Podsjećanja

Podsjećanja (XI 2020.): STRANKE IGNORIŠU IZVJEŠTAJE REVIZORA – NAČELNICI NEGATIVNO OCJENJENIH OPŠTINA PONOVO KANDIDATI NA IZBORIMA

U redovnoj nedjeljnoj rubrici Podsjećanja, tekst objavljen pred lokalne izbore, u novembru 2020.: "Startno, entitetske revizorske institucije ne „poklapaju“ lokalni nivo vlasti u jednom mandatu, da bi se stvorio bilo kakav sveobuhvatni utisak o njenim rezultatima, u ovom kontekstu. S druge strane, ni onaj dio koji revizori uspiju da odrade između dva izborna ciklusa ne utiče niti na stranke koje predlažu svoje kandidate, niti na građane koji ih biraju, jer se revizija i njeni rezultati ne pojavljuje kao predizborna tema, osim kao izuzetak."

15.11. u BiH će se održati lokalni izbori. 3.141.257 građana sa pravom glasa će imati priliku da glasa za načelnike ili gradonačelnike, te vijećnike/odbornike 142 opštine ili grada u državi – 78 u FBiH, 64 u RS – te, za Brčko distrikt.

Posmatrajući cijelu stvar u kontekstu revizije, situacije nije dobra ni u kom pogledu.

Startno, entitetske revizorske institucije ne „poklapaju“ lokalni nivo vlasti u jednom mandatu, da bi se stvorio bilo kakav sveobuhvatni utisak o njenim rezultatima, u ovom kontekstu.

Kapaciteti entitetskih revizorskih institucija u neskladu su sa količinom posla koji im je dat u nadležnost (u RS se radi o oko 950 subjekata, a u Federaciji o preko 2000). Zato je praktično nemoguće ostvariti kontinuiranu kontrolu rada svih institucija.

Što se tiče opština i gradova, to je već stvar odluke, odnosno procjene i planiranja. Oni, naime, ne spadaju u institucije za koje postoji obaveza redovne godišnje revizije. No, u Glavnoj službi za reviziju javnog sektora Republike Srpske su došli do zaključka da bi taj nivo vlasti trebalo kontrolisati bar na taj način da svake 4 godine bar jednom bude revidirana svaka jedinica lokalne samouprave. I to im je, prema podacima CCI-a, i uspjelo u periodu 2015.-2018. No, kada posmatramo jedan mandatni period, odnosno reviziju opština i gradova u periodu između dva izborna ciklusa, koja bi omogućila uvid u stanje u lokalnoj zajednici pod određenom vlašću, to im nikada nije uspjelo. A u Federaciji nisu došli ni do ovog „svi za 4 godine“.

Posmatrajući zadnji mandat, stanje je sljedeće:

Za početak trebamo znati da se revizija u vezi sa stanjem u institucijama pod vlašću koja je stupila na dužnost nakon izbora 2016. odnosi na finansijske revizije za 2017., 2018. i 2019. godinu. Za posljednju godinu mandata (u ovom slučaju 2020.), nemoguće je imati provedenu reviziju prije novih izbora. Jer se revizije vrše za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se završavaju i objavljaju izvještaji o njima.

Glavna služba za reviziju javnog sektora je, u naznačenom periodu, provela reviziju 43 jedinice lokalne samouprave u Republici Srpskoj, od 64 koliko ih je ukupno (56 opština i 8 gradova). Dakle dvije trećine.

Ured za reviziju institucija u FBiH revidirao je, s druge strane, svega 20, od ukupno 78 opština i gradova u ovom entitetu. Odnosno, svega četvrtinu.

S druge strane, činjenica je da je politička kultura u zemlji na takvom nivou da ni onaj dio koji revizori uspiju da odrade između dva izborna ciklusa ne utiče niti na stranke koje predlažu svoje kandidate, niti na građane koji ih biraju. Jer se revizija i njeni rezultati ne pojavljuje kao predizborna tema, osim kao izuzetak.

Pa smo tako u situaciji da od 11 opština za koje su revizori, u posmatranom periodu, izrekli negativnu ocjenu, umjesto sankcija, smjene ili ostavke, kao izraza moralne odgovornosti, te odbacivanja bilo kakve mogućnosti da oni ponovo budu njihovi kandidati, od strane političkih stranaka, načelnici u 9 njih su ponovo kandidati za istu funkciju i na novim izborima. A dvojica preostalih su žrtva unutarstranačkih sukoba, a ne svijesti o nelogičnosti njihove kandidature nakon što je lokalna administracija ocijenjena najlošijom mogućom ocjenom revizora.

Zaključak, naravno, nije da je revizija besmislena i nepotrebna, kako to u stvarnost koju proživljavamo razočarani građani ponekad komentarišu. Zaključak je da treba poraditi na političkoj kulturi i na jačanju pravne države. Kako revizorski izvještaji ne bi bili sami sebi svrha. Što počesto, ali ne krivnjom revizora, nego sistema, odnosno političkih stranaka, jesu.

Uz, naravno, povećanje kapaciteta i efikasnosti, ali i (argumentovane) kritičnosti samih revizijskih institucija. Odnosno insistiranje na njihovoj nezavisnosti od uticaja političkih stranaka, što i jeste preduslov za obavljanje tog posla na način na koji on ima smisla. Koji će uticati i na smanjenje zloupotreba i korupcije u javnom sektoru BiH i na poboljšanje kvaliteta njegovog rada, u interesu građana.

(TH. Revizije info, 13.11.2020.)