pomaže da ispregovaraju bolje uvjete. Međutim, u većini država članica organizacije proizvođača nisu dovoljno velike ili dobro poznate da bi imale jaku pregovaračku poziciju. Belgija i Nizozemska jedine su zemlje u kojima takve organizacije imaju gospodarsku važnost.
Revizori su utvrdili daljnje velike razlike među zemljama EU-a. Neke uopće nemaju priznate organizacije proizvođača. U ostalima se udio proizvodnje koja se preko njih stavlja na tržište kreće od 0,8 % u Sloveniji do 86 % u Danskoj. Dio tih razlika objašnjava se povijesnim i kulturnim čimbenicima, ali važnu ulogu imaju i odluke država članica.
Neka tijela aktivno savjetuju organizacije i omogućuju niz financiranih mjera. Druga primjenjuju stroža pravila prihvatljivosti ili pružaju manju potporu. Time se stvaraju nejednaki uvjeti na jedinstvenom tržištu. Osim toga, to može odvratiti poljoprivrednike od pristupanja organizacijama proizvođača ili priznate organizacije proizvođača od podnošenja operativnih programa za dobivanje financijskih sredstava EU-a. Revizori su utvrdili da iako je Komisija utvrdila neke od tih izazova, nije učinila dovoljno kako bi ih savladavala ili pomogla državama članicama da usporede i usklade provedbu.
Revizori su analizirali operativne programe 57 organizacija proizvođača i pet udruženja te posjetili 19 organizacija u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Poljskoj. Pregledali su i okvire EU-a i nacionalne okvire u tim zemljama te izvješća o evaluaciji za Belgiju, Češku, Njemačku i Nizozemsku.
(ERS, 15.09.2026. / Revizije info)
